Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Dragoslav Ognjanović - Boj na Ljubovu
(Lička narodna epska pjesma)
Da vam pričam, moja braćo draga,
O junačkoj Lici kamenitoj,
Đe na svakom kamenitom brijegu
Orlovi se i međedi legu,
Što do sada malo ko je znao,
Ko je znao, nije pogledao.
Naša j’ Lika zemlja krševita,
Krševita, al’ je ponosita
Jer je mnogo rodila junaka,
Graničara kršnije’ gorštaka,
Sve junaka kao gorski vuci.
Dobro su ih upamtili Turci
Kad su ovu zemlju osvajali,
U Evropu dublje prodirali,
Pa se ovdje ustavit’ morali.
Čujte priču od našije’ dana,
Od bojeva i ljuti megdana,
Kad fašisti zemlju porobiše,
Porobiše, ognjem popališe,
Pokorit’ je ipak ne mogoše.
Talijani dođoše u Liku,
Al’ na svoju muku preveliku,
Jer ko Liku može pokoriti,
Za slobodu vičnu se boriti.
Istorija tu nešto pomaže,
Stara pjesma ovako nam kaže:
„Što porodi Lika i Krbava,
To ne plaši košulja krvava.“
Rodi Teslu i Radu Končara
I junaka Orešković Marka,
Lika rodi Matića Stojana,
Opsenice Stanka i Stevana,
Lika rodi Jocu Njegomira
I junaka Jovanića Đoka.
I još mnoge junake bez broja
Što okuni Titova Armija,
Koje bješe gledati milina,
Ponosi se s njima domovina,
Jer Ličani u kom bilo kraju
Za slobodu oni život daju.
Sada, braćo, poslušajte mene,
Što se desi baš u naše vreme:
Izmeđ’ Ličkog i Krbavskog polja
Tu visoka nalazi se gora.
To se zove Gvozdeno Ljubovo,
Na Ljubovu gnijezdo sokolovo.
To je gnijezdo plamen zahvatio
I u njemu pokolj napravio,
U kamenu guju probudio.
Kada planu kuća Stanišina,
Tad njegova planu karabina.
Ustaše mu kuću zapališe
I čeljadi dosta mu pobiše,
Al’ krvnici to skupo platiše
Jer tu mnogi glave izgubiše.
Ustanički plamen raspiriše.
Staniša je društvo sakupio,
I stotinu na broju ih ima,
Sve junake kao vatra živa
Koje j’, braćo, gledati milina.
Malo dalje kod prvih jaruga
Ima Stanko najmilijeh druga:
Div-junaka Jocu Njegomira
Koji junak ne poznaje mira,
I oko njeg’ stotina junaka,
Partizaka da im nema para.
Kad su tako društvo sakupili
I Ljubovo krilom zakrilili,
Dva se tića tada pobratili
I među se vjeru uhvatili:
Dok se koji po Ljubovu šeće,
Tud dušmanske noge kročit’ neće.
Fašiste će tući kao zmiju
I slušati svoju Kompartiju.
Jedno jutro samo dan svanuo,
Do Staniše kurir doletio
Od Gospića bijeloga grada,
Otkuda se dobru i ne nada,
Da mu javi što se tamo zbiva,
Da j’ krenula fašistička sila
Kakvu Lika još nije vidila.
Tri hiljade ide Talijana
I hiljada ustaških krvnika,
Sa četiri topa ubojita
I dva tenka kao izvidnica.
Idu pravo drumom na Ljubovo
Da razore gnijezdo sokolovo.
Žuri im se da što prije prođu
I junačkoj Korenici dođu,
U kojoj su sada Talijani
Partizanskim obručom sputani.
Namjera im taj obruč probiti,
Partizanske zasjede razbiti,
Koje sada Korenicu tuku,
Talijan’ma zadavaju muku.
Taj garnizon predati se neće
Jer se nada da mu pomoć kreće.
Kad Staniša glasa razabrao,
Svoga druga Jocu dozivao
I ovako njemu govorio:
„Njegomire, moja vita krila,
Na nas ide neviđena sila!
Al’ ja, druže, znadem misli tvoje,
Vodi brže sokolove svoje!
Ti poznaješ sve klance i st’jene,
Pa za savjet ne treba ti mene.
Samo, druže, đe posjedeš st’jene,
Na drum svali golemo kamenje,
Pa dušmanu to ne daj dirati,
Tu ćeš njega, brate, ustaviti
I u glavu zmiju udariti,
Kasapnicu tu mu napraviti:
Il’ ćemo ga natrag povratiti,
Il’ će naša tu grobnica biti!
Ja ću, brate, malo napred biti,
Busiju ću tvrdu postaviti,
Al’ ću prve tebi propustiti.
Mirovaću kao da me nema,
Neka ne zna što li mu se sprema.
A kad, brate, tvoja puška plane,
Teško onom ko ispred nas stane.
Ove stijene tvrđave će biti,
Topovi nam neće nauditi,
A tenkovi nijesu za zasjedu,
Šta će oni na orlovu gnijezdu
Kud se samo divokoza kreće,
Glavu dajem; probiti se neće!
To rekoše pa se raziđoše,
Svud busije tvrde postaviše
I kamenje na drum navališe.
Sad čekaju što će dalje biti,
Kada će se vojske pojaviti.
Januar je četrdeset druge,
Kad se mrznu i noge i ruke,
Al’ kad srce jako brzo bije,
Za Ličane to još zima nije.
Svaki borac svoj karabin grije
Da mu ne bi kako zatajio.
Dugo vr’jeme potrajati neće,
Već se drumom izvidnica kreće,
Dva su tenka, onda kamioni,
Pa pješaci u dugoj koloni.
Ide sila koju vjera prati
Da joj niko na put ne sme stati.
Samo što ih grize ljuta zima
Jer Talijan za nju spreme nema,
Al’ to mnogi još drži za šetnju
Ko će sili napraviti smetnju!
Brzo kreću da noge zagriju,
Pa još neki pjesmice pjevaju.
Kraj Staniše oni drumom plove
K’o da idu neđe u svatove.
Idu dalje, još zapreka nema
Jer ne slute što Ljubovo sprema.
U koloni još se barjak vije
Kad sa stijene zasiktaše zmije.
Po koloni osuše plotuni,
Nasta jauk što kolonu zbuni,
Svuda mrtvi zakrčiše puta,
Al’ se bitka sad razgori ljuta.
Novi stižu, komande se čuju,
I topovi staše da gruvaju,
A granate razbijaju stijene,
Na sve strane poleti kamenje.
Al’ Ljubovo ko će razoriti,
Od vršina ravnicu stvoriti.
A orlovi hrabri partizani:
Mirno sjedi i mirno nišani,
Dobro gađa, municiju čuva,
Dok u st’jene top za topom gruva.
Sad oficir bandi komanduje
Barikadu s puta da uklone.
Sve po deset na zapreku lete.
To su našem mitral>escu mete.
Iz busije živa vatra sjeva,
Tu se složi gomila lješeva,
Sve obara što do nje dopane.
Tu pakao guta Talijane
I ustaše, lude saveznike,
Domovine svoje izdajnike.
Kraj zasjede dva sokola lete,
Svoje hrabre obilaze čete,
Svakom borcu daju narvđenje
Kako s’ treba skloniti za st’jene,
Dobro paze kud se dušman kreće:
Korenici probiti se neće,
Na brdo se ne može popeti,
Kad pokuša, brzo natrag leti.
Boj se bije sve do mrkle noći,
Barikadu ne mogoše proći,
Kad je tamna noćca osvojila,
Partizanska vatra utihnula,
Al’ ni jedna sad ne spava strana,
Već se bdije do drugoga dana.
Al’ da vidiš mladih partizana:
Od nikud im nije stigla hrana,
Već u torbi što je proje bilo
To se svima pravo podjelilo.
Mrtve straže sad kretanje prate,
Borci dižu nove barikade.
Talijani sad nasumce tuku
Dok ranjene i mrtve izvuku.
Partizanske privlače se trojke,
Spuštaju se niz gorske obronke
I ustaške kape na se meću,
U vojsku se talijansku kreću.
Kad nakupe dosta municije,
Vraćaju se k’o da ništa nije.
Kad zorica danak najavila,
Opet krenu fašistička sila.
Zatrese se kamenita gora,
Odluka je: probiti se mora!
Tu se bojna kanonada čuje,
Od topova gora odjekuje.
Već pedeset mrtvije’ imadu
Dok probiše prvu barikadu,
Al’ na drugu kad su nagazili —
Jer se dušman tome nije nada’
Da j’ Ljubovo sve od barikada —
K’o i juče boj se razgorio,
A dušmana strah je zahvatio:
Bez komande neki se povlače,
Partizani pritisnuli jače.
Sad je gužva na drumu nastala.
Naša vojska to je opazila,
Za udarce to je pravo vr’jeme,
Staniša će na juriš da krene.
Za busiju on je majstor bio
K’o da j’ školu hajdučku učio.
Za juriše smjenu odredio:
Jedna četa na juriš nagari,
Druga drži svoj položaj stari.
Sad da vidiš, pobratime mio,
Kakav džumbus svuda se stvorio!
Što poćera Opsenica Stanko,
To drčeka Joco Njegomire;
Što umakne Joci Njegomiru,
Dočekuje Opsenica Stevo.
Od dušmana jade pogradiše
I odatle natrag potiskoše,
Topove im na juriš oteše,
A tenkove sami ostaviše.
Tu oružja mnogo pobacaše,
U Gospića grada pobjegoše,
Korenicu sad zaboraviše,
Na planu je nose ucrtanu
I proklinju svoju milu nanu
Što ih rodi u nesretne dane,
Kad izmisli neko partizane
I dovede ovđe Talijane,
Đe šest stotin’ mrtvih ostaviše
Da ne vide Italiju više,
Da ih kljuju orli i gavrani:
Da Ljubovo pamte Talijani,
Dokle traje zemlje Italije,
Italije i Jugoslavije;
Dokle traje gvozdeno Ljubovo,
Svoje gnijezdo čuva suri oro!
Oj, Staniša, zmaju ognjeviti,
Njegomire, lave ponositi!
Div-junaci koje Lika rodi,
Zatočnici pravdi i slobodi!
Zdravi bili i vaša družina!
Vama pjesmu pjevam od milina.
Vi ste dika našeg druga Tita,
Sa vama je Lika ponosita.
Dok je sunca i dok je mjeseca
I dok oro klikće sa litica,
Vaša će se djela pominjati,
Pokoljenja slavu pronositi!
(Narodne pjesme Korduna, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 361-368.)
Spjevao Dragoslav Ognjanović, narodni guslar iz Like. On je pjevao uz gusle stare pjesme i stvarao nove. Pjevao je pred partizanskim jedinicama po Lici i Kordunu. Napisao je mnogo pjesama. Poslije rata je odselio u Vojvodinu i dalje ništa ne znam o njemu. Pjesme je stvarao lako i nije ih popravljao, iako je mislio da sve nisu najbolje. Jedina njegova pjesma koju imam u rukopisu je „Boj na Ljubovu". Pjevao ju je uz gusle 1944. godine na jednoj priredbi u Topuskom i tamo sam došao do ovog rukopisa. Mislim da nije nigdje objavljena.