Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Radovan Zogović - Bez granice
Jedan po jedan nestaju - iz stroja, s obroka, iz rova:
jedan na kraju juriša, kračući posljednji korak,
drugi još tople ruke kako se sa njim rukovah,
treći na pola drugarski žustrog spora, -
stotine drugova mojih, stotine milih drugova!
Drugovi mili, jedan po jedan, stotište po stotište,
u zemlju liježu, pod pokrov trave zelene.
I ja sa zemljom srastam. Ledne granice se nište.
Zemlja je meni - ko soba do moje, il soba ispod mene,
u istoj kući, sa istim stepeništem.
I gdje je, zbilja, granica? Šta će pokidati žice
koje me s njima vežu: riječi, uspomene, damare?
Ja slušam u sebi njihove riječi ko klice,
i čujem kako u snu o zid do mene udare, -
ja s njima, preko te granice, govorim ko preko ulice!
Granice čile. I zemlja je bliska. I gorka.
I živa - jer oni u njoj, jer oni žive u nama.
Granica života? Bola? - O, mi smo ista povorka,
što čas pod suncem teče, i kamene prepone prolama,
a čas ponire, ponire - kao rijeka ponorka!
(iz zbirke "Prkosne strofe", 1947.)