(o demostracijama na Belvederu 1936. koje je vlast u krvi ugušila)
Belvedere,
sinji mramore,
ti plamsaš vatrom
na našim
zakatančenim
ustima!
tvoji zakopani grobovi –
rovovi
u tijelu Crne Gore,
deru po našim grudima.
Krv gusta prolivena,
nosila muklo pronesena
preko sušnih njiva,
žegu naše mozgove
kao plam krše i drveće,
u srcu su nam zarili bolove
i rana se živa
razriva ...
niko je ublažiti neće!
Belvedere –
vrelo živoga žara
naše neutoljive žeđi,
kapi su po tebi – rosa krvava
na našoj smračenoj vjeđi.