Dokumenti i knjige o drugom svetskom ratu na teritoriji Jugoslavije i povezanim zbivanjima
◀ Poezija NOB
Branko Ćopić - Balada o Zdravku proleteru
Platno mi bijelila djevojka
djevojka, jabuka, rumena,
jedina u majke, Nevena,
na brodu, na rijeci zelenoj,
na Vrbasu, na vodi studenoj,
što crnim stijenjem ratuje
i zmca zlaćana kotrlja.
Platno mi bijeli Nevena,
uz goru gleda, uz dolove,
i ljulja pjesmu niz valove,
oj, pjesmu o sivom sokolu,
pjesmu o Zdravku proleteru
što s četom uminu u goru.
Oj, mila rijeko zelena,
nijesi mi sreći zavidna,
zrnce mi zlaćano donesi
da okitim Zdravka junaka;
i ti si ga, vodo, gledala,
tvoje je matice brodio.
Dva dana platno mi bijelila
dva dana voda se bistrila,
a treći dan, tugo, Jovane,
zelena se voda pomuti;
ustaše pronosi krvave,
četnike — nebraću, nevjere,
a najzad cvijeće sa gore,
Zdravka proletera nanese.
Plaha ga matica nosila,
strmoj ga obali bacila,
na kamen mu glava klonula.
Sedam ga noževa udari
od sedam narodnih nevjera,
crn mu pramen oči pokrio,
desnicom pušku zagrlio.
Krvava rijeka šumori:
Nevena, jabuko rumena,
vraćam ti tvoga dragana,
krvlju mi matice pomuti,
mostove mi vatrom sagori,
po vodi mi tama poleže,
obalom se puška razliježe.
Gorica, rođena sestrica,
u sebi je guju hranila.
Nevena, košuta ranjena,
dugo nad sokolom stajala,
dragana junaka gledala,
al suzu nije pustila,
nego je sokola uzela,
u bijelo platno uvila,
kraj rijeke grob mu kopala
ispod vrbe, kose zelene.
Nek u zore gleda rumene,
kada četa tajno dohodi
i rijeku krišom prelazi.
A kad junaka ukopala,
Nevena, stijena kamena,
Zdravkovu pušku uzela,
nad njim se krvavo zaklela,
u goru krenula zelenu
i četu tražila Zdravkovu.
Čuješ li u noći, Jovane,
nad Vrbas rijekom zelenom,
visoko nad vodom studenom,
srce se kroz tamu probija,
pjesma se nad gorom izvija,
proklinie nebratsku nevjeru,
osvetu vapije zvijeru,
pjeva o Zdravku proleteru.
To ti je, Jovane, Nevena,
majčine oči jedine,
što pred četom gazi planine
ı đerdane niže krvave
niz polja zelena, niz vođe.
A Vrbas ratuje s gorama
i zrnca zlaćana kotrlja
to suze padaju skrivene
iz srca lijepe Nevene —
buknuće poplave vatrene,
žuboriće vode bisere.