| Sadržaj | Prethodna strana | Sledeća strana | Biblioteka |
|
LOM U SELU ROSULJE Uavgustu 1944.godine,nakon uspješnog slamanja žilavog otpora jakih njemačko-bugarskih snaga u dolini rijeke Ibra i glavnine četničkih snaga na Kopaoniku, brigada odlazi na širu prostoriju Jastrepca. Tu njenejedinice razvijaju živu borbenu i politićku aktivnost i postižu značajne uspjehe. Sem ostalog, one nanose neprijatelju zapažene gubitke u živoj sili i tehnici, i pomažu u mobilizaciji naroda i materijalnih dobara za konačno oslobođenje zemlje. Među borbama koje je brigada na ovom podrućju vodila, izveden je i napad na njemački aerodrom kraj Kruševca. Za obezbjeđenje te akcije -određen je Četvrti bataljon. On je zatvarao pravac prema Trsteniku i spriječavao intervenciju njemačko-četnićkih snaga. Do polaska na izvršenje dobijenog zadatka bataljon se nalazio na položajima izmedu sela Na upare i Lomnica. Noću između 22. i 23. avgusta izvršen je pokret. Bataljon je mar ševao kroz sela i zaseoke, u potpunoj tišini. U selu Rosulje, kroz koje su čete bataljona prošle, nalazio se štab četničke brigade sa određenim brojem ljudstva, ali na'~ nisu osjetili, niti smo mi njih primjetili. Na suprotnoj strani Rosulja trebalo je da naše čete posjednu položajc i /.atvore pravac prema Trsteniku. Druga četa koja je išla na začelju kolone zaustavila se na samoj ivici sela. Štab bataljona, sa komandantom Savanum Kesićem na ćelu, ostao je na ulazu u selo, na jednom uzvišenju, odakle je trebalo da kumanduje bataljonom. Komandiri četa izvršili su raspored i posjeli položaje prema naređenju Štaba bataljona. Komandir Druge čete Vlado Vlaćina poslao je krurira u štab bataljona da izvijesti da su jedinice posjele određene položaje. Kurirje krenuo kroz selo, zapućen u štab bataljona koji se nalazio na suprotnuj ivici naselja. Kadje došao blizu komandnog rnjesta, gotovo na samoj ivici sela, dočekao gaje stražar sa uzvikom "Stoj!" Kurir se iznenadio, ali se brzo snašao i, ništa ne odgovorivši, vratio se nazad, u četu. Izvijestio je komandira Vlaćinu da ga je nečiji stražar zaustavio, ali da ne zna ko je. Komandiri četa su procijenili da bi to mogli biti četnici, i odlučili da se odmah krene u napad na četnike u selu Rosulje. 0 preduzetim mjerama komande četa nisu mogle obavijestiti štab bataljona, koji se u tu vrijeme nalazio na suprotnoj strani Rosulja - iza naših i četnićkih snaga. Na osnovu te odluke, Druga i Treća četa krenule su kroz selo istim pravcem kojim su i došle na dotadašnje položaje. Za to vrijeme Prva četa je ustala na posjednutom položaju, zatvarajući pravac prema Trsteniku. Čete su se kretale u kolonama, sjedne i druge strane puta, pored živih ograda. Ja sam bio u Trećem vodu Druge čete, na čelu kolone. Na čelu Treće čete nalazio se njen komandir Božu Culić. Kretali smo se oprezno, sa ciljem da iznenadimo četnike, ali smo i žurili da ih što prije napadnemo. Pri tom nam nije bilo svejedno što se štab našeg bataljona nalazi iza četnika na koje je za koji trenutak trebalo preći u napad. Ali, šta se moglo: planirali smo i krenuli na četnike, da raspalimo po njima, pa - neka bude šta bude. Ova akcija je bila dramatićna, a i pomalo smiješna. Naime, u pokretu smo se dogovorili da priđemo što bliže četnicima i jednovremeno utvorimo štu jaču vatru po njima. Htjeli smo to riješiti po kratkom postupku, kako se i dogodilo. Napali smo ih brzo i iznenada, i tako doslovno u tren akciju riješlili u našu korist. Umakao nam je komandant četnićke brigade sa jednim brojem četnika. U to] akciji zarobili smo 42 pripadnika četnićkih jedinica, većinom mobilisanih seljaka. Čete našeg bataljona nisu imale ranjenih ni poginulih boraca. A bilo nam je i teško i smiješno kada se štab našeg bataljona, nastojeći da sc pomjeri sa pravca bježanja četnika koje su munjevitom brzinom progonile naše čete, našao u neobičnoj situaciji. Kada su četnici, u bježanju, naišli na kurira komandanta bataljona, viknuli su mu da bježi jer su partizani napali, pa će ga uhvatiti ako tu ostane. Kurir im je revnosno odgovurio da neće bježati jer mu je komandant naredio da ga tu sačeka. Četnici su produžili sa bježanjem ne obraćajući pažnju na ovog kurira i njegove riječi. Druga četa je u tom jurišu zarobila jednog četnika kojije bio vezan za konjska kola ispred četničkog štaba. Navodno, taj nesrećnik je trebalo da sutradan bude strijeljan. Bio nam je zahvalan što smo mu spasili glavu. Dobar broj zarobljenih četnika ostaoje sa nama, u bataljonu, a ostale smu pustili kućama. Onaj četnik koga smo zatekli vezanog bio je izuzetno guvorljiv, pričau je sve i svašta. Govorio je i kaku je bio u partizanima, a onda zarobljen od četnika. Ostao je u bataljunu sve do pokreta brigade prema Užicu, kadaje dezertirao. Ovu akciju izveli smo brzo i jednostavno, i uspješnojc završivši. A poslije nje biluje dusta šale na račun štaba bataljona koji je, po prvu put, bio primuran da bježi pred ćetnicima koji su, u istu vrijeme, bezglavo bježali pred njegovim četama. Žarko Suinardžić
|