ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII - DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA - KNJIGA 2
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


MESEČNI IZVEŠTAJ OPERATIVNOG ODELJENJA 114. LOVAČKE DIVIZIJE OD 31. MAJA 1943. O VOJNO-POLITlCKOJ SITUACIJI, BORBAMA PROTIV JEDINICA NOV I POJ I OBOSTRANIM GUBICIMA NA PODRUČJU BANIJE I BOSANSKE KRAJINE[1]

114. LOVAČKA DIVIZIJA

Ia

Izveštaj o delatnosti maj 1943.

Sadržaj: Opšta politička i vojna situacija. Saslušanja neprijatelja. Izjave zarobljenika i prebeglica. Pokreti neprijatelja. Dejstva. Dnevni izveštaji. Obuka. Pomeranja jedinica. Zbrinjavanje i snabdevanje. Personalna pitanja.

Obradilo: odeljenje Ia, K. T. B.

Priloga: 64

18. prilog

OPŠTA POLITIČKA SITUACIJA

Primećeno je da se stanovništvo ponaša uzdržljivije prema nemačkom Vermahtu. Razlozi za to su vojna situacija u Tunisu, neizvesnost u pogledu držanja Turske, ponovno napredovanje partizana i njihovi uspesi u ometanju nemačkih linija snabdeva-nja. Pošto nemački Vermaht nije uspeo da uništi partizane, stanovništvo strahuje da im se partizani mogu osvetiti zbog njihove saradnje sa Nemcima i da će ostati bespomoćni posle eventualnog povlačenja Nemaca.

Među hrvatskim oficirima ima i takvih koji su računali sa porazom Nemačke i delimično pozdravljali širenje nemira u Hrvatskoj. U hrvatskom oficirskom koru, kao i među ustašama, primećena je jaka anglofilska struja. Nosilac propagande bio je verovatno katolički kler. Izgleda da je propagandna centrala u Zagrebu, a izvori propagande u Kostajnici i Dubici. Otkrivanjem spijunske i diverzantske centrale u Dubici, došlo je do poboljšanja situacije, ali za kratko vreme.

Za lošu privrednu situaciju stanovništvo okrivljuje okupacione vlasti. Očigledno je da je popustila saradnja u krugovima stanovništva koji su do sada imali pozitivan stav.

Među stanovnicima tri različita dela vladala je i dalje za-tegnutost, bar prikrivena.

Cilj Muslimana i dalje je bio uspostavljanje izvesne samostalnosti Bosne pod muslimanskim uticajem i nemačkim rukovodstvom. Planovi za formiranje muslimanske SS legije[2] pobudili su velike nade, ali je došlo do razočarenja, jer se izvršenje plana beskonačno odužilo. Izgledalo je kao da je znatan deo huškačke propagande protiv muslimanske legije poticao od ustaških krugova u Zagrebu, pošto se tamo strahovalo da bi civilna uprava u Bosni mogla preći u nemačke ruke.

Muslimani su zatim postali zabrinuti i zbog, navodno, planirane izmene hrvatskih upravnih srezova, što bi, zbog sma--njenja broja župa, rasparčalo Bosnu kao za vreme Jugoslavije. Izvođenje takvih planova svakako bi oteralo Muslimane u tabor neprijatelja Osovine. U vezi sa Turskom, huškačka propaganda je širila vesti da u Bugarskoj stoje spremni znatni nemački vojni kontingenti radi upada u Tursku. U sreskoj upravi u Prijedoru čula se 7. 5. glasina da je Turska stupila u rat. Zbog toga je zavladala među Muslimanima velika potištenost. Oni su mnogo strahovali od četnika i partizana.

Pravoslavci su se veoma bojali katoličkih ustaša. Čak je i jedan katolik izjavio o ustašama: „Zašto naše novine (hrvatske) toliko pišu o zločinu u Katinskoj šumi?[3] Ako bi se skupili leševi ljudi, žena i dece koje su pobile ustaše, bilo bi više od 10.000."

U rejonima gde su se nalazili četnici, od hrvatske uprave ostao je samo naziv. Do sada nije bilo poznato o saradnji četničkih odreda sa partizanima, ali se moglo primetiti da su pojedini četnici bili povezani sa partizanima. Drenovićevi četnici[4] i dalje se ponašaju besprekorno prema nemačkom Vermahtu.

Privredna situacija se još više pogoršala u celoj zemlji. Naročito su bile pogođene izbeglice. Industrijska proizvodnja bila je veoma slaba. Svako je cenio robu kao objekt razmene, pošto nije bilo poverenja u kune. Poljoprivredne obradive površine bile su delimično dobro obrađene. U rejonu Petrovca jedinice su pomagale u prolećnoj obradi zemlje dodeljivanjem zaprega. U rejonu Sanski Most — Prijedor naišla je na opšte priznanje isporuka 29 vagona krompira iz Rajha.

Na raspoloženje stanovnika nepovoljno se odrazilo to što su pojedini bogati očevi uspevali da izvuku iz vojske svoje sinove, mada su ti mladići delom bili obučavani u Nemačkoj (prilog 1).[5]

Prema jednom izveštaju koji je stigao Opštoj upravi OKW, neumesna izjave pripadnika viših nadleštava uznemirile su šire krugove stanovništva. Komandant je zahtevao poučavanje u tom pogledu, kontrolu i eventualno kažnjavanje (prilog 2).[6]

IZ SASLUŠANJA I NEPRIJATELJSKIH SPISA:

Jugoslovenska podmornica „Nebojša" navodno je u službi partizana i prenosi iz Engleske municiju i oružje. Navodno ima torpeda i potopila je već nekoliko italijanskih brodova ispred hrvatske obale.

Partizani se, navodno, ozbiljno bave proizvodnjom bacača plamena. Prikupljaju sva neeksplodirana zrna, mine i ostalu neeksplodiranu municiju da bi proizvodili novo oružje i eksploziv. Zarobljenici izjavljuju da se partizani veoma trude da udovolje stanovništvu. Tako je „narodnooslobodilačka vojska" počela da vraća oduzete stvari i izriče smrtnu kaznu za pljačku. Pomažu u obradi polja i izdaju naređenja za ostalu socijalnu pomoć. Oni se prilagođavaju mentalitetu seoskog stanovništva. Tako su bili spremni da na dan zauzimanja Kotor-Varoša prirede veselo veče. Na taj način lako pridobijaju primitivno stanovništvo. U drugim krajevima partizani su naišli na otpor prilikom prisilnog regrutovanja. Prema jednom letku, obrazovan je „Pripremni odbor Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske".[7] Partizani su mnogo diskutovali o propusnicama i lecima koje su bacali nemački i hrvatski avioni. Neki su i pre-begli. Stariji partizani su ostajali, jer su se saživeli sa životom „u šumi". Često se dešavalo da partizani dezertiraju. Tako je jedna četa imala 1. 4. 43. god. 100 ljudi, a 15. 4. samo 85. Mnogi Dartizani počeli su da sumnjaju u rusku pobedu. U ovom izveštajnom periodu takođe su bile protivrečne izjave zarobljenika i prebegiica. To je bilo uslovljeno političkim stavom onih koji su ispitivani, njihovim karakterom i poreklom u pogledu ličnosti i u pogledu jedinice kojoj su pripadali (prilozi 3, 4, 5, 6).[8]

STANJE KOD NEPRIJATELJA

4. krajiška udarna divizija, u čijem su sastavu bile V, VI, VIII, X i XII krajiška udarna brigada,[9] brojala je sredinom maja oko 5500 ljudi. U 5. diviziji, jačine oko 4800 ljudi, vero-vatno su se nalazile I, II, IV, IX i XI krajiška udarna brigada.[10] Obe divizije bile su u sastavu I bosanskog korpusa [NOVJ] koji se u vreme za koje se podnosi izveštaj nalazio 15 km južno od Jajca. Do sada je težište neprijateljskih dej stava bilo na planini Grmeč. Odlaskom velikog dela 5. divizije, težište se pomerilo u rejon jugoistočno od Kotor-Varoša. Moralo se računati sa njihovim prodorom u plodni rejon kod Prnjavora. Od četnika, koji su brojali oko 3000 ljudi, nije se mogao očekivati efikasan otpor. Drugo težište neprijatelja nalazilo se u severozapadnom delu divizijskog područja. U rejonu između Petrove gore i Šamarice, protivnik je jako potukao VIII i XX hrvatsku brigadu.[11] Severno od puta Petrinja — Kostajnica zadržala se veoma pokretna banda, jačine 400 ljudi. U poređenju sa nemačkim napadnim i odbrambenim snagama, hrvatske borbene jedinice su se i dalje slabo držale u borbi, izuzev nekoliko primera izuzetne hrabrosti. U periodu za koji se podnosi izveštaj, uhapšena su 32 hrvatska dezertera (prilozi 5, 6).[12]

BORBA PROTIV NEPRIJATELJA

Za uništenje partizanskih grupa VI i VII krajiške udarne brigade na severozapadnom delu Grmeča bile su angažovane: Grupa „Istok", pukovnik Gojić,[13] Grupa „Jugoistok", major Ulrih [Ulrich], Grupa „Zapad", pukovnik Šulce [Schulze], delovi posade Bihaća i Bos. Krupe.

Akcija je počela 4. 5. u 4,00 časa ujutro[14] (prilog 7).[15] U rejonu Razboj lutala su, pljačkajući, 183 dezertera hrvatske vojske i 35 ilegalnih četnika. Da bi se rejon očistio od tih asocijalnih elemenata, 7. 5. su angažovani delovi divizije (prilog 8).[16] U severnom luku Una — Sana, kao i na Kozari i južnom delu Prosare, prikupili su se 5. i delovi 7. krajiške partizanske brigade. Glavna žarišta bila su južni deo šume Pastirevo, rejon Podbrđani — Kriva Rijeka — Marini, Moštanica i Vojskova. U Moštanici su 1. 5. održali komunisti prvomajsku svečanost koja je bila veoma posećena. Partizani su pokušali da povećaju svoju borbenu snagu regrutovanjem i organizovanjem baza za snabdevanje. Oni su u velikoj meri ugrozili pozadinske veze Divizije. U operaciji od 8. do 12. 5. delovi Divizije su izvršili napad na neprijateljske odrede. Pojedinosti su u dnevnim izve-štajima (prilog 9).[17]

DNEVNI IZVEŠTAJI

2. 5: Borbe izviđačkih patrola na Šamarici i južno od Slunja. Neprijatelj imao 7 mrtvih.

U Knezovljani je iznenadnim bombardovanjem rasturena komunistička prvomajska parada, uz teške gubitke neprijatelja.

Od sakrivenog oružja i municije je zaplenjeno: 221 puška bez zatvarača, 126 500 metaka peš. municije, 1 motocikl, 1 elektromotor, 30 čaura za top 105 mm, 80 čaura protivoklop. zrna, 20 kg mesinga, 125 kg čaura metaka, 120 000 jajastih ručnih bombi, neupotrebljivih. 3.5: Jak neprijateljski odred prodro je u rejon severozapadno od Dvora. Poterno odeljenje 1/661. art. diviziona izgubilo je posle snažne borbe 5 vojnika. Nestali su jedan oficir i 25 vojnika.

Južno od Sitnice neprijatelj je imao 9 mrtvih u borbi sa izviđačkom patrolom.

4. 5: Oko 250 partizana je, pošto su ih alarmirale njihove pred-straže, opkolilo u rejonu Glavičani poterno odeljenje I/661. art. diviziona i posle snažne vatrene borbe zarobilo glavninu tog odeljenja. Oficir je pronađen u iscrpenom stanju, a 4 nestala vojnika vratila su se. Ukupni gubici: 6 mrtvih, 20 nestalih.

5.5: Severno od Slunja neprijatelj je izgubio 11 mrtvih.

6.5: U rejonu 12 km severozapadno od Kostajnice neprijatelj je imao 14 mrtvih, a kod Dvora 12 mrtvih. Nastavljena je operacija „Paula".

7. 5: U rejonu 11 km severozapadno od Kostajnice odbačeni su partizani, jačine bataljona, na jugozapad. Izbrojano je 17 mrtvih kod neprijatelja. Kod rudnika Ljubija ubijen je jedan partizanski komandant prilikom bekstva, a 2 partizana zarobljena. Na 24 km južno — jugoistočno od Sitnice odbačen je na jug neprijatelj jačine bataljona. Izbrojano 18 mrtvih kod neprijatelja.

8.5: Na 13 km južno-jugoistočno od Petrovca, partizani, jačine bataljona, izbegli su nemački napad. Neprijatelj je imao 15 mrtvih.

U rejonu Razboj uhapšeno 35 dezertera.

11.5: 7 km jugoistočno od Slunja iznenađena partizanska grupa. Kod neprijatelja izbrojano 27 mrtvih, oko 50 ranjenih. Severno od Risovca bande izvršile prepad na kolonu za snabdevanje. Uspešna odbrana. Neprijatelj ima 23 mrtva.

Sopstveni gubici: 1. mrtav. Nastavljena operacija „Ulrih" [Ulrich],[18] praćena stalnom kišom. Neprijatelj imao 7 mrtvih i 21 zarobljenog (rejon Bos. Dubica).

12. 5: Završena operacija „Ulrich".

Kod Kamenice borba sa partizanima jačine čete. Neprijatelj imao 16 mrtvih. Odbijen napad na Jasenovac. Gubici neprijatelja: 30 mrtvih, sopstveni: 2. Posle završetka operacije „Ulrih" izbrojano je kod neprijatelja 39 mrtvih,33 su zarobljena i uništeno skladište u barakama.

13. 5: Partizanska grupa, jačine 1000 ljudi, zauzela je Staro

Selo i prekinula put dotura za V. Kladušu. U rejonu V. Jasenice odbačena je na istok partizanska grupa jačine čete. Neprijatelj imao 18 mrtvih.

14.5: S obe strane Starog Sela snažne borbe.

16. 5: Kod Starog Sela su uz podršku avijacije naneseni neprijatelju teški gubici. U rejonu Divan, 21 km istočno od Banje Luke, odbačen je na jug neprijatelj jačine bata-ljona uz podršku četnika (Radića).[19] Neprijatelj je imao 59 mrtvih. Sopstveni gubici: 3 mrtva.

17.5: Istočno od Starog Sela slomljen otpor neprijatelja koji je imao 14 mrtvih.

18.5: U G. Podgradcima zarobljeno 7 partizana, od kojih su

4 žene. Južno od Starog Sela, neprijatelj imao 7 mrtvih. Neprijatelj, istočno od Banje Luke, odbačen na istok. Imao 13 mrtvih i mnogo ranjenih.

19.5: U rejonu Kladuša razbijena 8. kraj. brigada delimičnim opkoljavanjem.[20] Izbrojana 62 mrtva kod neprijatelja. Prema izjavama zarobljenih, u toku 4-časovne borbe, partizani su imali još 70 mrtvih i ranjenih, koje su odneli.

Kod Borojevića uništena neprijateljska izviđačka patrola. Na 13. km severozapadno od Bihaća razbijena neprijateljska predstraža. Neprijatelj imao 4 mrtva.

20. 5: Severno od V. Kladuše uništena neprijateljska izviđačka patrola. Kod Umetića borba sa neprijateljem koji se povlači. Gubici neprijatelja 11 mrtvih. Kod Jasenovca borbeni dodir sa neprijateljem jačine voda. Neprijatelj imao 7 mrtvih. Čišćenje doline Mlječanice. Gubici neprijatelja 34 mrtva, sopstveni gubici 2 mrtva. Na 8 km jugoistočno od Kotor-Varoša uništena neprijateljska izviđačka patrola.

Težak prepad zapadno od Brezičana (7 km severozapadno od Prijedora) na redovni putnički voz, pošto su prethodno lokomotiva i nemački vojni vagoni naišli na minu.[21] Na vagone je otvorena jaka mitraljeska vatra i bacane ručne bombe. Poginulo je 15 nemačkih vojnika, 3 ranjena su spašena, a druga 2 su se vratila u jedinicu. Navodno je 20 vojnika odvedeno kao zarobljenici. 21. 5. vratilo se još: 3 oficira, 13 podoficira i vojnika. Neprijatelj je imao 7 mrtvih. Potera nije došla u dodir sa neprijateljem.

22. 5: Prema izjavama stanovnika, u Vrnograču su 4. i 8. partizanska brigada imale 500 mrtvih, ranjenih i nestalih u borbama od 15—18. 5. Kod Petrovog Sela slaba borbena aktivnost.

26.5: Na 13 km severozapadno od Kostajnice, borbeni dodir sa neprijateljem koji se povlačio. Neprijatelj imao 9 mrtvih. U istom rejonu 28. i 30. 5. uspešne borbe izviđačkih patrola.

30.5: Na 8 km jugozapadno od Oštrelja uništena neprijateljska izviđačka patrola.

OBUKA I SLUŽBA OSIGURANJA

. . . [22]

Osiguranje železničkog saobraćaja: Obrazovana su težišta osiguranja na najugroženijim prugama. Težište osiguranja u periodu za koji se podnosi izveštaj bilo je na pruzi Bos. Novi — Prijedor. Za osiguranje stajali su na raspolaganju: oklopni vozovi u Prijedoru i Bos. Novom, pomoćni oklopni voz u Banjoj Luci, 1 ojačani vagon u Bos. Novom. Odgovoran za osiguranje bio je 721. lovački puk (prilog 15).[23]

Prilikom prepada pokazalo se da su hrvatski vojnici putovali bez oružja. Naređeno je da oni budu opremljeni puškom sa 30 metaka i da ih se pouči o osiguravanju transporta (prilog 16)[24]

Zavedena je kontrola civilnih udruženja, uopšte ceiog civilnog stanovništva, pripadnika hrvatske vojske, kao i četnika. Ponovo je naređeno da se na svaka ulazna vrata stambene zgrade izvesi spisak svih domaćinstava. Zabranjen je saobraćaj između pojedinih mesta od 22,00 časa uveče do 4 časa ujutro (prilog 17).[25]

U interesu gotovosti jedinica veze, naređeno je stalno zbrinjavanje i kontrola od strane div. načelnika veze (prilog 18).[26]

Ostali prilozi: Div. naređenje u vezi sa dostavljanjem izveš-taja i specijalno naređenje za snabdevanje, Odelj. lb... [27]

1 Snimak dokumenta (pisanog na mašini) u AVII, NAV-T-315, r. 1294, s. 493—500.

2 Reč je o formiranju nemačke 13. SS-divizije ''Handžar" 3 Odnosi se na Katinsku šumu u Poljskoj.

4 Uroš. Komandant četničkog odreda „Kočić", a od juna 1943. komandant četničkog Bosanskokra;iškog korpusa. Poginuo maja 1944. godine prilikom savezničkog bombardovanja.

5,6,8,12,15,16,17, 23; 24; 25 i 26 Tim prilozima redakcija ne raspolaže.

7 U s. Ponoru (kod Titove Korenice), 2. marta 1943. obrazovan je Inicijativni odbor sa zadatkom da privremeno rukovodi radom narodnih odbora i izvrši pripreme za sazivanje Prvog zasedanja Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prvo zasedanje ovog veća održano je 13. juna 1943. u Otočcu i na Plitvičkim Jezerima (Leon Geršković, Dokumenti o razvoju narodne vlasti, str. 152; Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knj. I, str. 515).

9 U tom periodu, u sastavu 4. divizije bile su 6, 8. i 11. brigada.

10 U. sastavu 5. divizije, u tom periodu, bile su 1, 4. i 7, a zatim 1, 2. i 4. brigada.

11 Reč je o domobranskim formacijama ustaške NDH.

13Nikola

14 i 18 Reč je o koncentričnom napadu ovih združenih neprijateljskih snaga u cilju uništenja 5. krajiške udarne brigade 4. udarne divizije NOVJ. Brigada je veštim manevrima, izbegla sukobe s jačim neprijateljskim grupama i održala se na planini Kozari (tom IV, kn. 13, dok. br. 86, 170, 172 i 179).

19 Radoslav, komandant četničke Komande bosanskih četničkih odreda. Kao ratni zločinac, osuđen na smrt i streljan jula 1946. godine.

20U tom rejonu dejstva su izvodili delovi Unske operativne grupe 4. korpusa NOVJ (AVII, a. NOP-a, reg. br. 3/1, k. 23-A).

21Diverziju je izveo 1. bataljon 5. krajiške NOU brigade (tom IV, knj. 13, dok. br. 235, knj. 16, dok. br. 67).

22 Jspušten tekst u kome se govori o obuci i službi osiguranja u nemačkoj 114. lovačkoj diviziji.

27 Dopisana rukom nečitka rečenica.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument