ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII - DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA - KNJIGA 3
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


PETNAESTODNEVNI IZVEŠTAJ NEMAČKOG ŠTABA ZA VEZU PRI ITALIJANSKOJ 2. ARMIJI OD 14. AVGUSTA 1943. O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI, DIVERZIJAMA I OBOSTRANIM GUBICIMA NA ITALIJANSKOM OKUPACIONOM PODRUČJU[1]

Poverljivo

NEMAČKI ŠTAB ZA VEZU pri K-ndi ital. 2. armije

O. U., 14. 8. 43.

Komandant Jugoistoka

(Kd Grupe armija "F")[2]

20. avg. 1943.

Odelj. Ia, Br. 2447, pov.

Ia, Tgb. 1457/43. pov.

IZVEŠTAJ O SITUACIJI

za period od l—14. 8. 1943.

I POLITIČKA SITUACIJA

Vojnička situacija na Siciliji, koja ulazi u svoju konačnu fazu, a naročito unutrašnji politički događaji poslednjih nedelja u Italiji, prirodno da se najnegativnije odražavaju na političku situaciju cele italijanske okupacione zone. Stanovništvo koje je usled katastrofalnih životnih uslova dospelo u najtežu situaciju, a pod uticajem najintenzivnije neprijateljske propagande, vidi jedinu nadu za sebe i za stvaranje boljih uslova života u skorom iskrcavanju saveznika na Balkan.

Glavni razlog ovakvog opasnog razvitka leži sigurno u političkoj nesposobnosti Italijana da normalizuju situaciju u delu Hrvatske i Dalmacije koji im je poveren i da uspostave normalne odnose kao i da otklone protivrečnosti ukoliko je to moguće. Maltretiranjem stanovništva, Italijani, koji su oduvek smatrani kao neprijatelji, još više su omrznuti.

Nacionalistički četnici, koji svoj glavni zadatak vide u uništenju komunističkog banditskog pokreta, a u cilju stvaranja velikosrpske države pod kraljem Petrom, tražili su i našli su kontakt sa Italijanima i borili su se zajedno sa njima protiv komunističkog ustaničkog pokreta, koji se sve više širio ikoji je i u vojnom i u političkom pogledu dobro rukovođen. Četnici su trpeli najveće gubitke, pa je demoralizacija bivala sve jača, što je delom dovodilo do prelaska u redove komunista, jer su četnici od strane Italijana bili nedovoljno naoružavani i hranjeni. Neraspoloženje italijanskih jedinica, koje je nastalo kao rezultat poslednjih događaja u Italiji, a koje se ogledalo u nedostatku volje za daljom borbom, ohrabrilo je četnike da preduzmu mere u južnom delu Dalmacije i da napadnu na italijanske posade radi pribavljanja naoružanja, municije i opreme, a sve u cilju da bi pružili efikasnu podršku neprijateljskom iskrcavanju.

II SITUACIJA KOD NEPRIJATELJA

Slovenija:

Komunističke brigade „Cankar"[3], „Gubec"[4], „Šercer"[5] i „Tomšič"[6] premeštaju se, s obzirom na buduće političke i vojne događaje, sve više u centar pokrajine. To predstavlja sve jače ugrožavanje glavrte železničke linije Rijeka — Trst — Ljubljana — Zagreb. Uskoro treba očekivati napad većih razmera protiv ove glavne saobraćajnice. Iz zaplenjenih dokumenata pro-izilazi da bande planiraju da poruše tunel Borovnica (18 km jugozapadno od Ljubljane). U toku produženja akcija čišćenja na prostoriji Ribnica — Crnomelj (40 km jugoistočno od Ljubljane i 30 km zapadno od Karlovca), Italija-ni su imali manje gubitke.

Julijska krajina:

Manji napadi bandi na italijanske posade. Nije bilo dezertera.

Hrvatska:

Pojačana dejstva bandi u rejonu Dubrava (8 km severoistočno od Ogulina). U rejonu Krivi Put odbijeno je više neprijateljskih napada. Na komunikaciji Rijeka — Ogulin kod Fužina Italijani su pretrpeli izvesne gubitke od eksplozija mina.

Operacija čišćenja u rejonu Brod (30 km severoistočno od Ogulina) — Mrkopalj (30 km zapadno-severozapadno od Ogulina) — Ostari je postigla je neznatan uspeh. Neprijateljski napadi na italijanske položaje u rejonu Delnice — Fužine — Lokve (30 km severno, 23 km istočno i 26 km istočno-severoistočno od Rijeke) odbijeni su. Dejstva neprijatelja protiv posada u Oštarijama i Ravnicama (6 km jugoistočno i 7 km jugozapadno od Ogulina) nisu imala uspeha. Bande su pokušale da ugroze komunikaciju Senj — Crikvenica (50 i 25 km jugoistočno od Rijeke).[7] U rejonu [Novi] Vinodol (jugoistočno od Rijeke) napadnuta je jedna italijanska motorizovana kolona. Odbijen je napad koji je izvršen na posadu Brod-Moravice.

Prema izveštajima iz hrvatskih izvora, vrši se prikupljanje bandi u rejonu jugoistočno od Bihaća. Takođe se vrši koncentracija bandi u rejonu Grižana (7 km severoistočno od Crikvenice i u rejonu Prokika (3 km jugoistočno od Senja). Došlo je do sabotaža na železničkoj pruzi u rejonu Ogulin — Ostarije. Krašić (15 km severno od Karlovca) i druga mesta se-verozapadno od železničke pruge Ogulin — Karlovac zauzeta su od strane bandi.[8] Stigle su informacije o pojačanju bandi zapadno od Bihaća i u rejonu Slunja.[9]

Bosna:

Situacija uglavnom nepromenjena. Pri italijanskim akcijama mešovitim jedinicama u rejonu Bosansko Grahovo, četnici su pretrpeli veće gubitke.

Dalmacija:

Situacija u pogledu bandi na celom dalmatinskom prostoru se i dalje znatno pogoršava. Akcije čišćenja na prostoru Biokova i Mosora, koje su u završnoj fazi, podržane delom od nemačkih snaga (jedan SS-bataljon), nisu dovele do osetnog poboljšanja situacije, jer su bande primenile svoju oprobanu taktiku izvlačenja. Itali-janske snage su samo delimično naišle na jači otpor neprijatelja. Porušene su pozadinske ustanove a zaplenjena je manja količina naoružanja, municije i drugog materijala. Neprijatelj je imao oko 200 mrtvih. Na prostoriji severozapadno i južno od Knina primećeno je jače grupisanje neprijatelja (oko 2500 ljudi).[10] Pojačane su sabotaže protiv železničkih pruga, puteva i linija veza. Na celom priobalnom pojasu između Metkovića i Zadra zapaža se pojačana aktivnost bandi. Situacija, u rejonu boksitnih rudnika oko Drniša se, prema izveštaju predstavnika ujedinjenog aluminijumskog preduzeća, ing. Jorgea, i dalje pogoršava. Italijanske snage koje se nalaze na. toj teritoriji zadržavaju se isključivo u jako utvrđenim staničnim zgradama naseljenih mesta. Samo su Knin i Drniš potpuno posednuti. Borbeni moral ovih jedinica je loš. Teško se mogu upotrebiti za dejstva na otvorenom prostoru, jer svoje utvrđene položaje noću ne napuštaju, tako da se dešava da samo nekoliko

stotina metara od njihovih uporišta neprijatelj u toku noći ruši odnosno minira železničke pruge. Jačina komunističkih bandi u rudarskoj oblasti ceni se na oko 6000 ljudi, ali njihov borbeni moral nije naročito visok, kao onih komunističkih snaga sa kojima su se naše jedinice borile u operaciji „Vajs"[11]. Izgleda da se komanda ovih bandi nalazi u Muću (zapadno od Sinja) na komunikaciji Sinj — Drniš. Momentalno ne treba očekivati značajniju akciju bandi na ovoj teritoriji pošto se glavne snage koncentrišu u rejonu Velebita. Izgleda da se bande redovno snabdevaju iz vazduha.

.. Prilikom čišćenja prostorije Vrlika — Knin, zaplenjen je materijal. Izgleda da su se jake neprijateljske bande povukle iz rejona Vrlika u pravcu Kosova, 10 km južno od Knina. Treba očekivati napad na Kosovo i blokadu Knina.

Protivmere Italijana su u toku. Javlja se o pojačanju bandi u dolini Zrmanje u pravcu Knina.

I dalje postoji neprijateljski pritisak na rejon južno od Sinja.[12]

Preduzete su akcije čišćenja na ostrvima i dej-stva izviđačkim trupovima u rejonima Metković, Dubrovnik i Trebinje. Minskim eksplozijama prekinuta je železnička pruga Split — Sinj.

Hercegovina:

Živa aktivnost bandi koja se sastoji u napadima na italijanske i hrvatske posade, kao i sabotaže na železnicama. Svi napadi su odbijeni.

Bande su izvršile napad na nemački transportni voz kod Velje Međe, 35 km severno-severoza-padno od Dubrovnika na dan 10. 8. Iz šina je izbačena lokomotiva i 3 vagona, pri čemu su 3 vagona izgorela. Ranjena su 4 vojnika, dok ih je 7 nestalo.[13] Na lice mesta poslat je 1 italijanski bataljon. Od 5 nemačkih vojnika koji su pali u zarobljeništvo, jedan oficir se u međuvremenu vratio.

Postoje izveštaji o prisustvu bandi u rejonu Bileća, Trebinje, Vrgorac, Hutovo, Mišljen — Vlahovići (26 km južno od Nevesinja, Ljubinja). Javljeno je o postojanju bandi srednje jačine u rej onu severoistočno od Ljubinja.

Četnici:

Na teritoriji Slovenije nema promena u držanju četnika. Prema izveštaju predstavnika ujedinjenog aluminijskog preduzeća, ing. Jorgea, četnički komandant Momčilo Đujić je pre nekoliko meseci od strane bivšeg kralja Petra unapređen za hercegovačkog vojvodu[14], pri čemu je dobio i visoko odlikovanje. Ceni se da na prostoru Drniš — Knin postoji oko 6000 četnika.[15] Ove snage su pod komandom pravoslavne inteligencije, uglavnom aktivnih i rezervnih oficira bivše jugoslovenske vojske. Dobro su naoružani -— pretežno francuskim puškama — a raspolažu i lakim i teškim automatskim oružjem. Ima već 14 dana kako četnici vrše mobilizaciju celokupnog za vojsku sposobnog muškog stanovništva pravoslavne vere od 17 do 55 godina starosti. Naređenje za mobilizaciju važi i za anektirane oblasti Dalmacije u kojima živi pravoslavno stanovništvo. Ko se ne odazove pozivu, prema vojnim zakonima biće kažnjen smrću.

Četnici su poseli sva naseljena mesta između Sinja i Knina. U Kninu raspolažu jednim kontingentom od 1000 ljudi stalno spremnih za dejstvo. Pored Knina, obezbeđuju prostoriju do Bosanskog Grahova. Još uvek se bore protiv komunističkih bandi a pre 10 dana izveli su jednu veću akciju u prostoru Bosanskog Grahova do Tičeva. Mada niže četničke starešine izjavljuju da nikada neće izvršavati direktive Londona da vode borbu protiv partizana, pošto sasvim sigurno znaju da će kao srpski nacionalisti i pravoslavni docnije od strane komunista biti likvidirani, ipak držanje četnika je nejasno. Može se kao sigurno računati da će se četnici u slučaju povlačenja italijanskih okupacionih snaga boriti zajedno sa komunistima protiv eventualnog ulaska nemačkih trupa na tu teritoriju.

Prema pouzdanim informacijama, pre nekoliko dana spustio se jedan avion u Lici sa 2 predstavnika izbegličke vlade. Ovi predstavnici su pokušali da postignu sporazum između četnika i komunista. Prema informaciji iz sigurnog izvora, sporazum nije postignut, a predstavnici su neobavljenog posla morali da se vrate. Prema informacijama iz italijanskih izvora, četnički major Baćović[16] je dobio naređenje da svoje snage prikupi na dalmatinskoj obali, da bi napao tamošnje italijanske posade i zaplenio naoružanje i municiju. Pokreti ovih četničkih snaga stoje sigurno u vezi sa eventualnim anglo-američkim pomorskim desantom. Komanda italijanske 2. armije je izdala naređenje da se sve četničke snage, ukoliko pokušaju da se približe italijanskim posadama, smatraju neprijateljima.

III ZAKLJUČAK O SITUACIJI

Na celokupnoj italijanskoj okupiranoj teritoriji glavni napor bandi usmeren je na to da se, u slučaju neprijateljskog iskrcavanja, glavne saobraćajnice tako oštete da bi se što efikasnije ugrozio dotur svim našim snagama koje su angažovane na jugoistočnom prostoru. I komunisti i četnici očekuju da će u najskorije vreme doći do povlačenja daljih italijanskih snaga sa Balkana u Italiju. Tako bi oni došli u situaciju da zauzmu prostoriju koju bi napustile italijanske trupe, a koju nemačke snage, s obzirom na svoju slabost, ne bi mogle da kontrolišu, čime bi bili stvoreni preduslovi za uspešnu neprijateljsku invaziju.

IV VAZDUIIOPLOVNA SITUACIJA

U ranim jutarnjim časovima na dan 12. 8. Dubrovnik su nadletali neprijateljski avioni u pravcu severa. Data je vazdušna uzbuna. I na dan 13. 8. između 01,30 i 04,00 časa data je vazdušna uzbuna. Konstatovan je šum motora na velikoj visini.

Na prostoriji Sušak — Rijeka u noći na 14. 8. data je vazdušna uzbuna. Bombe nisu bacane.

V BROJ SABOTAŽA IZVRŠENIH NA ŽELEZNICKIM PRUGAMA:

Pruga Rijeka — Ogulin,6

Pruga Ljubljana — Kočevje[17],1

Pruga Split — Sinj,1

Pruga Dubrovnik — Sarajevo,1

VI GUBICI PRETRPLJENI U PERIODU IZVESTAVANJA

Područje korpusa mrtvi          ranjeni          zarobljeni ili nestali

XI armijski korpus

Italijani

2

4

Hrvati

četnici

Nemci

bande

29

7

V armijski korpus:

Italijani

13

13

8

Hrvati

četnici

Nemci

bande

3

3

3 +

9 sumnjivih

XVIII armijski korpus:

Italijani

12

57

3

Hrvati

1

2

četnici

30

1

20

Nemci

;

bande

191

2

11 +

73 sumnjiva

VI armijski korpus

Italijani

1

3

Hrvati

četnici

Nemci

4

7

bande

21

7 +

17 sumnjivih

Ukupno: Italijani

28

77

11

Hrvati

1

2

četnici

30

1

20

Nemci

4

7

bande

265

5

28 +

99 sumnjivih

Materijalni gubici:

1 mitraljez

1 automatska puška

neutvrđen broj pušaka, ostalog naoružanja,

municije i drugog materijala.

Spisak primalaca nalazi se u konceptu dokumenta.

. . . [18]

1 Snimak originala (pisanog na mašini) u AVII, NAV-T-313, r. 193, s. 7453136—43. Na margini prve strane originala rukom je dopisano nekoliko parafa i oznaka.

2 Pečat primaoca.

3 Reč je o 5. slovenačkoj udarnoj brigadi „Ivan Cankar".

4 Odnosi se na 4. slovenačku udarnu brigadu „Matija Gubec".

5Reč je o 2. slovenačkoj udarnoj brigadi „Ljubo Sercer".

6 Odnosi se na 1. slovenačku udarnu brigadu „Tone Tomšič".

7 Između Crikvenice i Hreljina, jedinice 1. primorsko-goranskog NOP odreda napale su 4. avgusta 1943. auto-kolonu italijanske 14. obalske brigade (tom V, knj. 18, dok. br. 109 i 153).

8 Diverzije i napade na pruzi Ogulin — Karlovac izvodile su 1. udarna i 2. udarna brigada 8. divizije NOVJ (tom V, knj. 17, dok. br. 79, 87, 88, 100 i 193, knj. 18, dok. br. 6 i 13).

9 Delovi 3. udarne brigade 8. divizije NOVJ 11. avgusta 1943. zauzeli su Slunj (AVII, a. NOP, k. 419, reg. br. 49/6, 53/5, k. 801, reg. br. 30/6, k. 28, reg. br. 1/17, 1/39, 2/8 i 4/9; Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knj. 1, str. 506).

10 U tom rejonu izvodila je dejstva 2. udarna brigada 6. divizije NOVJ i Grupa sjevernodalmatinskih partizanskih bataljona, formirana po naređenju Štaba Kninskog sektora (tom V, knj. 18, dok. br. 58, 159 i 165).

11 Vidi dok. br. 13 i 38.

12 U rejonu s. Ugljane i s. Biorine (kod Sinja), 3. avgusta 1943, po naređenju Štaba Grupe partizanskih odreda za Dalmaciju, formirana je Grupa udarnih bataljona Dalmacije, jačine 4 bataljona, a u s. Plavnom (kod Knina), 13. avgusta 1943, formirana je Kninska brigada (5. dalmatinska brigada 17. divizije NOVJ) (AVII, a. NOP, k. 842-A, reg. br. 56/2, k. 845-A, reg. br. 16/1, k. 104, reg. br. 52/3; Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knj. 1, str. 514).

13 Napad na voz, koji su pratili vojnici SS-divizije „Princ Eu-gen", izvršili su delovi 10. hercegovačke NOU brigade (tom IV, knj. 16, dok. br. 142 i 190, knj. 19, dok. br. 15; Hercegovina u narodnooslobo-dilačkoj borbi, Vojno delo, Beograd, 1961, prvo izdanje, str. 674).

14 On je bio komandant četničke Dinarske divizije.

15 Reč je o Dinarskoj četničkoj diviziji.

16 Petar, komandant četničkih Operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine.

17 Ovu diverziju na pruzi Trebnje — Sevnica u blizini s. Gomile izveo je 2. bataljon 5, slovenačke NOU brigade "Ivan Cankar" (tom VI, knj. 6, dok. br. 57, 64, 171 i 173).

18 Potpis nečitak.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument