ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII - DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA - KNJIGA 3
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


SUMARNI IZVEŠTAJ 1. BRDSKE DIVIZIJE OD 10. JULA 1943. O BORBAMA PROTIV JEDINICA NOVJ U TOKU OPERACIJE „ŠVARC"[1]

1. BRDSKA DIVIZIJA

Ia

Kom. mesto div., 10. juli 1943.

IZVEŠTAJ 1. BRD. DIV. O ANGAŽOVANJU U CRNOJ GORI

A.) SITUACIJA

Posle napuštanja kubanskog mostobrana,[2] 1. brd. divizija stiže u aprilu 1943. g. železničkim transportom u Srbiju. Divizija se prebacuje u područje Novi Pazar — [Kosovska] Mitrovica — Kuršumlija na odmor i remont. Za popunjavanje postojećih praznina, stalno pristižu personal, konji i oprema.

Krajem meseca divizija dobija zapovest za pripremu jednog poduhvata u Crnoj Gori za uništenje četnika (srpsko-crnogorskih nacionalista) i komunista.

Komunisti su u kasnu zimu i proleće 1943. razbijeni od nemačkih jedinica u Bosni i odbačeni na jugoistok.[3] Naišli su na četničke jedinice, na organizaciju koja je formirana od bivših jugoslovenskih oficira najpre za zaštitu domovine od preovlađivanja komunista i angažovana za borbu protivu komunističkih jedinica. Onda su vođe ove organizacije, s obzirom na iskrcavanje Saveznika koje se kasnije očekivalo, s engleskom podrškom i uticajem na Balkanu pripremale ustanak i borbu protiv sila Osovine. Četničke jedinice koje su se nalazile na liniji zaprečavanja na Drini i Pivi nisu mogle odoleti naletu fana-tički borbenih i strogo vođenih komunističkih jedinica i potisnute su. Postojala je opasnost da će komunisti prodreti do obasle i severne Albanije.

Zemljište:

Za čitavo crnogorsko područje karakteristična je nepregledna neprohodnost planinskog zemljišta, izbrazdanog mnogim rekama i potocima koji mnogim često neposrednim promena-ma pravca daju jednu potpuno besistemnu sliku predela. Nigde se ne može utvrditi pravi sastav glavnih planinskih lanaca i masiva kao na primer u Alpima.

Zemljište između srpsko-albanske granice i doline Lima, koja se proteže koso ka pravcu nastupnog marša divizije, izdiže se postepeno od istoka ka zapadu i proseca se duboko usečenim, često uzanim dolinama. Najvažniji drum, koji proseca ove planine, vodi od Peći na zapad preko prevoja Čakor od oko 1800 m visine, koji se možda može uporediti sa jednim od prevoja u nizu dolomitskih drumova. Brda s obe strane druma dostižu visinu do 2500 m. Istog sastava je i planina između doline Lima i gornje doline Tare. Na jugu crnogorsko područje zatvaraju krševita albanska brda.

Vegetacija do doline Tare sastoji se uglavnom iz lisnate šume koja je većinom prošarana gustim šumarcima. Cetinar-ska šuma se retko sreće. Zapadno od gornje doline Tare uzdiže se kraški plato planine Sinjajevine. On se na istoku i se-veru ograničava dolinom Tare, na zapadu i jugozapadu dolinom Morače, Komarnice i Pive. Zapadno od planine Sinjajevine, od valovitog delimično bezrodnog planinskog predela, uzdiže se najviši planinski masiv Crne Gore, divlja, visokogor-ska planina Durmitor, koja daleko unaokolo nadvisuje sve visove. Zapadno odatle nastavlja se dalje valovita visoravan do trougla reka Tare — Pive. Obe ove rečne doline, koje su poput kanjona oko 1000 m duboke, delimično gotovo vertikalno usečene, samo su na nekim mestima prelazne i čine veliku terensku prepreku. U svojoj divljini i dubini one se ne mogu uporediti ni sa jednom, a takođe ni sa najdubljom dolinom u Alpima.

Vegetacija zapadno od Tare znatno je manja nego istočno od reke i sve više opada prema zapadu.

Stanje voda: U leto neki potoci potpuno presuše, tako da, osim nekih mesta za snabdevanje vodom, u čitavom predelu nema vode.

Klima: Još u maju i sve do početka juna na visovima preko 1500 m delimično ima snega. Veoma mnogo kiše, samo malo lepih dana. Preko noći temperature znatno opadnu.

B.) IZVOĐENJE OPERACIJE

I sektor

Prodor divizije u području Berane — Andrijevica i zadobijanje zaprečne linije Sihovići — Kolašin.

1.) Pripreme i koncentracija snaga od 1 — 12. 5. 43.

Početkom maja vrše se izviđanja 1. brd. div. za predstojeće angažovanje. U kamufliranoj formi oživeli su drumovi koje oficiri izviđaju duboko u Crnu Goru, kao i prevoje i mogućnost zaprečavanja odnosno iznenadnog posedanja i vrše pripreme da bi, u slučaju potrebe, isturene male borbene grupe blagovremeno zauzele dominantne tačke. Mora se računati s time da će neprijatelj kad mi počnemo prelaziti granicu dizati u vazduh mnogobrojne mostove kao i da će zapre-čavati presudne prevoje.

Usled zaoštrene situacije radi daljeg prodiranja komunista, 1. brd. divizija nastupa 8. 5. iz područja Mitrovice na zapad.

Jedan prednji odred, koji se sastojao iz jedne motocikli-stičke čete, jedne teške čete, dve lovačke čete ukrcane na kamione i jedne inžinjerijske motorizovane čete, otpočinje sa napadom na Andrijevicu, imajući pritom da savlada 1800 m visok prevoj na Cakoru, koji je obavijen oblacima i leži pod snegom. Već oko podne postignut je dnevni cilj, udaljen 150 km. Na prevoju 1600, koji leži 10 km zapadno od Andrije-vice, vrše se osiguranja.[4]

Iz Novog Pazara i Mitrovice maršuje po jedna ojačana pukovska grupa. Marš severne grupe (99. brd. lov. puk) vodi preko Rožaja, a odatle preko teško prelazne planinske staze za Berane. Južna marševska grupa (98. brd. lov. puk) sledi prednji odred. Komandno mesto divizije prebacuje se 12. 5 iz Mitrovice u Adrijevicu.

2.) Zauzimanje Šahovića i Kolašina. Prodor u planinu Sinjajevinu od 13. do 19. 5.[5]

Situacija kod neprijatelja razvijala se do ovog dana toliko da izgleda da težište komunističkog udara dolazi iz severoza-padnog pravca preko područja Šahovići — Mojkovac u pravcu Berane — Andrijevica. Inače jake komunističke snage pritiskuju sa severa na Nikšić.

Korpus je izdao diviziji zapovest da se zapreci Lim od Bijelog Polja do Andrijevice kako bi se sprečilo prodiranje neprijatelja preko ovog sektora na istok i jugoistok. Osim toga, divizija ima zadatak da izvrši prepad na četnički glavni stan u Kolašinu, u kome je još do pre neki dan boravio vođa ove organizacije, Draža Mihailović, kao i da razoruža i zarobi četničke jedinice. Sektor divizije koji je određen zapovešću pruža se u širinu od preko 60 km. Divizija stoji pred odlukom da resi zadatak napadom ili odbranom. Posle odmeravanja svih mogućnosti, komandant divizije se odlučuje da odbaci neprijatelja koji se nalazi sa težištem u području južno od Bijelog Polja i da prodre do Šahovića, da zauzme Kolašin sa ciljem da odmah potom zauzme u napadu visove zapadno od sektora puta Šahovići — Kolašin i da ih zapreci.

14. 5. kreće ojačani 99. brd. lov. puk iz Berana ka severu i posle kratke borbe zauzima raspored za borbu u području južno od Bijelog Polja, zauzima u delimično žilavim borbama 16. 5. Šahoviće i odbacuje narednih dana žilavog, borbenog neprijatelja sa kota jugozapadno od Sahovića na sektor zaprečne linije koja je određena zapovešću.

Prednji odred [„Daumiler"] divizije prodire u zoru 14. 5. u četničko gnezdo Kolašin, zarobljava vođe koji se tamo nalaze i razoružava preko 2000 četnika.[6] Ovaj napad uspeva bez prole-vanja krvi zahvaljujući planskoj pripremi, munjevitom zahvatu i mirnom držanju svih prisutnih vođa i jedinica. U toku oba naredna dana dolazi do različitih razilaženja u mišljenju i zategnutosti sa Italijanima, radi čije su se tolerancije i podrške organizovali i borili četnici. Niže italijanske komande nisu bile blagovremeno obaveštene o naredbi 1. brd. divizije za razoružanje i razbijanje ove organizacije.

Ojačani 98. brd. lov. puk stiže iza prednjeg odreda u dva dnevna marša u Kolašin, delovi puka se transportuju kamionima po četama i probijaju se duž doline Tare na sever do Mojkovca. Pokazuje se da se prodor divizije u Kolašin izvršio baš u pravo vreme. Dok se 98. brd. lov. puk nalazi u maršu, prodiru jake komunističke snage na visove zapadno i severozapadno od Kolašina, odbacuju četnike i preispituju teren u dolini sa izviđačkim jedinicama. Stiže ojačani 98. brd. lov. puk i otima nerijatelju deo po deo posednutih visova. Napad se vodi u teško prohodnoj visokoj planini, otežan najgorim vremenskim prilikama. Pored borbenih trupa, ističu se i sve jedinice anga-žovane za snabdevanje i dotur.

Način vođenja borbe neprijatelja je savremen i težak. Mi smo bili naviknuti da izviđamo, da udarimo na neprijatelja, da ispitamo front pojačanim izviđanjem i tada da napadnemo i uništimo neprijatelja, odnosno da ga odbacimo. Ovde imamo puno posla sa neprijateljem čija snaga leži u taktici partizanskog ratovanja[7] i koji je u najvećoj meri zaštićen terenom. On uvek uzmakne odlučnoj borbi. Noć i maglu obimno iskorišćuje, prodire u front i napada tada sa svih strana pojedina uporišta i istaknute visinske položaje. On je majstor u borbi u šumi. Osobenost planine omogućava da je jedan jedini mitraljez u stanju da na ovladanim položajima satima zadrži čitavu četu dok preko drugih kota ne uspe zamašnije okruženje od strane neprijatelja.

Napad ojačanog 99. brd. lov. puka u području Sahovića potiskuje neprijatelja na severozapad.[8] Ovaj povlačenjem iz-begava uništenje i izgleda da se na severu pregrupiše. Stiče se utisak da neprijatelj pokušava da iskoristi međuprostor širok oko 25 km koji još postoji između severnog krila divizije i južnog krila susedne divizije.

Da bi se ovo sprečilo, okreću se usiljenim maršom privedeni Brd. lov. bat. 54 i III/79. brd. art. puka iz područja An-drijevice na sever; oni treba, u slučaju potrebe, da udare u bok neprijatelja koji se probija duž druma Bijelo Polje — Pri-jepolje. Dok se odvija ovaj- pokret, zaoštrava se situacija na južnom krilu divizije u području Kolašina. Pukovska grupa koja tamo napada, nalazi se u teškoj borbi. Samo korak po korak uspela je da se probije na širinu fronta od blizu 40 km prema naređenoj liniji zaprečavanja. U dolini Morače pokušava neprijatelj, koji ponovo nastupa, da opkoli puk na južnoj strani i da napadne preko Kolašina na bok i pozadinu. Udar će ugroziti put za dotur i neprijatelj će se preko nezaštićenog međuprostora prebaciti u severnu Albaniju. Iz tog razloga prekidaju marš Brd. lov. bat. 54 i III/79. brd. art. puka i prebacuju se preko Andrijevice u Kolašin za ojačanje 98. brd. lov. puka. Delovi se prebacuju uz pomoć motorizacije.

Ova, pod prinudnim stanjem improvizovana, motorizacija, ranije prednjeg odreda, sada lov. bataljona, je naročito teška, pošto se za to potrebni transportni prostor mora uzeti od službi za dotur. Ove su u opremi i kapacitetu i same već ograničene, jer je upravo pitanje ovih nedostataka ostalo otvoreno usled još nezavršenog odmora i popune divizije. Zbog toga će se, usled hitne situacije, smanjiti porcije hrane, naročito hleba.

17. 5. se i dalje najavljuju jake neprijateljske snage u nastupanju kroz dolinu Morače ka jugu prema Podgorici [sada: Titograd]. I ovde preti prodor neprijatelja usmeren k sever-noj Albaniji. Tamo se dovodi i angažuje jedan, diviziji no-vopridodati, motorizovani puk sa zadatkom zaprečavanja. Pritom treba istaći podvige jedinice koja nije navikla na planine i koja nije opremljena za takve prilike.

Do 19. 5. je uspelo da se neprijatelj odbaci u područje zapadno i jugozapadno od Kolašina, da se ovlada kotama i da se time otkloni opasnost opkoljavanja.[9] Do 19. 5. uveče dostig-tiuta je na celom frontu divizije linija zaprečavanja. Međuprostor u severnom sektoru divizije zatvara se novim dovođenjem jednog bugarskog peš. puka i u vezi sa 2 italijanska ba-taljona, koji nastupaju od Bijelog Polja na sever na neposredan zahtev 1. brd. div.

Neprijatelj je napustio svoje pokušaje da prodre u sektor 1. brd. div. i povlači se pred celim frontom na zapad. Vesti govore da on sada pokušava da sa glavninom prodre preko Podgorice u Albaniju. 20. 5, korpus izdaje zapovest da se ojačani 99. brd. lov. puk po dovođenju bugarskih snaga smeni sa fronta i da se pomeri iza levog krila divizije.[10] Do 25. 5. smenjen je 99. brd. lov. puk, do 27. 5. izvršeno je pregrupisavanje.[11]

II sektor

Prelaženje planine Sinjajevine i zadobijanje puta Pljevlja — Savnik

Zatvoren je veliki obruč oko komunističkih jedinica, koje se procenjuju na ukupnu jačinu od oko 12.000 do 15.000 vojnika. Sada je potrebno suziti obruč pritiskom sa svih strana i sabiti i uništiti neprijatelja između Tare, Pive, Šavnika i planine Durmitora.

Pritom se 1. brd. div. daje zadatak da pređe i očisti od neprijatelja visoko kraško područje planine Sinjajevine između Tare i gornje doline Morače. Glavne teškoće koje treba da se savladaju leže, pored teške prohodnosti zemljišta, na polju snabdevanja. Potrebno je snabdeti jedinicu hranom za 4 dana, pošto nije više moguć planski dotur na ovim udaljenostima i zbog neprohodnosti zemljišta. Osim toga i stanje voda pri-činjava teškoće. Visoravni krasa potpuno presuše u početku leta. Da bi se udovoljilo svim zahtevima, improvizuje se u najskorije vreme jedan nosački bataljon iz snaga Kopnene vojske. Moraju se iznajmiti tovarna grla; ranci, samari i sedla se moraju prikupljati odnosno izraditi iz priručnih sredstava.

27. 5. nastupa na zapad ojačani 99. brd. lov. puk iz područja južno od Kolašina, dostiže dolinu Morače i nastupajući kroz ovu zauzima za tri dana sektor Gusinja za zaprečavanje kraške oblasti prema jugu.

31. 5. nastupa 98. brd. lov. puk, prelazi krašku oblast i dostiže u dva dnevna marša put Pljevlja — Savnik. 99. brd. lov. puk pomera se u 14-časovnom maršu kroz planinu od sektora Gusinja u područje Šavnika. Pokreti se obavljaju gotovo bez kontakta sa neprijateljem. Komunisti su se, posle razbijanja njihovog pokušaja da probiju obruč na istočnom frontu, povukli na zapad u područje Savnik — Žabljak — planina Durmitor.[12]

III sektor

Napad na planinu Durmitor i prodor do Pive[13]

1.) Situacija

Neprijatelj je dalje umakao. Sa prikupljenim snagama pošlo mu je od ruke da prodre sa delovima iz planine Durmitor na zapad preko Pive i da ovde probije obruč. Pregrupisava-njem i dovođenjem novih snaga, obruč se ponovo zatvara.

2.) Napad na planinu Durmitor.

Sa jakim zaštitnicama neprijatelj brani ulaz na planinu Durmitor od 1. brd. div. Njegova glavna borbena linija naslućuje se na prevojima. Zadatak divizije je da napadne neprijatelja na planini Durmitor, da izvojuje prevoje i da ih zapreči.

Posle podrobnog izviđanja, pripreme za napad i za snab-devanje, divizija stupa u napad 7. 6.

99. brd. lov. puk prodire 7. 6. iz područja Šavnika i severno odatle sa juga i istoka prema prevojima južno od planine Durmitor. Pre svega, neprijatelj pruža jači otpor samo pred južnim krilom divizije. Na severnom krilu dolazi do oštrijih borbi tek u toku dana kada se čete iz kotline Dobri do penju prema prevoju zapadno odatle. Neprijatelj brani kotlinu na grebenima. Jedinica ostvaruje u pogledu planinarenja i borbe najveće uspehe.

98. brd. lov. puk zadobija 7. 6 rejon polaznog položaja za napad i zaposeda pri tom Žabljak uz slab neprijateljski otpor.

Na severu se između severnog krila i Tare priključuje bugarski 61. peš. puk, koji je podređen diviziji. Na zapadu se 99. brd. lov. puku priključuje itilijanska divizija „Ferara" [Fe-rrara], čije je nastupanje i priključenje uvek u skladu sa molbama 1. brd. divizije.

Napad 98. brd. lov. puka na neprijatelja na grebenu zapadno od Zabljaka nailazi 8. 6. najpre na uporan otpor koji u popodnevnim časovima biva slomljen.[14] Puk se probija i osvaja dominantne kote 2103—2196, prema kojima neprijatelj vrši u toku noći i u rano jutro 9. 6. snažne protivnapade, koji donose neznatne naše gubitke. Dobij a se utisak da se neprijatelj utvrdio između Tare, Sušice (pritoke Tare, usečene poput kanjona) i planine Durmitora i da ovde hoće da se brani. Po mišljenju divizije, radi se o zaštitnicama glavnine neprijateljskih jedinica koje se bore zapadno od Pive, koje nisu mogle da pobegnu i koje se, izgleda, nemajući izlaza, ovde utvrđuju za ogorčenu borbu. Prema tome, komandant divizije se odlučuje da opkoli i uništi neprijatelja, počinjući izdaleka sa zapada sa 99. brd. lov. pukom.

99. brd. lov. puk je oslobodio puteve koji vode preko klanaca kod Dobrog dola. Sada puk dobija zadatak da, uprkos teškim uslovima terena i znatnijim naporima, prodre zadnjih dana brzo na sever, da osvoji pozadinu neprijatelja i da dokrajči okruženje neprijateljskih snaga koje se drže pred 98. brd. lov. pukom.

Puk stupa 9. 6. u napad prema severu i osvaja do večeri dominantan greben u pozadini neprijatelja, koji je, pod utiskom da će biti opkoljen, napustio svoje položaje pred 98. brd. lov. pukom i povlači se prema severozapadu u trougao Tare i Pive.

Komandant divizije odlučuje se za gonjenje.

3.) Prodor do Pive

99. brd. lov. puk stupa 10. 6. u poteru i do večeri istoga dana osvaja Polje. Pri tom hvata, razbija i uništava jake delo-ve neprijatelja. Ojačani 99. brd. lov. puk je prevalio ove mar-ševe i borbe pri velikoj žegi, kroz bezvodni kras i sa punim prtljagom.

98. brd. lov. puk zadaje udar neprijatelju koji se povlači i odbacuje preostale delove istog na sektor Sušice i uništava ih.

99. brd. lov. puk poseda 11. 6. liniju zaprečavanja na Pi'vi. Front prema zapadu. Time je obruč opkoljenog neprijatelja sužen na najmanji prostor. Vrše se pripreme da se sa juriš-nim odredima upadne u kotlinu preko duboko usečene doline Pive, koja delimično leži na strmoj padini dubokoj 1000 m, u cilju vezivanja neprijateljskih snaga. U toku narednih dana po planu se čisti pređeno područje od neprijateljskih ostataka, svakodnevno se hvata veliki broj razbijenih delova, odnosno uništava.

Jedna četa, formirana od svih delova divizije uz učešće delova bugarskog 61. peš. puka i italijanske divizije „Ferara", pod komandom komandanta divizije, dostigla je 11. 6. najviši' vrh planine Durmitor, Bobotov kuk (2.522 m), i istakla na njemu ratnu zastavu Rajha kao i italijansku i bugarsku zastavu.

16, 6. divizija dobija zapovest za polazak na drugi zadatak.[15] Borba za uništenje komunističkih bandi je završena, glavnina neprijatelja razbijena, pobijena odnosno zarobljena. Samo malim snagama je uspelo da probiju front na slabom mestu na severozapadu obruča.

C.) USPESI DIVIZIJE

1.) Komunisti

Izbrojano mrtvih 831.

U mestima mnogo mrtvih od tifusa, koji se tačno nisu mogli obuhvatiti zbog opasnosti od zaraze. Zarobljeno: 498, od toga streljano 411.

2.) Plen:

5 minobacača, 21 mitraljez, okruglo 600 pušaka, automata, artiljerijske, minobacačke i pešadijske municije.

Po iskazu zarobljenika, neprijatelj je prilikom povlačenja zakopao mnogobrojno oružje, bacio u klisure i pre svega potopio u Pivu.

3.) Četnici:

a)Pri razoružanju četnika dobijeno je: 3.200 zarobljenika, mrtvih nema.

b)Od ratnog materijala obezbeđeno je: 5 teških minobacača, 25 mitraljeza, okruglo 3000 pušaka mnogobrojna artiljerijska, minobacačka i pešadijska municija.

4.) Prevaljene dužine marša i visinske razlike 98. i 99. brd. lov. puka od polaska iz rejona zbora Mitrovica — Novi Pazar do završetka operacija (8. 5—10. 6. 1943):

—   98 brd. lov. puk: 365 marševskih kilometara. Visinska razlika oko 11.500 m

—  99. brd. lov. puk: 290 marševskih kilometara (Novi Pazar — Polje). Visinska razlika oko 12.500 m.

Podvizi divizije[16] našli su svoje priznanje u jednom telegramu komandanta Jugoistoka i u završnoj dnevnoj zapovesti komandanta nemačkih trupa u Hrvatskoj. Ona glasi: „Vojnici!

Operacije protiv četnika i komunista su završene. Glavnina neprijatelja je uništena. Samo delovima je uspelo da umaknu ostavljajući za sobom opremu i ranjenike. I njih ćemo razbiti. Krvavi gubici neprijatelja iznose najmanje 10.000, ispadanja iz stroja usled bolesti ne mogu se još sagledati. Plen je veliki.

Nemačke i savezničke trupe stajale su prema jednom neobično žilavom i ogorčeno borbenom neprijatelju i izvršile zadatke pri najtežim terenskim i vremenskim uslovima radi čega mogu biti s pravom ponosne. Posebno treba istaći podvige 1. brd. div. pri prodoru od Kolašina preko neprohodnih kraških planina i preko Durmitora do Tare i Pive i podvige SS-divizije, kojoj je uspelo da u najkraćem vremenu odbaci jedinice od Šavnika prema Čemernu i da prodre preko neprohodnih masiva u Mratinje. Jako velike teškoće mogle su savladati sve jedinice i komande angažovane za snabdevanje, kao i jedinice za vezu. I ovi zadaci su primerno rešeni.

Treba istaći podvige avijacije koja je neumornim angažo-vanjem znatno podržavala borbu jedinica kopnene vojske i nanosila neprijatelju znatne gubitke.

Zahvaljujem svim oficirima, službenicima, podoficirima i vojnicima za njihovu hrabrost i zalaganje.

S dubokim poštovanjem sećaćemo se onih drugova koji su pali na polju časti. Oni će nam uvek služiti za primer!

Mi ne znamo koji će nam se zadaci ubuduće postaviti, ali znamo da vršimo svoju dužnost.

Živeo firer!"

Prilozi:

5 skica[17]

1 Snimak dokumenta (pisanog na mašini) u AVI I, NAV-T-78, r. 332, s. 6289986—99.

2U originalu piše: „Kubanbriickenkopf".

3 Reč je o operacijama „Vajs I i II". Vidi dok. br. 13, 23, 30, 33 i 38.

4 Vidi dok. br. 61 i 64.

5 Vidi dok. br. 65, 66 i 70.

6Vidi dok. br. 66.

7 U originalu piše: „Kleintaktik".

8 Nemačka Borbena grupa „Remold", uz snažnu podršku avijacije, potisnula je delove 1. proleterske NOU brigade i 17. maja 1943. zauzela Sahoviće (kod Bijelog Polja). Vidi tom II, knj. 9, II deo, dok. br. 2; tom IV, knj. 13, dok. br. 218.

9 U rejonu Mojkovca i Kolašina, 2. proleterska udarna divizija NOVJ, pod pritiskom delova 1. brdske divizije, povukla se preko r. Tare i na levoj obali organizovala odbranu s ciljem da spreči prodor ka Žabljaiku. U međuvremenu, u dolini r. Platnice (kod pl. Umova), 4. proleterska udarna brigada okružila je delove Prednjeg odreda „Daumiler", ali su je delovi 1. brdske divizije od s. Lipova i Kolašina napali s leđa i posle žestokih borbi deblokirali svoje okružene delove i zauzeli dominantne visove (tom IV, knj. 13, str. 509, 550 i 553; Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, knj. 1, str. 427 i 428).

10 Komandant nemačkih trupa u NDH naredio je 19. maja 1943. u 23,50 časa da se delovi 99. brd. lov. puka pomere u rejon Mateševa, a da njihov rejon preuzmu 7.24. puk 104. lov. div. i bugarski 61. peša-dijski puk (AVII, NAV-T-315, r. 64, s, 125—331).

11 Komandant 1. brdske divizije formirao je tri pukovske borbene grupe: Borbenu grupu „Zalminger" sa 1/98. i Brd. lov. bat. 54; Borbenu grupu „Daumiler" sa 3/98. i 2/98. pukom i Borbenu grupu „Remold" sa 99. pukom (bez 1/99) (AVII, NAV-T-315, r. 64, s. 125—331; ratni dnevnik 1. brdske divizije).

12 Kod s. Đurđevića Tare (blizu Žabljaka), 27/28. maja 1943. godine, 3. proleterska (sandžačka) udarna brigada 1. proleterske udarne divizije NOVJ prešla je r. Taru, porušila most i delom snaga posela levu obalu reke a drugim delom se orijentisala prema pl. Sinjajevini. Preko Tare se prebacila i 7. divizija NOVJ u cilju organizovanja odbrane na levoj obali od ušća r. Sušice nizvodno do s. Šćepan Polja (Sutjeska, zbornik sjećanja, knj. 2, str. 435; knj. 3, str. 45, 46 i 107).

13 Vadi dok. br. 84.

14 Reč je o snažnom pritisku na položaje 3. udarne divizije NOVJ na Pivskoj planini (tom IV, knj. 14, str. 313; Kladarin Đuro, Bitka na Sutjesci, Vojno delo, Beograd, 1959, str. 201).

15 Komandant nemačkih trupa u NDH saopštio je 16. juna 1943. u Sarajevu komandantu 1. brdske divizije da je njegova divizija stavljena na raspolaganje komandantu Jugoistoka i da će se od 21. juna 1943. prebaciti u Grčku. Opširnije o aktivnosti i dejstvima ove divizije od početka njenog prebacivanja u Jugoslaviju 24. marta 1943. pa do završetka bitke na Sutjesci, tj. njenog prebacivanja u Grčku, vidi ratni dnevnik Operativnog odeljenja 1. brdske divizije od 24. marta do 31. avgusta 1943. u AVII, NAV-T-315, r. 64, s. 125—331.

16 U izveštaju o iskustvima 1. brd. divizije iz operacije „Švarc", od 30. septembra 1943, drugi operativni oficir opisuje situaciju u pogledu snabdevanja i opreme i govori o pripremama za operaciju „Švarc", zatim o iskustvima iz operacije uopšte, a posebno po pitanju snabdevanja pomoću tovarnih grla i četničkog nosačkog bataljona; o sanitetskom zbrinjavanju i evakuaciji ranjenika, snabdevanju municijom i opremom (AVII, NAV-T-315, r. 64, s. 92—120).

17 Redakcija tim skicama ne raspolaže.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument