Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA
Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


Proboj iz obruča kod Carevdara

 

Nakon dvanaestosatne žestoke i oštre borbe, oko 21 sat 20. jula, obruč oko 12. NOU brigade bio je potpuno zatvoren. Brigada je sabijena na južnim obroncima Kalnika, na uskom prostoru oko 2-3 km2, odsječena od Štaba 12. divizije i Operativnog štaba 2. operativne zone. Najduža i najdramatičnija noć bila je ona između 20. i 21. jula. Brujanje neprijateljevih tenkova i pokreti pješadije koja je otvarala mitraljesku vatru, nisu prestajali do duboko u noć. Nakon što je izvršio procjenu novonastale situacije, Štab 12. slavonske brigade donio je ispravnu odluku da se Brigada još u toku noći probije iz okruženja i prebaci preko ceste i željezničke pruge Križevci - Koprivnica u pravcu istoka, na Bilogoru, i da se, na taj način, izbjegne njeno uništenje.

Komandant, Josip Antolović, koji je bio veoma pribran i odlučan, pokušao je te noći da u obruču pronađe slabo mjesto. Ali, njega nije bilo. Sve je više rasla i povećavala se psihička napetost i neizvjesnost. Rano ujutro, oko 4 sata, Brigada je kod Carevdara izbila na komunikaciju Križevci - Koprivnica, koja je bila zaposjednuta pješadijom i neprijateljevim tenkovima. To mjesto izabrano je za proboj iz okruženja. Borbeni poredak za proboj bio je već formiran i čekalo se naređenje komandanta Brigade. U grupi za proboj nalazila su se 2 bataljona (2. i 3). Prvi bataljon se nalazio u zaštitnici, a 4. bataljon sa ranjenicima u sredini borbenog poretka. Ispred Brigade, na udaljenosti od 150 do 200 metara nalazio se neprijatelj u rovovima, izgrađenim na brzinu. U samo svitanje borci su posmatrali povlačenje njemačkih tenkova s položaja. Očigledno, neprijatelj je napravio taktičku grešku koja se morala brzo iskoristiti, jer je to bio pravi trenutak za juriš i proboj iz okruženja. Preko 30 puškomitraljeza koji su se nalazili u prvom ešelonu u grupi za proboj, otvorili su koncentričnu vatru, a iz nekoliko stotina grla prolomilo se snažno »Ura!«. Neprijatelj je razbijen, a u njegovom borbenom poretku napravljena je breša kroz koju je prošla Brigada, osim 1. bataljona, koji se nalazio u zaštitnici. Čak ni neprijateljevo uporište u Carevdaru i oklopni voz koji se nalazio u željezničkoj stanici, nisu bili prepreka za borce 12. NOU brigade. Posada u Carevdaru bila je iznenađena i poslije kraćeg otpora pobjegla prema Koprivnici.

Ipak, nije sve išlo glatko. Neprijateljeva komanda pokušala je da ispravi taktičku grešku. Ubrzo je reagovala tenkovskim jedinicama, zatvorila brešu i spriječila prolaz 1. bataljonu. Zatvaranjem breše 1. bataljon je ostao odsječen u rejonu istočno od Kalnika i tek poslije dva dana vještog manevrisanja u okruženju, uspio je da se prebaci sjeverno od Carevdara i uđe u sastav Brigade. Nakon proboja iz obruča, neprijateljeve snage su i dalje ostale u borbenom kontaktu sa Brigadom. Neprijateljev odred za gonjenje bio je u borbenom kontaktu sa Brigadom sve do linije Virovitica - Bjelovar.[1]

Za vrijeme boravka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Brigada je uspjevala da, pored svakodnevnih teških borbi, djeluje politički među zagorskim seljacima u objašnjavanju ciljeva NOB-a i popularizaciji vojnih uspjeha NOVJ u Bosni i Hercegovini, Lici i Dalmaciji. Politički komesari održali su političke zborove u Loboru, Završju, Dedini, Glogovnici, Kalniku, Vojnovecu, Jabučeti, Jalžabetu, Podgradecu, Ljubeščici, Žimbrinovcima, Margečanima, Trgovištu, Golubovecu, Drenovcu, Kamešnici, Mihovljanima, Žarovnici i Bednji. Na zidovima kuća zagorskih seljaka prvi put su ispisane parole o bratstvu i jedinstvu hrvatskog i srpskog naroda, KPJ, KPH, ZAVNOH-a. Agitprop Brigade izdao je tri proglasa hrvatskom narodu o prelasku Artiljerijskog diviziona na stranu NOVJ. Zatim proglas, u kojem grupa domobranskih oficira iz Jalkovca poziva domobrane, domobranske dočasnike i časnike u Hrvatskoj da pređu na stranu NOVJ i da sa sebe speru ljagu za služenje okupatoru i ustaškoj vladi.[2] Pored toga izdat je proglas povodom formiranja ZAVNOH-a, kao prvog hrvatskog parlamenta, i to da su rudnici uglja Golubovec, Radoboj i Zajezda uništeni jer su služili interesima okupatora i ustaške NDH. U radu Agitpropa istakli su se: Antun Ćosić Lala, šef, Joco Radaković Uča, Ljubo Mraović, ratni dopisnik, Gabrijel Divjanović, Franjo Hemetek i Milan Cmelić.[3]


[1] Arhiv VII, f. NOP-a k-26 reg. br. 8/1 i k. 26 reg. br. 29/1. Komandant njemačke borbene grupe »Zapad« žalio se Štabu njemačke 187. divizije na zamor njemačkih vojnika. Njegova grupa nalazila se 4 dana neprekidno u borbi sa 12. brigadom.

[2] »Domobrani, dočasnici i časnici! Dne 9. srpnja 1943. godine dočasnici i časnici varaždinskog topničkog sklopa prešli su na stranu 12. slavonske divizije koja operiše oko Varaždina i Lepoglave, i to: Bojnik Varda Demetar, satnici Josip Rukavina, Vladimir Slobođaninov, Mirko Habdija i natporučnik Ivan Magličić. Stanovništvo Varaždina i cijelog Hrvatskog zagorja sa oduševljenjem su primili ovaj rodoljubiv akt domobranskih časnika i vojnika domobranskog topničkog sklopa. U NOV stupa stotine i hiljade rodoljuba koji se bore za slobodu svoje zemlje od okupatora i domaćih slugu. Domobrani, topnici su pokazali put kojim treba da pođu svi pošteni domobrani i svi pravi rodoljubi. Došao je dan odlučne ofanzive naših saveznika Rusa, Engleza i Amerikanaca. Dan naše pobjede je blizu. Zato ne čekajte ni časa, već po primjeru drugova iz varaždinskog topničkog sklopa, okrenite oružje protiv okupatora i ustaša i stupajte u redove NOV i POJ. Partizani vas čekaju raširenih ruku. U NOV vas čeka sigurnost i časna zajednička borba za slobodu i budućnost domovine«.

U to vrijeme u Brigadi je bilo 1205 boraca, a bataljoni su imali u prosjeku po 250 boraca. Partijska i skojevska organizacija imale su zajedno 586 članova. Od toga: 265 članova Partije, 80 kandidata i 241 skojevac. U organizaciji SKOJ-a bilo je 56 Hrvata, 182 Srbina, po 1 Čeh, Mađar i Musliman. Istovremeno u Brigadi je bilo 115 žena boraca. U toku borbi vršene su i neophodne kadrovske promjene i nova postavljenja u štabovima bataljona. Za komandanta bataljona postavljen je Miloš Babac, a za političkog komesara Jovan Kokot. Dotadašnji komandant 3. bataljona Mile Puškarić, postavljen je za načelnika Štaba Brigade.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument