Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
Proboj iz obruča kod Carevdara Nakon
dvanaestosatne žestoke i oštre borbe, oko 21 sat 20. jula, obruč oko 12. NOU
brigade bio je potpuno zatvoren. Brigada je sabijena na južnim obroncima
Kalnika, na uskom prostoru oko 2-3 km2, odsječena od Štaba 12.
divizije i Operativnog štaba 2. operativne zone. Najduža i najdramatičnija noć
bila je ona između 20. i 21. jula. Brujanje neprijateljevih tenkova i pokreti
pješadije koja je otvarala mitraljesku vatru, nisu prestajali do duboko u noć.
Nakon što je izvršio procjenu novonastale situacije, Štab 12. slavonske
brigade donio je ispravnu odluku da se Brigada još u toku noći probije iz okruženja
i prebaci preko ceste i željezničke pruge Križevci - Koprivnica u pravcu
istoka, na Bilogoru, i da se, na taj način, izbjegne njeno uništenje. Komandant,
Josip Antolović, koji je bio veoma pribran i odlučan, pokušao je te noći da
u obruču pronađe slabo mjesto. Ali, njega nije bilo. Sve je više rasla i povećavala
se psihička napetost i neizvjesnost. Rano ujutro, oko 4 sata, Brigada je kod
Carevdara izbila na komunikaciju Križevci - Koprivnica, koja je bila
zaposjednuta pješadijom i neprijateljevim tenkovima. To mjesto izabrano je za
proboj iz okruženja. Borbeni poredak za proboj bio je već formiran i čekalo
se naređenje komandanta Brigade. U grupi za proboj nalazila su se 2 bataljona
(2. i 3). Prvi bataljon se nalazio u zaštitnici, a 4. bataljon sa ranjenicima u
sredini borbenog poretka. Ispred Brigade, na udaljenosti od 150 do 200 metara
nalazio se neprijatelj u rovovima, izgrađenim na brzinu. U samo svitanje borci
su posmatrali povlačenje njemačkih tenkova s položaja. Očigledno,
neprijatelj je napravio taktičku grešku koja se morala brzo iskoristiti, jer
je to bio pravi trenutak za juriš i proboj iz okruženja. Preko 30 puškomitraljeza
koji su se nalazili u prvom ešelonu u grupi za proboj, otvorili su koncentričnu
vatru, a iz nekoliko stotina grla prolomilo se snažno »Ura!«. Neprijatelj je
razbijen, a u njegovom borbenom poretku napravljena je breša kroz koju je prošla
Brigada, osim 1. bataljona, koji se nalazio u zaštitnici. Čak ni
neprijateljevo uporište u Carevdaru i oklopni voz koji se nalazio u željezničkoj
stanici, nisu bili prepreka za borce 12. NOU brigade. Posada u Carevdaru bila je
iznenađena i poslije kraćeg otpora pobjegla prema Koprivnici. Ipak,
nije sve išlo glatko. Neprijateljeva komanda pokušala je da ispravi taktičku
grešku. Ubrzo je reagovala tenkovskim jedinicama, zatvorila brešu i spriječila
prolaz 1. bataljonu. Zatvaranjem breše 1. bataljon je ostao odsječen u rejonu
istočno od Kalnika i tek poslije dva dana vještog manevrisanja u okruženju,
uspio je da se prebaci sjeverno od Carevdara i uđe u sastav Brigade. Nakon
proboja iz obruča, neprijateljeve snage su i dalje ostale u borbenom kontaktu
sa Brigadom. Neprijateljev odred za gonjenje bio je u borbenom kontaktu sa
Brigadom sve do linije Virovitica - Bjelovar.[1] [1]
Arhiv VII, f.
NOP-a k-26 reg.
br. 8/1 i k. 26 reg.
br. 29/1. Komandant
njemačke borbene grupe »Zapad« žalio se Štabu njemačke 187. divizije
na zamor njemačkih vojnika. Njegova grupa nalazila se 4 dana neprekidno u
borbi sa 12. brigadom. [2]
»Domobrani, dočasnici i časnici! Dne 9. srpnja 1943. godine dočasnici i
časnici varaždinskog topničkog sklopa prešli su na stranu 12. slavonske
divizije koja operiše oko Varaždina i Lepoglave, i to: Bojnik Varda
Demetar, satnici Josip Rukavina, Vladimir Slobođaninov, Mirko Habdija i
natporučnik Ivan Magličić. Stanovništvo Varaždina i cijelog Hrvatskog
zagorja sa oduševljenjem su primili ovaj rodoljubiv akt domobranskih časnika
i vojnika domobranskog topničkog sklopa. U NOV stupa stotine i hiljade
rodoljuba koji se bore za slobodu svoje zemlje od okupatora i domaćih
slugu. Domobrani, topnici su pokazali put kojim treba da pođu svi pošteni
domobrani i svi pravi rodoljubi. Došao je dan odlučne ofanzive naših
saveznika Rusa, Engleza i Amerikanaca. Dan naše pobjede je blizu. Zato ne
čekajte ni časa, već po primjeru drugova iz varaždinskog topničkog
sklopa, okrenite oružje protiv okupatora i ustaša i stupajte u redove NOV
i POJ. Partizani vas čekaju raširenih ruku. U NOV vas čeka sigurnost i časna
zajednička borba za slobodu i budućnost domovine«. U to vrijeme u Brigadi je bilo 1205 boraca, a bataljoni su imali u prosjeku
po 250 boraca. Partijska i skojevska organizacija imale su zajedno 586 članova.
Od toga: 265 članova Partije, 80 kandidata i 241 skojevac. U organizaciji
SKOJ-a bilo je 56 Hrvata, 182 Srbina, po 1 Čeh, Mađar i Musliman.
Istovremeno u Brigadi je bilo 115 žena boraca. U toku borbi vršene su i
neophodne kadrovske promjene i nova postavljenja u štabovima bataljona. Za
komandanta bataljona postavljen je Miloš Babac, a za političkog komesara
Jovan Kokot. Dotadašnji komandant 3. bataljona Mile Puškarić, postavljen
je za načelnika Štaba Brigade.
|