| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Brigadni
komitet izvještava Centralni komitet KP Hrvatske U
izvještaju sekretara Brigadnog komiteta, Pere Cara, CK KP Hrvatske, istaknuto je: »U
sjeverozapadnoj Hrvatskoj postigli smo krupne vojne i političke uspjehe, ali,
što se tiče mobilizacije i dizanja hrvatskog naroda na ustanak, imali smo malo
uspjeha. Brigada je mobilisala oko 20 boraca i to su, uglavnom bili oslobođeni
zatočenici iz Lepoglave. Ali, u cjelini smo imali veliki politički uspjeh,
tako da je sada u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pripremljen teren za mobilizaciju.
Brigada je vodila borbe u onom dijelu sjeverne Hrvatske gdje narod još nikada
nije video partizane, jer je živio pod uticajem neprijateljske propagande da
partizani kolju i ubijaju Hrvate i čine razna zvjerstva nad hrvatskim narodom.[1]
Pod uticajem neprijateljske propagande narod se sakrivao ispred Brigade, ali
kasnije kada je video da borci Brigade nikoga ne diraju, sačekivali su Brigadu
pred svojim domovima. U kontaktu sa hrvatskim narodom borci Brigade su pokazali
visoku svijest. Oni su kao pojedinci maksimalno razvili agitaciono-propadandni
rad po seljačkim kućama jer, stanovništvo nije htjelo da dolazi na javne
političke zborove. Tako su naši partizani, koji su većinom Srbi na ovom putu
u sjeverozapadnu Hrvatsku pokazali da su oni za bratstvo i jedinstvo hrvatskog i
srpskog naroda. Brigada
je vodila teške borbe sa neprijateljevim tenkovima (od 15 do 25 tona), naoružanim
automatskim topovima. Sa takvim tenkovima Brigada se nije susretala u Slavoniji,
a u borbama u Hrvatskom zagorju suprotstavljala se puškomitraljezima,
mitraljezima, ručnim bombama i benzinskim bocama. Neprijatelj nije uspio da
tenkovima razbije Brigadu, jer su borci uništili i oštetili 4 tenka. Ipak, kod
sela Kalnika i Kamešnice dogodilo se prvi put da su tenkovi iznenadili 1. i 2.
bataljon i prisilili ih na povlačenje. Borbeni moral boraca je dobar, jedino u
4. bataljonu borbenost je popustila. To je zbog toga što se u tom bataljonu,
koji je u maju 1943. godine došao iz Moslavačkog partizanskog odreda, nalazi
nekoliko vodnika, komandira i političkih komesara četa koji su panikeri. Borci
su zbog toga izgubili povjerenje u sposobnost svoga rukovodstva. Desilo se
nekoliko puta da su se vodovi i čete povukle iz borbe bez odobrenja.
U
vojnom pogledu najbolji je 1. bataljon pod komandom Dušana Ostojića i Anđelka
Valtera. U ovom bataljonu se nalaze najbolji komandiri vodova i četa, ali tome,
u velikoj mjeri, doprinosi Štab 1. bataljona. U 2. i 3. bataljonu stanje je
takođe zadovoljavajuće, dok se sa 4. bataljonom treba malo više pozabaviti
jer se pojavilo dezerterstvo. Dezertiralo je 10 boraca koji su otišli u
Moslavinu sa motivacijom da su već dosta u Brigadi i da sada drugi treba da idu
u Brigadu a oni da se odmore«.[2] Uspješnom
političkom radu sa narodom doprinjela je i deklaracija ZAVNOH-a koja je umnožena
u stotinu primjeraka i podijeljena narodu u selima kroz koja je Brigada
prolazila.[3] [1] u
svojoj knjizi Sjećanja, Ivan Božičević,
sekretar Okružnog komiteta Bjelovar i Oblasnog komiteta za Zagrebačku
oblast u toku NOB-a, na strani 155, 342 i 398, navodi izjavu Đure Kranjca
iz sela Jakopova: »Ja nisam za ustaše, ali nisam ni za partizane, jer
smatram da su svi.HSS-ovci pravi Hrvati tako su nam govorili godinama i to
se duboko usjeklo u našu svijest. U NOR-u rukovodstvo HSS-a šalje poruku
hrvatskom narodu »Mir, samo mir, čekati i samo čekati«. Pristalice HSS-a
željeli su poraz Nijemaca, ali su mnogi strahovali od ponovnog
uspostavljanja Jugoslavije i još više od komunizma. Od 100 domaćinstava u
selu Jakopovcu u NOR-u su bila samo 4 borca«. [2]
Zbornik ..., Tom
V, knj. 16, str. 17,
Arhiv VII IRP Zagreb, Mikrofilm H-5/61-62. Povodom ispoljenih slabosti u 4.
bataljonu, sekretar Brigadnog komiteta i komesar Brigade održali su više
partijskih i političkih sastanaka sa članovima Partije i SKOJ-a i, na
kraju, sa svim borcima. Ukazano je na ispoljene slabosti koje kaljaju lik
borca 12. NOU brigade. Tom prilikom prihvaćene su ocjene koje su dali
rukovodioci Brigade, pojedinačno i u cjelini. Na kraju je data
obaveza boraca i starješina
da se slabosti, koje su izbile na površinu, neće ponavljati. Narednih
mjeseci došlo je do prekretnice u 4. bataljonu. Pod komandom Stjepana
Brkljačića i Rude Štorha, a nešto kasnije pod komandom Vlajka Gavrilovića
i Ivice Miličevića, bataljon je sticao borbena iskustva i stao uz bok
ostalim bataljonima 12. NOU brigade. 56?) Pismo političkog
komesara Glavnog štaba Hrvatske dr Vladimira Bakarića povodopi
|