| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Slavonija - kost u grlu nemačkom okupatoru Na
jednom od važnih jugoslovenskih ratišta, na vojišnoj prostoriji u Slavoniji,
došlo je do snažnog razvoja oružane borbe, gdje je formirano dve divizije i
slavonski korpus kao direktna posljedica opštenarodnog rata i revolucije. Za
njemačku Vrhovnu komandu Slavonija je bila u žiži interesovanja u okviru
Komande Jugoistoka. Razloga za to interesovanje bilo je više, ali, ipak, najvažniji
je bio kojim snagama i sredstvima uništiti partizanski pokret u Slavoniji. Kada
se saberu sva rušenja i prekidi saobraćaja na glavnoj željezničkoj pruzi
Zagreb - Beograd, koja je prolazila kroz Slavoniju, može se slobodno tvrditi da
je ona bila više od 18 mjeseci van upotrebe.524 Zbog toga se Vrhovna
komanda Vermahta zabrinula te je sa istočnog fronta povukla dvije divizije. One
su stigle u Zagreb radi učešća u ofanzivi »Paula«,
koja je isključivo planirana za čišćenje i uništenje
partizanskih snaga u Slavoniji. Nakon
sloma ofanzive »Braun« u Slavoniji, Nijemci su izvršili
analizu, u kojoj su istakli da su borbena dejstva njihovih i ustaških snaga u
Slavoniji zadnji mjesec pokazala da nije moguće potpuno uništiti partizanske
jedinice snagama koje im stoje na raspolaganju. Ocijenjeno je da je potrebno
dovesti nove snage, ali i to neće biti dovoljno, jer u NDH glavni problem
predstavlja ustaški režim.[1]
Komanda njemačkih trupa u NDH nastoji da se iz dotadašnjih operacija protiv
slavonskih partizana izvuku pouke jer ustaški režim to nije u mogućnosti.
Naprotiv biće uništen od partizana. Za
partizanske snage u Slavoniji kaže se da su u posljednje vrijeme znatno ojačale,
tako da su oružane snage NDH u borbama sa slavonskim partizanima, od aprila do
jula 1943. izgubile preko 2.000 vojnika, 15 artiljerijskih oruđa, 14 teških
minobacača, 118 puškomitraljeza i mitraljeza, 3.000 pušaka i velike količine
municije. Njemački
opunomoćeni general u Zagrebu Edmund Glez fon Horstenau žali se
komandantu Jugoistoka na slavonske partizane i kaže: »U jeku operacije »Švarc«
zauzeli su Požešku kotlinu, sem Pleternice i Slavonske Požege gdje živi
7.000 folksdojčera. Partizani su zauzeli važno privredno područje koje je od
velikog značaja za njemačku ratnu privredu. U Slavoniji živi 2% folksdojčera
a daju 40% ukupnih žitarica. Partizani su pokazali izvanrednu pokretljivost,
jer njihove jedinice nisu toliko opterećene komorama i pozadinskim transportom,
dok su njemačke jedinice mnogo sporije i zavise od komunikacija. U poređenju
sa partizanima, njemački vojnik je slabije obučen za vođenje borbe u
planinama i često nije dorastao fanatično borbenim partizanima, koji su se
potpuno srodili sa zemljištem, a pored toga imaju podršku stanovništva. Teškoće
na jugoslovenskom ratištu naročito u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i
Slavoniji, ravne su teškoćama na istočnom i afričkom frontu, a veliko
prostranstvo i pošumljenost terena predstavlja izuzetne teškoće«. General
Liters
dalje, otvoreno govori o nemoći njemačkih snaga u Bosni
i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji i, na osnovu istorijske analogije zaključuje,
da su za uništenje partizana potrebne daleko veće snage nego Austriji prilikom
aneksije Bosne i Hercegovine krajem 19. stoljeća. Za borbe protiv partizana na
operativnom području, samo za blokadu Bosne i Hercegovine, bilo bi neophodno
20-25 njemačkih divizija. Tolike snage njemačka Vrhovna komanda nije bila u
stanju da odvoji ni 1941-1942. a pogotovo 1943. godine.[2] Prema
procjeni generala Litersa, partizanske snage u Slavoniji uspjele su da brojno
ojačaju i prošire oslobođenu teritoriju na kojoj suvereno vladaju. Te snage
neprekidno ruše glavnu željezničku prugu Beograd - Zagreb, ometaju saobraćaj
njemačkih trupa u pravcu jugoistoka i ozbiljno ugrožavaju snabdijevanje i
manevar njemačke 2. oklopne armije i izvlačenje boksita iz doline Neretve. »Mora
se priznati, kaže Liters,
da se operacijom »Braun«
nije postigao cilj. Sve partizanske snage uspjele su da se
provuku kroz neizbježne breše i ponovno su otpočele svoju ofanzivu da bi
povratile raniju teritoriju«. Prema tome, Liters konstatuje da se situacija u
Slavoniji pogoršala i postala još opasnija. Uprkos svim naporima njemačke oružane
sile, partizanski pokret stalno napreduje. Sve operacije čišćenja, a bilo ih
je do sada 7, koštale su mnogo njemačke krvi i nisu imale uspjeha, sem velikih
i teških gubitaka.[3]Radi
obezbjeđenja glavne željezničke pruge Zagreb - Beograd kroz Slavoniju, Liters
pod hitno predlaže novu dvadesetodnevnu operaciju »Paula« u Slavoniji. Ofanziva »Paula« u julu 1943. u kojoj su učestvovale
dvije njemačke divizije povučene sa istočnog fronta, bila je u skladu sa
operativnim planovima njemačke Vrhovne komande koja je očekivala iskrcavanje
savezničkih trupa na jadranskoj obali. Zbog toga je u Slavoniji trebalo uništiti
partizanske snage, jer su one, u datoj operativnoj situaciji, predstavljale
veliku opasnost za glavnu željezničku prugu i manevar njemačkih snaga.[4] Pored
rušenja
glavne željezničke pruge, okupator je naročito bio osjetljiv na slavonsku žitnicu
koja je bila pod kontrolom partizana. Prema skromnoj procjeni Komande njemačkih
trupa u NDH žetveni viškovi u Slavoniji u ljeto 1943. iznosili su 100 vagona pšenice
koju su partizani odvezli na oslobođenu teritoriju.[5] Okupator je razočaran zbog gubitka žitnice i
zbog toga svu krivicu svaljuje na ustašku vladu, za koju kaže da ne pomišlja
na prikupljanje žetve, jer se sve vršalice nalaze pod kontrolom partizana.
Male količine žita koje su okupator i NDH prikupili, stajalo je mnogo žrtava,
tako da se više niko ne usuđuje da se prihvati toga posla. Cjelokupno stanje u
NDH, od poglavnika do posljednje pristalice ustaškog režima, dovelo je do očajanja
i potpune bezglavosti. Počelo
se otvoreno govoriti kako bi bilo pravo čudo ako bi se ustaški režim zadržao
još nekoliko nedelja. Na njemačku pobjedu ovdje više niko ne računa. Mnogi
sljedbenici NDH okreću se prema partizanima, da bi se, na taj način, otkupili
za počinjene grijehe. To je otišlo tako daleko, da je na njemački zahtjev
uhapšen načelnik Uprave za redarstvo i sigurnost, jer je bio povezan sa
partizanima. Nijemci su došli do zaključka da na saradnju hrvatskog naroda ne
mogu da računaju dok se nešto ne promjeni. Tako je razmišljao general Liters,
Glez Horstenau i mnogi nacistički funkcioneri na nižim,
srednjim, pa i najvišim položajima. Međutim, tako nije mislio Adolf Hitler
a ni njemački poslanik u NDH, Zigfrid Kaše.[6] majora u penziji. Umro 1986. u Splitu. 325> Arhiv VII, Na,
mikroteka, reg. br. NAV-T-501,
265/70-71. [2]
Arhiv VII Na, mikroteka, reg.
br. NAV-T-314, 559 s.
349-60. [3]
Arhiv VII JNA, mikroteka, NAV-T-314-559 s. 349-60, NAV-T-17521-/25-26779-80;
NAV-N-T-313,1966/745698-91; NAV-N-T-314-F-349. Za godinu dana od ljeta 1942.
do ljeta 1943. godine okupator je u Slavoniji, uz podršku ustaških i
domobranskih snaga, organizovao 8 lokalnih operacija pod nazivom »Psunj«,
»Bilo-gora«, »Bijela«, »Slavonija«, »Zelen«, »Braun«
i »Paula«, koje
su trajale od 7 do 30 dana. Operacije »Braun«
i »Zelen« bile su
najduže i trajale su ukupno 50 dana. Izvor: Arhiv VII Na NAV-T-501 r 265
s.70-71; NAV-T-501r.264s.846. Za moral partizana u Slavoniji Liters
kaže da je dobar,
naročito poslije uspješnih akcija u ofanzivi »Braun«
oko Pakraca, Voćina,
u Požeškoj kotlini i Podravini. Partizansko rukovodstvo zabranjuje krađu
i vaspitava partizane da se u hrvatskim selima lojalno ponašaju. Ishrana
partizana je dobra a hranu prikupljaju u selima gdje im seljaci izlaze u
susret. [5]
Arhiv VII, Na, mikroteka, NAV-T-501,/265s.70-71; NAV-T-501,r.265s.7(>-71.
|