| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Utisci
zarobljenog pukovnika Tomislava Bosnića, komandanta Slavonskog ustaško-domobranskog
zdruga o slavonskim partizanima Poslije dva i po mjeseca
provedenih u partizanskom zarobljeništvu, pukovnik Tomislav Bosnić pušten je
za vrijeme neprijateljeve ofanzive »Paula«
(9.
jula 1943). Poslije dolaska u Osijek, dao je tamošnjoj komandi veoma
zanimljivu, korektnu izjavu o svojim utiscima o partizanskom pokretu i, naročito,
o njegovoj vojnoj i političkoj organizaciji. Bosnić je izjavio: »Na području
požeških planina postoji 1. slavonski korpus sastava dve divizije. Pored
korpusa postoje i samostalni partizanski odredi. Popuna partizanskih jedinica vrši
se na dobrovoljnoj osnovi i mobilizacijom. Prije upućivanja u borbene jedinice,
dobrovoljci i novomobilisani prolaze kroz mobilizacijske centre radi vojne
obuke, koja se sprovodi po skraćenom programu. U partizanskim jedinicama većinom
su Srbi, a ostalo su Hrvati. Ima nešto Mađara, Nijemaca, Čeha i Slovaka.
Imaju čehoslovački i mađarski bataljon i njemačku četu. Od naoružanja
svaki bataljon ima po četiri teška mitraljeza, a čete po 6 do 8 puškomitraljeza.
Svi borci su naoružani. Imaju nekoliko vojnih područja u kojima su
organizovane radionice za opravku i održavanje oružja. Hrana se nabavlja od
stanovništva i zaplijenom u borbama. Hrana se štedi, a viškovi se spremaju u
skladišta i čuvaju za zimu. Partizanske
jedinice na terenu hrane se, uglavnom, po kućama, rijeđe u bataljonskim
kuhinjama, a jelovnik je: supa, varivo sa mesom. Hrana je dobra. Zdravstvena služba
raspolaže sa dezinfekcionim stanicama na kojima se zasniva epidemiološka služba.
Za liječenje bolesnih i ranjenih boraca imaju 8 bolnica koje su smještene u
barakama i šumama. Vojnom
obrazovanju posvećuje se velika pažnja. Imaju oficirsku školu gdje se školuju
najhrabriji borci za komandire četa i komandante bataljona. Škola traje 30
dana. Program obuke se sastoji od topografije, taktike i nastave gađanja.
Partizani se služe udžbenicima i pravilima bivše Jugoslovenske vojske. Imaju
naglašeno političko obrazovanje. U Bosanskoj krajini imaju višu oficirsku školu
za školovanje komandanata brigada i divizija. Disciplina nije kao u redovnoj
vojsci. Odnos između starješina i vojnika je drugarski a međusobno
oslovljavanje je sa »ti«. Privrženost starešinama je velika i iskrena. Sva
naređenja se izvršavaju bez pogovora i veoma pouzdano. Bez obzira na teškoće,
makar one bile i najveće i, po život opasne, naređenja se izvršavaju. Svaki
njihov borac ima pravo da kritikuje starješinu. O
političkim komesarima kod domobranstva postoje nejasni pojmovi. Misli se da su
to krvnici, samo sa samokresom u ruci. Međutim, nije sasvim tako. Svaka
jedinica ima svoga komesara od najviše jedinice po zaključno sa četom. U vodu
se nalazi politički delegat. Za te dužnosti biraju se samo školovani ljudi,
sa srednjoškolskom i fakultetskom naobrazbom. Zapovjednik jedinice zapovijeda u
taktičkom smislu, jer komesari djeluju na opštem prosvjećivanju vojnika. Oni
djeluju u pravcu zbližavanja Hrvata i Srba i uklanjaju postojeće zategnutosti.
Komesari koriste svaku priliku da prikupe vojnike svoje jedinice i tada im drže
razna predavanja. Čita im se promidžbeni materijal, krugovalni izvještaji
itd. Komesari redovno učestvuju u svakoj borbi sa svojim jedinicama. Oni su
tamo gdje je najteže i prednjače primjerom. On mora da je najhrabriji vojnik
čete. Bjekstvo iz borbe ili kukavičluk kažnjava se smrću. U partizanima se
nalazi 1/5 žena iz svih slojeva društva: liječnice, inženjeri, studentice, učenice
srednjih škola, radnice, seljanke i građanke. U jedinicama su sa puškom i
strojnicama. Žene važe kao vrlo hrabre, čak hrabrije i od muškaraca. Ostale
žene koje nisu borci raspoređene su po bolnicama, kuhinjama, skladištima i
radionicama. Odnos između njih i muških je drugarski. Prekoračenje morala se
kažnjava. Blud se kažnjava smrću - strijeljanjem. Sklapanje braka je
dozvoljeno bilo u crkvi ili pred vojnim vlastima. Na području korpusa postoji
vojni sud. Od sudskih kazni postoji samo smrtna kazna - strijeljanje. Na području
Slavonije postoji organizovano školstvo. Pučka škola sa obaveznom obukom za
svu mladež. Učitelji i nastavnici su iz partizanskih redova. Izvještajna
služba je dobro organizirana. Sve jedinice imaju svoju obavještajnu službu, a
oslanjaju se na narod. Njihova izvještajna služba je vrlo dobra. Osnovni cilj
partizanske borbe je oslobođenje od okupatora i uspostava slobodne Jugoslavije
u kojoj će biti slobodna i samostalna Slovenija, Hrvatska, Vojvodina, Srbija,
Makedonija i Albanija. Sve ove države bile bi federalno povezane. Možda bi ušle
u ovaj sklop, Bugarska i Grčka. Društveno uređenje biće određeno na opštim
izborima poslije završetka rata a države bi bile demokratske ili socijalističke
republike, ali ne komunističke ako to narod neće. Privatna svojina se ostavlja
svakome, a kažnjavaće se po narodnom sudu svi oni koji su izazivali i vršili
ubijanje Srba, odnosno Hrvata. Partizani smatraju kao svoje najljuće
neprijatelje četnike Draže Mihailovića, kao i sve one koji priželjkuju i
vode velikosrpsku politiku.455 Izjava pukovnika Bosnića je
dostavljena komandi garnizona Osijek 1943. i proslijeđena komandi 2.
domobranskog zbora u Slavonskom Brodu. Iz Slavonskog Broda izjava pukovnika
Bosnića upućena je Glavnom stožeru oružanih snaga NDH sa napomenom generala
Isera, komandanta 2. domobranskog zbora, »da se pukovniku Bosniću za neuspjehe
Slavonskog zdruga, ne može pripisati krivica.«.456 455) ÄhivVII, f. NDH, k 82 reg. br. 21/5. 456) Arhiv VII, f. NDH k 82 reg. br. 21/5. 457) Arhiv VII, f. NOP-a k 907-A, reg. br. 37-1/9.
|