Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA

Prema izvještaju Štaba 12. slavonske brigade od 20. novembra 1942. neprijateljeve snage jačine oko 160 folksdojčera, dolazeći iz pravca Orljavca, Kamenske, Milivojevaca i Tornja oko 11 sati napali su selo Kruševo, Bogdašić i Striježevicu da bi nasilnim izviđanjem otkrili prisustvo i jačinu partizanskih snaga. Pored toga, namjera im je bila da izvrše pljačku i popale srpska sela sjeverno od Kamenske.

U veoma oštroj borbi koja je trajala od 11 do 16 sati, 2, 3. i 4. bataljon 12. slavonske brigade potpuno su razbili neprijatelja i nanijeli mu teške gubitke od 45 poginulih i više ranjenih. Zarobljena su dva neprijateljska vojnika i jedan legionar. Zaplijenjeno 27 pušaka, jedan puškomitraljez i dva automata. Sutradan, 21. novembra, prilikom pretraživanja bojišta, pronađena su i prebrojana 43 ubijena folksdojčera i 20 pušaka, 1 puškomitraljez i 2 automata.¹⁵⁰

Procjena Štaba Brigade i štabova bataljona da su neprijateljevi gubici bili znatno veći, zasniva se na pretpostavci i izjavama seljaka koji su poslije završene borbe, po mraku, skupljali i prevozili ranjene i poginule neprijateljeve vojnike u Kamensku i Orljavac.¹⁵¹ Hronološko povezivanje izvještaja Štaba Brigade i dokumenata pronađenih u neprijateljevoj arhivi, ubjedljivo pokazuje da je neprijateljev napad na selo Kruševo i Bogdašić bio taktički veoma dobro pripremljen i izveden po planu »Brin«. To je neprijatelju omogućilo da u sukobu sa bataljonima brigade, zahvaljujući propustu Štaba 3. bataljona, prema sopstvenom priznanju, izbjegne uništenje. Napad su planirali i izveli dijelovi folksdojčerskog bataljona za intervencije iz Orljavca, na čelu sa komandantom garnizona kapetanom Viktorom Slavnićem.¹⁵² Iz zapovijesti koja je izdata 19. novembra 1942. vidi se da je napad organizovan da bi se izvršilo nasilno izviđanje Gradine i sela Bogdašića koji su se morali bezuslovno zauzeti. Neprijatelj nije znao da se u selu Šušnjarima, Vučjaku i Striježevici nalazi 1. slavonska brigada.

Napad je izveden sa četiri kolone, a neprijateljeve snage sastojale su se od 158 njemačkih vojnika prikupljenih iz četiri uporišta: Kamenske, Orljavca, Milivojevaca i Tornja. Pošto je bila najudaljenija, prva je krenula kolona iz Tornja, pravcem selo Oljasi i spojila se sa kolonom broj 2, koja je pristigla iz Milivojevaca. Kolona broj 3 iz Orljavca krenula je u 7.30 sati pravcem Kamensko - s. Vranić. Kolona broj 4 iz Kamenske krenula je posljednja, u 8 sati preko s. Amatovaca i, dalje, prema s. Bogdašiću. U zapovijesti je naređeno da se svi partizani, koji se zateknu s oružjem, strijeljaju na licu mjesta. Oko 10 sati neprijateljeva izviđačka grupa osmotrila je partizansku kuhinju u selu Kruševu i grupu partizana. U 10.30 sati napad je počeo na selo Kruševo. Borbu je prihvatio stražarski vod, koji se poslije kraće borbe povukao. Neprijatelj se nije zadržavao u Kruševu, već je krenuo seoskim putem prema selu Striježevici. Na pojavu neprijateljeve kolone, prvi je reagovao 2. bataljon koji se nalazio u selu Striježevici. Njegova druga četa prekinula je taktičku obuku i energičnim manevrom, koristeći se usječenim poljskim putem, zašla neprijatelju za leđa koji se nalazio u groblju na sjevernoj strani sela Bogdašića. Štab 3. bataljona, suprotno od naređenja Štaba Brigade, nije uputio svoju 1. četu preko k. 598 Gradina, već pogrešnim pravcem preko sela Kruševa i, dalje, seoskim putem prema selu Bogdašiću. Komandir čete Borislav Mioljević pokušao je da, bar djelimično, ispravi grešku štaba bataljona, ali je već bilo kasno. Borba se ipak, završila za Brigadu uspješno. Prema sopstvenom priznanju, neprijatelj se spasao bjekstvom.¹⁵³

U izvještaju o gubicima neprijatelj priznaje da je imao samo 30 izbačenih iz stroja, od čega 17 mrtvih i 12 ranjenih.¹⁵⁴ Brigada je imala 3 poginula i 9 ranjenih boraca. Među poginulima nalazio se puškomitraljezac 2. čete, Stojan Vučković, iz sela Grđevica, desetar Drago Smoljanović iz Kujnika i zamjenik komandira 2. čete 4. bataljona, Srbo Kokić, iz sela Đurčića. Među ranjenima bili su puškomitraljesci iz 1. čete 3. bataljona, braća Branko i Stanko Baričević,¹⁵⁵ Joza Hlišić¹⁵⁶ iz Slavonskog Broda, kao i vodnik Boro Vukadinović^l37 iz Budimaca. U borbi su se istakli: 2. četa 2. bataljona, 1. četa 3. bataljona, 1. i 2. četa 4. bataljona sa svojim komandirima.^[1]

Dok se nalazila u Šušnjarima, Vučjaku i Mrkoplju, Brigada je popunjena sa 200 novih boraca koji su završili osnovnu vojnu obuku u mobilizacijskom centru u s. Rogulje. Uspješne borbe 12. slavonske brigade snažno su odjeknule i uticale na novi priliv dobrovoljaca, tako da se brojno stanje povećalo na preko hiljadu.

[1] Prilikom napada na s. Kruševo, zarobljen je Svetozar Bosiočić iz Oljasa. Njegova dva sina, Jakov i Bogdan, stupili su u 1. slavonsku brigadu. Stariji sin Jakov poginuo je kao komandant bataljona u 21. slavonskoj brigadi. Pored Svetozara Bosiočića, u Kru- ševu je poginula mlađa žena Bojana Puač. Na grudima joj je bila ćerka od godinu dana. Devojčicu i mrtvu majku pronašao je Jakov Bosiočić Veseli, desetar u 4. bataljonu 1. brigade.