Oslobođenje Ćeralija   U Ćeralijama se nalazilo 60 domobrana kao spoljno obezbijeđenje Podravske Slatine, naoružanih puškama i sa dva puškomitraljeza. Objekti u kojima su bili domobrani sastojali su se od školske zgrade, zemljanih bunkera, rovova oko škole i na prilazima školskoj zgradi. Jedan dio domobrana nalazio se po kućama. Na željezničkoj stanici Rijenci nalazilo se odjeljenje neprijateljevih vojnika i ustaša iz sela Ćetekovac. U napadu na Ćeralije učestvovala je četa 3. bataljona i četa 2. bataljona, a napad je izveden 15. novembra u 22 sata. Dok se 1. četa 3. bataljona nalazila u pokretu, od polaznog ka jurišnom položaju, neprijateljev stražar je pucnjem napravio uzbunu, pola časa ranije od vremena predviđenog za napad. Borislav Mioljević, komandir čete, ocijenio je da ne treba čekati ugovoreni znak za napad, već je u trku poveo četu u napad i za sat je uporište bilo likvidirano. U jurišu su se istakli puškomitraljesci Milutin Vujnić i Nikola Lasić, zatim Jozo Hlišić, Dušan Dražić, Lazo Utješinović, Mijo Kovačević[1] i posebno komandir čete Borislav Mioljević Šubara. Jedinice 2. i 4. bataljona očistile su selo od neprijatelja i zauzele željezničku stanicu Rijence. Konfiskovana je trgovina ustaškog tabornika u Ćeralijama u kojoj su se nalazile veće količine šećera, soli i kancelarijskog pribora. Zapaljena je željeznička stanica Rijenci i porušena željeznička pruga u dužini od sto metara. U ovoj akciji brigada nije imala gubitaka. Poslije uspješno izvedene akcije, brigada se preko Slatinskog Drenovca ponovo vratila na Jankovac. U narednih osam dana brigada je vodila uspješne borbe s folksdojčerima oko Kamenske, a nakon toga izvela uspješan napad na Veliku u Požeškoj kotlini. Poslije uspjeha u Velikoj, brigada se ponovo preko Jankovca vraća u podravski bazen, gdje zatvara krug svog uspješnog manevra po cičoj zimi i dubokom snijegu. U napadu na neprijateljska uporišta u Slavoniji ništa nije bilo kruto regulisano. To je bio najkomplikovaniji mehanizam borbe, ratovanja, politike i propagande. U stvari, to je bio totalni rat u kome je sve počinjalo od naroda i završavalo s narodom i partizanskim borcima. Zbog toga je partizanski rat bio neprekidna teškoća za okupatora i ustaše. Narod je bio nenadmašan u prikrivanju svojih namjera, a to je i bio najviši oblik fizičkog, psihičkog, individualnog i masovnog iznuravanja i uništavanja neprijatelja. [1]) U NOVJ od 1942. Bio je politički delegat 3. voda u 1. četi 3. bataljona. U 1. brigadi je od njenog formiranja, najprije u Omladinskoj četi, a kasnije u 3. bataljonu. Učestvuje u napadu na Ćeralije. Poslije završene akcije odvezen je bolnicu, gdje je poslije četrnaest dana umro od zapaljenja pluća. !50) Zbornik tom V, knj. 9, dok. 110. Neprijatelj je imao 45 mrtvih, a 41 je nađen na bojištu. Poginuli su prema kazivanju Mirka Vujasinovića iz s. Bogdašića sahranjeni na groblju u s. Bogdašiću. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument