Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA

Još od maja 1944. slavonske jedinice nalazile su se u neprekidnim ofanzivnim dejstvima koja su trajala sve do kraja 1944. U avgustu jedinice 12. i 40. slavonske divizije očistile su Daruvarsku kotlinu i oslobodile poznata kotarska mjesta: Pakrac, Daruvar i Grubišno Polje. Požeška kotlina bila je, takođe, oslobođena, sem Slavonske Požege i Pleternice. Sada je došao red i na Slavonsku Požegu. U Štabu 6. slavonskog korpusa razmišljalo se o napadu na Slavonsku Požegu uz podršku savezničke avijacije. S engleskim vojnim predstavnikom, kapetanom Ovenom, dogovoreno je da saveznički avioni u prijepodnevnim satima bombarduju Slavonsku Požegu 5. septembra 1944. Ideja Štaba Korpusa bila je da sa 12. i 40. divizijom blokira Slavonsku Požegu sa sjeverozapadne

jugoistočne strane, i da napadnu neprijateljeve snage koje će zbog bombardovanja, vjerovatno, napustiti Slavonsku Požegu. Po naređenju Štaba 12. divizije, 12. brigada je izvršila blokadu Slavonske Požege na liniji: Alaginci - k. 157, kota 217. Lijevo od 12. brigade blokadu je organizovala Čehoslovačka brigada na liniji: Gornji Eminovci, kota 139 i, dalje, preko ceste i željezničke pruge do sela Dervišaga. Južno od Slavonske Požege na grebenu Babje gore, nalazila se 40. slavonska divizija. Od planiranog savezničkog bombardovanja nije bilo ništa, sem što su oko 16 sati doletjela 2 lovačka aviona (spitfajera) i u dva naleta mitraljirali Slavonsku Požegu. Efekat je postignut, jer su se neprijateljeve jedinice izvlačile na periferiju Slavonske Požege. One su u tri borbene kolone krenule prema selu Alaginci i Glavici (kota 212). Kod sela Alaginci neprijatelj se sukobio sa 4, a na Glavici sa 1. bataljonom 12. brigade. Snažnim jurišem neprijatelj je najprije zaustavljen a potom i prisiljen na povlačenje prema Slavonskoj Požegi. Jedna četa 2. bataljona u 19 sati spustila se do prvih kuća na periferiji Slavonske Požege i otvorila žestoku vatru. Istovremeno je i 1. bataljon izvršio napad na neprijatelja koji se zadržao oko barutnih magacina, 2 km sjeverno od Slavonske Požege. Pod pritiskom 1. bataljona neprijatelj se povukao u Slavonsku Požegu, a magacini su zapaljeni. Oko 20 sati na položaj Čehoslovačke brigade iz pravca Pleternice naišla je 8. lovačka pukovnija. Poslije kratke, ali žestoke borbe Čehoslovačka brigada povukla se na sjever u pravcu Trenkova. Od 20 do 24 sata, 5. septembra 1944. na položajima 12. brigade bilo je mirno, ništa se nije događalo sem što su se vidjeli plameni jezici na mjestu gdje su zapaljeni barutni magacini.

Poslije ponoći 6. septembra, u selu Lipa gdje se nalazio Štab 12. brigade, stigla je kompletna domobranska bojna sa glazbom na čelu, koja se predala 12. brigadi. Nakon predaje, komandant bojne izjavio je da u Slavonskoj Požegi nema neprijateljevih snaga sem 1 satnije ustaša. Komandant 12. divizije, major Nikola Demonja, koji se nalazio u Štabu 12. NOU brigade, prihvatio je informaciju komandanta domobranske bojne i donio odluku da sa 2 bataljona 12. brigade uđe u Slavonsku Požegu i likvidira ustašku satniju. S obzirom na to da se komandant 12. brigade Dušan Ostojić nalazio na komandantskom kursu, sa 1. bataljonom pravcem Glavica (kota 212), krenuo je komandant 12. divizije Nikola Demonja i politički komesar 12. brigade Ivica Miličević. Sa 2. bataljonom pravcem Brestovac - Slavonska Požega išao je zamjenik političkog komesara Brigade. Bataljoni su upali u Slavonsku Požegu bez borbe. Drugi bataljon je došao u centar Slavonske Požege bez ispaljenog metka, a 1. bataljon poslije upada u grad raspršio je neprijateljevu patrolu i izbio na raskrsnicu ulica gdje se nalazio jedan bunker. Iz bunkera se oglasila ustaška posada mitraljeskom vatrom i zaustavila dalje kretanje bataljona. Organizovan je napad na bunker sa grupom bombaša, među kojima se nalazio i komandant divizije Nikola Demonja. U trenutku dok je bacao bombu, teško je ranjen rafalom iz bunkera. Iznenadno ranjavanje komandanta Divizije, spriječilo je bataljon da nastavi čišćenje Slavonske Požege. Sva pažnja koncentrisana je na ranjenog komandanta, koji je brzo evakuisan u divizijsko sanitetsko previjalište koje se nalazilo u Orljavcu. Zbog teške rane, gubitka veće količine krvi i udaljenosti divizijskog sanitetskog previjališta, komandant Divizije, Nikola Demonja, umro je 6. septembra 1944. oko 10 sati prije podne.

U borbama oko Slavonske Požege izbačeno je iz stroja 537 neprijateljeva vojnika. Od toga je 41 poginuo, 56 ranjeno i 440 zarobljeno. Zaplijenjeno je 260 pušaka, 10 puškomitraljeza i mitraljeza, 25000 metaka, 112 ručnih bombi. U tim borbama 12. brigada imala je 25 boraca izbačenih iz stroja. Među ranjenicima najteže rane su zadobili: Pero Dobričić, komandant 2. bataljona i komandir čete Dušan Ćasić. Njih dvojica su, praktično, bili izrešetani šrapnelima artiljerijske granate, tako da su jedva preživeli. Utrošeno je 11000 metaka, 40 mina, 10 granata za džonbul, 4 granate za PT-top 47 mm, 19 ručnih bombi, 4 protivtenkovske nagazne mine. U borbi su se istakli: Luka Krajinović iz 1. bataljona i Dušan Ćasić, komandir čete iz 2. bataljona.¹⁵⁷

[1] Arhiv VII f. NDH, k-58 reg. br. 8-1/79.

[2] Zbornik ..., tom V, knj. 31, dok. 131.

•57) Zbornik ..., tom V, knj. 33, dok. 50. Arhiv VII f. NOP-a k. 473 reg. br. 28-2/II.