Pogibija komandanta 12. Slavonske brigade Ivana Senjuka - Ujaka   Oslobođenjem Grubišnog Polja, a poslije 14 dana Daruvara, Pakraca, Podravske Slatine i Virovitice, oslobođena je gotovo čitava Slavonija do linije Osijek - Đakovo - Vrpolje, sem Našica i uskog koridora pored glavne željezničke pruge Beograd - Zagreb. Oslobođena teritorija Bilogore i Moslavine čvrsto je povezana sa Slavonijom, što je podstaklo snažniji polet NOP-a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Nakon oslobođenja Grubišnog Polja, jedinice 12. divizije bile su razmještene ovako: 12. brigada u Grubišnom Polju, Osječka u Gornjoj Rašenici, a Čehoslovačka brigada u s. Poljani. Iz Daruvara, Hercegovca i Pavlovca, 22. 8. 1944. krenule su neprijateljeve snage u pravcu Grubišnog Polja da ga ponovo zauzmu.I52 Zbog neopreznosti, a i razvyčenosti jedinica 40. divizije, Čehoslovačke brigade i Daruvarskog partizanskog odreda, neprijatelj je uspio da prodre u Grubišno Polje i ponovno ga zauzme. Kolona iz pravca Pavlovca uspjela je da iznenadi čak i 2. bataljon 12. brigade koji se nalazio kod željezničke stanice u Grubišnom Polju radi odmora i čišćenja oružja. Istovremeno, komunikacijom Veliki - Mali Zdenci - Grubišno Polje nastupali su u 11,15 sati dijelovi 1. kozačke divizije koji su, u visini paromlina, naišli na Bilogorski NOP odred. Manevrom 4. bataljona 12. brigade i njegovim napadom na neprijateljev bok, zaustavljen je napad neprijateljevih kolona kod željezničke stanice, a nešto kasnije, izvršenim protivnapadom neprijatelj je prisiljen na povlačenje. Pored pomenute dvije neprijateljeve kolone koje su nastupale od Hercegovca i Daruvara, nastupala je i treća kolona preko s. Poljane gdje se nalazila Čehoslovačka brigada. "»50) Arhiv VII, f. NOP-a k. 898 reg. br. 17-1/2. 151> Zbornik ..., tom V, knj. 31, dok. 79. Arhiv VII, k. 473 reg. br. 13-54/4. 152> U bojnoj relaciji 1. zbornog područja o zauzimanju Grubišnog Polja piše: »Po nalogu 1. kozačke divizije, 1 borbena skupina 4. gorskog zdruga (11. ustaška bojna, 1. bojna 4. gorskog puka, Dojavna obkoparska satnija i oklopni vod), zatvorila prelaze na rijeci ' , Ilovi sjeverozapadno od Končanice kod sela Klokočevac radi onemogućavanja povlačenja komunista pred divizijom koja je nadirala iz Hercegovca. Izvor: Zbornik tom V, k. 31, dok. 100. Arhiv VII, f. NOP-a k. 458 reg. br. 8-1/80.   Neprijatelj je uspio da izvrši podilaženje i da sa bliskog odstojanja napadne Brigadu. Borba je bila kratka, ali žestoka. Kozaci i ustaše borili su se s nožem na pušci i ručnim bombama, te se Čehoslovačka brigada morala povući preko kote 158 u pravcu Male Peratovice. Nakon toga, neprijateljeve snage neometano su preko sela Rašenice, produžile u pravcu Grubišnog Polja. Zbog povlačenja Čehoslovačke brigade s jedne strane, i neprijateljevog upada u Grubišno Polje, Štab 12. divizije je 22. 8. 1944. godine u 15 sati naredio povlačenje svojih jedinica. Prije povlačenja, 1, 2. i 4. bataljon 12. brigade vodili su žestoku borbu sa kozacima kod željezničke stanice. U borbi se naročito istakla Jurišna četa Brigade na čelu sa komandirom Vašom Radićem, koji je u toj borbi ranjen. U jurišu na neprijatelja poginulo je 9 boraca, a od neprijateljevog metka teško je ranjen komandant Brigade, major Ivan Senjuk Ujak, koji je poslije nekoliko dana umro u bolnici. Neprijateljevi gubici iznosili su 90 poginulih, a zaplijenjeno je 18 jahaćih konja. Gubici 12. brigade: 49 boraca i starješina izbačeno iz stroja, od čega 9 poginulo, 24 ranjeno i 16 boraca nestalo (većinom bivši domobrani). Od svih jedinica 12. brigade, najveće gubitke imala je Prateća četa 2. bataljona. Ona je ostala bez teških mitraljeza i tovarnih konja koji su pobijeni.153 Izgubljena su 2 puškomitraljeza, 2 teška minobacača, PT puška, 2 tromblona, 6 pušaka, 4000 metaka, 47 mina za minobacače, 47 nagaznih PT-mina, 19 konja i 16 samara. U borbi se naročito istakao informativni oficir Nikola Lasić, Dušan Sokolović (koji je poginuo), Marijan Biberović i Jurišna četa 12. brigade.15^ Sve 3 partizanske divizije i nekoliko partizanskih odreda, djelimično je doprinjelo da je neprijatelj uspio da ih iznenadi na klasičan način i da ponovo zauzme Grubišno Polje. U bojnoj relaciji 1. zbornog područja o napadu na Grubišno Polje piše: »noću 17/18. 08. našu posadu u Grubišnom Polju napale 12, 17, Osječka i Čehoslovačka brigada uz jaku potporu topova i bacača. U žilavoj borbi naša posada je pretrpjela velike gubitke u mrtvima i ranjenima. Kada je u 10 sati neprijatelj prodro u grad, jedan dio posade probio se iz komunističkog obruča i došao u Končanicu. Spašen je jedan satnik, 4 dosatnika, 4 dočasnika i 64 domobrana, od kojih su 22 ranjena. Po izjavi izbjeglica - očevidaca, komunisti su imali preko 300 mrtvih i daleko veći broj ranjenih. Pojačanja upućena iz Daruvara (1. bojna 4. gorskog puka ili. ustaška bojna) pod zapovjedništvom pukovnika Markovića, uslijed sistematskog jakog neprijateljskog otpora, nisu se mogli probiti ni do Zdenca, a posada iz Zdenaca povukla se u Hercegovac«.[1] O ponovnom zauzimanju Grubišnog Polja u izvještaju zapovjedništva glavnog stožera domobranstva od 25. 8. 1944. stoji: »Naše i njemačke borbene skupine progoneći neprijatelja od Hercegovca, oslobodile su Velike Zdence i Grubišno Polje, nakon što je slomljen žestok neprijateljski otpor. Nađeno je 10 poginulih partizana, ali su gubitci neprijatelja znatno veći. Zarobljena su 2 engleska zrakoplovca i oslobođeno 10 zarobljenih domobrana. Vlastiti gubici: 1 domobran poginuo, 6 ranjeno«.[2] Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument