Čišćenje Motajice od četnika   Pošto je prikupio potrebne podatke o četnicima, Štab Brigade je početkom decembra 1943. organizovao čišćenje Motajice, verujući da će njene borbeno iskusne jedinice izaći na kraj sa četnicima. Međutim, nije bilo tako. Brigada je u centralnu Bosnu došla nepripremljena za borbu sa četnicima, jer u Slavoniji nije bilo četnika Draže Mihailovića. Brigada je pokušala noćnim prepadima da iznenadi četnike, a potom je preduzela čišćenje južnih obronaka Motajice, uz prethodno ubacivanje udarnih grupa na povoljne zemljišne objekte, radi spriječavanja četničkog bjekstva. Preko svoje obavještajne i informativne službe, četnici su saznali za pokret Brigade i planirana akcija nije uspjela. U toku čišćenja terena, borci su u streljačkom lancu pročešljali gotovo sve uvale, grebene i kose i, poslije 16 sati traganja i potjere za četnicima, izbili na Gradinu, najviši vrh Motajice. Za sve vrijeme nije pronađen nijedan četnik. Otkrivena su samo skrovišta u kojima su se četnici skrivali. Do kraja decembra 1943. Brigada je još nekoliko puta ponovila pročešljavanje i čišćenje terena, ali rezultata nije bilo. Četničke jedinice su, uglavnom, izbjegavale borbu sa 12. slavonskom brigadom. Trebalo je dosta vremena da se konačno utvrdi da se četnici služe gerilskom taktikom, koju su usavršili do najvišeg stepena. U tome su postali veoma vješti, lukavi i brzi. Uz pomoć obavještajne službe koja se oslanjala na narod, četnici su redovno obavještavani o pokretima Brigade, čak i o pokretima manjih taktičkih sastava kao što su patrole i izviđačka odjeljenja. Glavno taktičko oružje četnika bile su dnevne i noćne zasjede, koje su vješto postavljali na raskrsnicama, šumskim stazama i pojedinim uzvišenjima. Pored toga, vršili su i česte dnevne i noćne prepade na dijelove Brigade kada su se oni nalazili na prenoćištu i za vrijeme odmora. Njihov cilj bio je da uznemiravaju jedinice Brigade. Međutim redovno su izbjegavali otvorenu borbu. Kada se Brigada nalazi na maršu, oni obično napadaju začelje kolone i na pojedince koji zaostanu ili se udalje od kolone. U cjelini, četnička gerilska taktika sastojala se u pripucavanju na dijelove marševske kolone radi prisiljavanja na razvijanje za borbu, a zatim su bježali. To je fizički iscrpljivalo i zamaralo borce Brigade do te mjere, da su oni u pojedinim slučajevima, nemilice trošili municiju, a kretanje po teškom i raskvašenom terenu doprinijelo je da su borci ostajali bez obuće. Nakon 2-3 mjeseca boravka na Motajici, ustanovljeno je da četnici u svakom selu i u obližnjim šumarcima i šikarama imaju izgrađena tajna nadzemna i podzemna skloništa. Događalo se, i to veoma često, da borci po nekoliko dana u selima provedu zajedno sa četnicima koji su prerušeni u seljačku odjeću. Za sve to vrijeme oni se normalno ponašaju kao da su članovi domaćinstva: hrane stoku, posluju oko kuće, oru i seju na njivama i, na taj način, ostaju neotkriveni. Od oružja se ne odvajaju, drže ga sakriveno na dohvat ruke, tako da ga mogu upotrebiti u slučaju nužde. Borba sa takvim neprijateljem, koji se vješto prerušava, prikriva i prilagođava, bila je veoma teška i zamorna i sa veoma malim rezultatima. Na osnovu svega toga, Brigada je bila prisiljena da na vlastitim iskustvima izgradi sopstvenu taktičku formulu: »Pretraži i uništi«. Prve uspjehe postigla je tek kada je počela primjenjivati taktiku sličnu onoj kojom su se služili četnici: stalna pokretljivost, korišćenje svake prilike da se postigne iznenađenje, tajno postavljanje zasjeda itd. Na političke zborove i sastanke koje je Brigada organizovala, obično su dolazili seoski knezovi, kao i oni koje su četnici upućivali kao svoje jatake i obavještajce da prikupljaju informacije o brojnom stanju, naoružanju i nacionalnom sastavu boraca. Ukazivanje da četnici sarađuju s okupatorom i ustašama, da ubijaju poštene narodne borce, pozivanje na istorijsku i slavnu prošlost srpskog naroda i njegove junačke narodne pjesme, u prvim mjesecima boravka na Motajici imalo je malo uspjeha. Borbena dejstva koja je Brigada široko primjenjivala u Slavoniji, na terenu Motajice, pokazala su se nekorisna. U Slavoniji je Brigada bila čuvena po uspješnim napadima na neprijateljeva uporišta, a na Motajici je bila nemoćna u borbi protiv četnika. Čišćenje četničkog uporišta Smrtić može poslužiti kao primjer našeg neuspjeha. U drugoj polovini novembra 1943. sa 3 bataljona Brigada je opkolila selo i postepeno stezala obruč, jer je pouzdano znala da se u selu nalazi grupa četnika Vlada Vinčića. Svi stanovnici bili su prikupljeni u sredinu sela, a potom je izvršen pojedinačni pretres svake kuće, ali nije pronađen ni jedan četnik s oružjem. U toku boravka u centralnoj Bosni, Štab Brigade imao je stalno na umu da je Brigadu uputio Vrhovni štab NOV i POJ da razbije, a zatim i uništi četnike na Motajici, a političkim radom među narodom stvori uslove za mobilizaciju novih boraca i organizuje narodne odbore kao organe nove narodne vlasti. Brigada je imala zadatak i da Motajičkom NOP odredu pruži svestranu pomoć i učvrsti njegovu vojnu i političku poziciju na tom terenu. Dolazak Brigade u centralnu Bosnu, neposredno pred održavanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a, bio je dio Titove vojne i političke strategije, jer su četnici u Centralnoj Bosni i Srbiji predstavljali posljednju nadu izbjegličkoj vladi i međunarodnoj reakciji, koja je priželjkivala povratak kralja i uspostavljanje monarhističke Jugoslavije.[1] U sklopu prethodnog zadatka Brigada je dobila još jedan, veoma važan zadatak: da na Motajici obezbjedi mostobran za prihvat 12. slavonske divizije koja je već tada bila planirana za učešće u beogradskoj operaciji. Uvidom u arhivske materijale, prebacivanje 12. slavonske divizije na Motajicu bilo je uslovljeno odlukom njemačke Vrhovne komande da s jakim snagama ponovno okupira Slavoniju i prisili partizanske snage da napuste prostor sjeverno od Save. Iz Hitlerove naredbe broj 48 od 26. jula 1943. vidi se da je njemačka Komanda namjeravala da, pošto-poto, zaštiti glavnu željezničku prugu Zagreb - Beograd, kao i da organizuje drugu liniju fronta na lijevoj obali Save. Prema procjeni njemačke Vrhovne komande Nijemci su očekivali iskrcavanje savezničkih snaga na jadranskoj obali i njihovo spajanje sa glavnim snagama NOV i POJ, a potom zajedničko nastupanje pravcem: Mostar - Sarajevo, dolinom rijeke Bosne i, dalje, na sjever prema Slavonskom Brodu.[2] [1]) Bato Javorski: izvještaj Oblasnom komitetu KPH za Slavoniju, bio je član Štaba 12. NOU brigade dok se nalazila u centralnoj Bosni. Bogatim političkim iskustvom i marksističkim obrazovanjem doprinjeo je uspjehu Brigade u borbi protiv četnika. [2]) Arhiv VII mikroteka NAV-N-T-315 r, 2155, s, 44. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument