| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Idejno-politički rad u Brigadi Idejno-političko
vaspitanje i kulturno-prosvjetni rad u Brigadi bio je jedan od bitnih činilaca
za realizaciju ciljeva političke i vojne strategije CK
KPJ i Vrhovnog štaba NOV i POJ. NOVJ je bila specifična
vojna organizacija, nastala iz malih partizanskih grupa, četa, bataljona i
partizanskih odreda u kojima se, na dobrovoljnoj osnovi, borio narod pod
rukovodstvom KPJ. KPJ je bila jedina politička partija u drugom svjetskom ratu
koja je na platformi borbe protiv okupatora i narodnih izdajnika, okupila najšire
slojeve naroda u jedinstveni patriotski front,
za nacionalnu slobodu i nezavisnost, za bratstvo i
jedinstvo i za novu narodnu vlast. Bez idejnog i političkog vaspitanja boraca,
oslobodilački, nacionalni i socijalni ciljevi ne bi se mogli ostvariti. Inicijator
i pokretač idejno-političkog vaspitanja boraca bila je partijska organizacija,
a realizatori programa i planova rada politički komesari, partijske ćelije, članovi
Partije i SKOJ-a. To je bio veliki politički potencijal koji je bio u stanju da
svakodnevno učvršćuje vojnu disciplinu, borbeni moral, otvara perspektivu i
motiviše borce za nove i teže borbene napore, upornost i požrtvovanje u izvršavanju
zadataka. Kao borbeni kolektiv, Brigada je bila jedinstvena, ali su u njoj bili
mladi ljudi sa različitim psihofizičkim karakteristikama, navikama, sa različitom
psihičkom strukturom i ličnim problemima. To je bio skup pojedinaca, kao u
svakoj ljudskoj zajednici, različitih karaktera, sopstvenih ćudi i naravi.
Svakodnevnim upornim političkim i kulturno-prosvjetnim radom, sve te razlike
savlađivali su politički komesari, partijska i skojevska organizacija. Program
političkog vaspitanja sastojao se iz niza aktuelnih političkih tema o ulozi
KPJ u organizaciji i vođenju narodnog ustanka, o NOR-u i ciljevima
narodnooslobodilačke borbe i revolucije. Borba protiv okupatora i domaćih
izdajnika - ustaša i četnika, zatim, nacionalno pitanje u svjetlosti NOB-a,
bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti, popularizacija oslobodilačke uloge
Crvene armije i Sovjetskog Saveza u borbi protiv njemačkog fašizma.
Popularisanje V. Britanije i Amerike kao saveznika u Antihitlerovskoj koaliciji,
značaj AVNOJ-a kao najvišeg političkog predstavništva, a poslije II
zasjedanja kao prvog narodnog parlamenta. Odluke II zasjedanja AVNOJ-a i
ZAVNOH-a, bile su glavna okosnica političkog vaspitanja boraca. Dnevne
informacije o događajima u zemlji i u svijetu bile su nezamenljivi instrument
političkog rada, koje su zadovoljavale i ispunjavale radoznalost boraca.
Pobjede Crvene armije na istočnom frontu najviše su pobuđivale interesovanje
boraca, ali se zbog toga nije dozvoljavalo skretanje od zvanične linije.
Borcima je objašnjavano da su u borbi protiv njemačkog fašizma,
Engleska
i Amerika, naši saveznici. Značajna karakteristika Brigade bila je u njenoj
povezanosti sa narodom. Nakon teških borbi i marševa, za vrijeme kratkotrajnih
predaha, borci su pomagali narodu u poljskim radovima: sjetvi i prikupljanju
ljetine. Zbog toga je Brigada oduševljeno dočekivana u selima kroz koja je
prolazila. Pošto
je NOB
istovremeno bio i revolucija, uloga političkih komesara
bila je od naročitog značaja. Političko vaspitanje boraca bilo je dominantno
u Brigadi i nekoliko puta intenzivnije od vojnostručne obuke. Sa borcima se
vodio otvoreni razgovor o svim pitanjima vezanim za NOB,
ali i za lična interesovanja o budućem poslijeratnom uređenju
jugoslovenske društvene zajednice. Naravno,
na sva ta pitanja nije se mogao dati potpun i zadovoljavajući odgovor, jer su i
saznanja bila ograničena vremenom i događajima. Vodio se surov rat, ginulo se
i umiralo na bojištima širom Hrvatske i Jugoslavije, a do pobjede je bilo još
daleko. Ipak, borci su bezgranično vjerovali u KPJ, u njen Centralni komitet,
Vrhovni štab, i u svog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. Politički
komesari su nastojali na razvijanju plemenitih osobina partizanskog borca, koji
treba da bude čvrstog karaktera, iskren i duboko odan NOB-u. Strpljivost i
samosavlađivanje u svakodnevnim naporima, bila je odlika boraca 12. NOU
brigade. To su bili hrabri, hladnokrvni, inicijativni, odlučni i uporni borci.
Skromnost, druželjubivost i nesebičnost bile su, takođe, karakteristične
crte boraca 12. brigade. Posljedice
idejno-političkog vaspitanja boraca bile su očigledne, kako u izvršavanju
borbenih zadataka, tako i u ličnom ponašanju unutar borbenog kolektiva. Odnos
prema narodu bio je, takođe, u duhu političke linije KPJ, na čijoj je
platformi razvijano međusobno povjerenje. Borci su služili primjerom, to je
bila značajna karika koja je povezivala i učvršćivala jedinstvo boraca i
naroda. Pijanstvo, kockanje, krađa, dezerterstvo i nemoralni život strogo su
kažnjavani - od smjenjivanja sa dužnosti, razoružavanja, skidanja petokrake s
kape, pa do javnog strijeljanja pred četom, bataljonom i brigadom. Takvih slučajeva
bilo je i u Brigadi, i to je ostavljalo dubok utisak na borce i starješine u
cjelini. Stroga vojnička disciplina bila je sastavni dio borbe i ponašanje
svih pripadnika Brigade. Radi razvijanja i jačanja vojne discipline, politički
komesari, Treće operativne zone i Štaba 6. korpusa, izradili su uputstvo o dužnosti
političkih komesara: »Dužnost političkih komesara je da na svakom mjestu
razvijaju čvrstu i svjesnu vojnu disciplinu, preko kritike i samokritike koja
pomaže da se to postigne. U cjelini, borce treba prevaspitavati, a
nedisciplinovanim treba posvetiti posebnu pažnju, jer su oni, po pravilu, i
najbolji borci. Rukovođenje, komandovanje i naređenje ne smije biti smetnja za
razvoj drugarstva između boraca i starješina. Ako su borci nezadovoljni ponašanjem
starješina, imaju pravo da se žale drugopretpostavljenom, jer, starješinstvo
ne smije da isključuje drugarstvo. Bez čvrste discipline od velikog broja
ljudi ne može se izgraditi mehanizam za izvršavanje borbenih i drugih obaveza«.[1] Dužnost
političkih komesara je bila da upoznaju svakog borca u desetini, vodu i četi,
njegove vrline i mane, a posebno odanost prema narodnooslobodilačkoj borbi. Sa
borcima se radilo gotovo svakodnevno, pa, čak, i za vrijeme borbe. Na primjer,
za vrijeme šestodnevne opsade i napada na Voćin januara 1943, borci su
svakodnevno bili informisani o stanju u uporištu, o borbenom moralu
neprijatelja i o njegovim mogućnostima da vodi borbu u okruženju. O stanju na
osiguranju napada, borci su, takođe, bili iscrpno obaviješteni: i to im je
davalo moralnu snagu da izdrže u borbi koja je trajala 6 dana i 6 noći u
surovim uslovima zime i mraza. Zahvaljujući političkom radu borci su, koristeći
se ratnim iskustvom i lukavstvom, naprezali sve fizičke i umne sposobnosti da
se neprijateljev borbeni moral slomi i prisili ih na predaju ili proboj iz uporišta.
Idejno-političko vaspitanje boraca u odnosu na vojnostručno obrazovanje, bilo
je preovlađujuće i nekoliko puta jače. To je, u stvari, Brigadi davalo neviđenu
snagu i klasni karakter, ali i sve karakteristike narodne vojske. U redovnim
desetodnevnim izvještajima politički komesari Brigade: Ranko Zec, Vlado Janjić,
Čedo Grbić, Ivan Senjuk, Ivica Miličević i Jovan Kokot, izvještavali su o
moralno-političkom stanju, o raspoloženju boraca i njihovoj povezanosti sa
narodom. Na primjer, u izvještaju od septembra i oktobra 1943. politički
komesar Brigade, Ivan Senjuk, piše: »Borbeni moral u Brigadi je na visini,
iako formalna disciplina zaostaje. Nosioci političkog rada u Brigadi su politički
komesari bataljona i četa. U 1. bataljonu politkomesar Anđelko Valter održao
je 3 sastanka sa političkim delegatima i komesarima četa, a komandant
Bataljona Dušan Ostojić je popularan među borcima. U
Štabu 2. bataljona politički rad je zaostao, jer nije bilo političkog
komesara bataljona a ni njegovog zamjenika. Za politkomesara bataljona je
postavljen Ljubo Mraović, dosadašnji šef Agitpropa Brigade. On je vrijedan i
raspolaže sa dovoljno političkog znanja. Za komandanta ovog bataljona
postavljen je Bogdan Jovanović Paor, koji je vojnički obrazovan tako da će
bataljon napredovati. U 3. bataljonu iz stroja su izbačena dva politkomesara četa.
Pa ipak, politički rad u bataljonu ne zaostaje zaslugom politkomesara bataljona
koji je održao političke sastanke u četama, sa borcima prorađivao aktuelne
političke materijale, upoznavao ih sa događajima kod nas i u svijetu. Štab
Bataljona, komandant Milivoje Babac i politkomesar Jovan Kokot, zadovoljavaju na
dužnosti. Komandant ima dovoljno stručnog znanja i uživa autoritet u
Bataljonu. Njegov zamjenik Pero Dobričić je, takođe, vrijedan i aktivan je u
pružanju pomoći u vojnostručnom obrazovanju nižih starješina. U Štabu 4.
bataljona komandant Vlajko Gavrilović i politkomesar Ivica Miličević
zadovoljavaju na dužnosti. Obojica su vrijedni i angažuju se u radu sa starješinama
i borcima. Alojz Puh, zamjenik komandanta, mnogo radi na stručnom
osposobljavanju komandira četa i vodova. U selima kroz koja je Brigada
prolazila, a stanovništvo nije srpsko, osjeća se uticaj HSS-a. Mnogi se
interesuju kakav stav mi zauzimamo prema toj stranci. U krajevima gdje živi
srpsko stanovništvo vidi se da je narod raspoložen prema našoj vojsci. U
prolazu kroz Voćin, Macute, Bokane, Ćeralije i Rijence, narod je sa pjesmom dočekivao
Brigadu, a borce nudio voćem i rakijom. Primjetio sam da većinom Srbi sa
simpatijama gledaju na partizane, dok među hrvatskim stanovništvom ima
pritajenih bandita, koji s jedne strane lijepo govore o partizanima, a sa druge
kopaju nam grob. Inače, svi uviđaju da ovakvo stanje neće dugo potrajati i da
mora doći do promjene. Međutim, svi ljudi ne zastupaju isto mišljenje. Mnogi
ne veruju Atlantskoj povelji, tj. da će narod dobiti pravo na samoopredjeljenje
poslije završenog rata, nego kažu da će biti onako kako jedna ili druga
velika šila bude htjela«.[2] U
izvještaju političkog komesara 12. divizije Marijana Cvetkovića i političkog
komesara 6. korpusa Vlade Janjića se kaže: »Zbog stalnih pokreta, marševa i
borbi, politički rad se odvijao nešto manjim intenzitetom nego obično. Čitav
politički rad u toku avgusta 1943. svodio se na političke pripreme vojnih
akcija i prorađivanje aktuelnih materijala o HSS-u, izbjegličkoj vladi u
Londonu i četnicima Draže Mihailovića. Zatim, vojni slom Jugoslavije,
proglasi AVNOJ-a, ZAVNOH-a i brošura o NOVJ i POJ. Političko stanje i svijest
boraca se vidno popravljaju. U posljednje vrijeme svaka brigada je primila od
150 do 200 novih boraca sa kojima se u regrutnim četama intenzivno radilo vojnički
i politički. U 12. NOU brigadi politički rad je malo popustio zbog toga što u
pojedinim bataljonima nije bilo političkih komesara. Isto tako, popustila je
malo i disciplina u toj Brigadi, a uprkos tome, borbena sposobnost je sve veća.
U posljednjim akcijama istakao se 3. bataljon 12. NOU brigade koji je držao
zasjedu kod Pakraca. Pod najžešćom artiljerijskom i minobacačkom vatrom izdržao
je 5 neprijateljskih juriša«.[3] [1]
Arhiv CK SKJ, f.
CK KPJ/43, reg.
br. 18955/1-1-2 1942.
i Zbornik NOR-a tom IX, knj. 2, str. 112-115, str. 299, 353, knj. 3 str.
8,63. Arhiv VII f.
NOP-a, reg. br. k. 907,
A/4-R k. 907, A/57-1, k. 907, A-l-20, k. 907, A/6-1/20, k. 1484-10/-2/6,
907/9-1/20, k. 907, A/33-19.
|