| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
RASTUĆE
EKONOMSKE TEŠKOĆE
Malo
je tko u Jugoslaviji i na Balkanu septembra 1939. optimistički gledao u budućnost.
Zemlje jugoistočne Evrope bile su ne samo vojno i politički, već i ekonomski
potpuno izložene na milost Osovine, posebno Njemačke. Geografski izolirane,
daleko od zapadnih demokracija s kojima ionako nisu imale jakih ekonomskih
odnosa, one su mnogim nitima bile vezane za snage Osovine. U
nekima od ovih zemalja postojale su jake pronacističke ili profašističke
grupacije, a u nekima, kao u Jugoslaviji, postojala je velika njemačka manjina
spremna učiniti sve što je bilo u njenoj moći da pomogne nacističkoj stvari.
Nedostatak jakog interesa zapadnih demokracija za balkanske zemlje, i njihova
nevoljkost da im pomognu stvarnim povećanjem kupovine poljoprivrednih i stočarskih
proizvoda, mnogo je pridonijela da su te zemlje bile gurnute u naručje Reicha.
U razdoblju između 1936 — 1939. njemački udio u jugoslavenskom izvozu
iznosio je 28,3 posto, a uvozu 34,8 posto. U istom razdoblju udio Francuske
iznosio je 2,8, odnosno 2,3 posto, a britanski 8,4 odnosno 7,5 posto. Priključenjem
Austrije i češkog protektorata, udio Njemačke iznosio je više od 50 posto, i
u jugoslavenskom uvozu i u izvozu. Nadalje za jugoslavenskog poslovnog čovjeka
pristup Njemačkoj i Italiji bio je lak, jeftin i siguran, dok je pristup na
zapadnoevropska tržišta bio skup i potencijalno rizičan. Nakon septembra
1939. Jugoslavija je popustila sve većem pritisku, te je u Njemačku i Italiju
sve više izvozila hranu i sirovine, dok je u isto vrijeme imala sve više teškoća
da uveze prijeko potrebne tekstilne sirovine, naftne derivate i koks.7 7
Za statističke podatke o jugoslavenskoj trgovini, od izbijanja rata u septembru
1939. pa do invazije zemlje u travnju 1941, osobito s Velikom Britanijom, Njemačkom
i Francuskom, vidi Đorđević, str. 67-72, 174-191, 233-237. Odmah
nakon izbijanja rata, vlada je donijela nekoliko hitnih i široko zamišljenih
mjera, u naporu da zaustavi val ekonomske krize. Uvela je ograničenja pri povlačenju
bankovnih uloga iz privatnih i državnih banaka, kako bi izbjegla navalu ulagača,
a kako su se rasplamsale i groznica stvaranja zaliha i špekuliranje cijenama,
vlada je ozakonila mjere protiv špekulacije. Kad su se one pokazale
neadekvatne, izravno su kontrolirani i izvoz i uvoz i raspodjela sirovina, a
plafonirane su cijene brašna, jestivog ulja i sjemena za njegovu proizvodnju,
te od juna 1940. i cijene široke liste uvoznih roba (riže, kave, čaja,
sirovog pamuka i pamučnog vlakna, gume i gumenih proizvoda, sirove i stavljene
kože, kositra, naftnih derivata itd). Specijalni propisi regulirali su prodaju
naftnih derivata, drugim propisima vlada je stekla prioritet pri kupnji ugljena,
a još nekim propisima raspoređena je proizvodnja obojenih metala za domaću
potrošnju i posebno za izvoz. Da obuzda domaću potrošnju i ostavi veći višak
mesa za izvoz u zemlje Osovine, vlada je u maju 1940. uvela dva bezmesna dana u
tjednu. Bankovni sistem podvrgnut je daljnjoj kontroli, a povećani su i razni
porezi.8 8
Za tekstove svih ovih propisa treba konzultirati Službene novim Kraljevine
Jugoslavije. Ali slijed i suština ovih mjera može se vidjeti i iz rezimea
Narodne banke, IJactivite economique
en Yougoslavie
objavljivanih
mjesečno u Beogradu do januara 1941. Izvještaje koje su o tim stvarima svojim
pretpostavljenima slali njemački službenici u Beogradu mogu se vidjeti u
izdanju Vojnoistoriskog instituta, Aprilski r -t 1941 - Zbornik dokumenata, str.
358-359, 430-431, 464-465, i passim,
(u
daljnjem tekstu djelo se citira kao Aprilski rat 1941). Vidi također
Hoptner, str. 159-161. Ustanovljeni
su neki novi vladini uredi kako bi pomogli pri provođenju izvanrednih mjera. U
septembru 1939. osnovana je direkcija za ishranu koja je imala zadatak da prouči
i poboljša prehranu, da stvara rezerve hrane i da općenito usmjeri prehrambenu
politiku. U martu 1940. stvorena je direkcija za vanjsku trgovinu, a u maju iste
godine vladin savjet za obrambenu privredu, sa zadatkom da koordinira, koliko je
to bilo moguće, smjernice u odnosu na vojne i civilne zahtjeve za opskrbom. U
januaru 1941. ustanovljeno je zasebno ministarstvo za snabdijevanje. Ali ni
jedna od tih mjera i nijedan od novih vladinih ureda nije mogao mnogo učiniti
da se riješe teškoće nagomilane u vanjskoj trgovini, u opskrbi hranom i
osnovnim sirovinama, a nije spriječeno ni nagomilavanje zaliha, spekulativno
povećanje cijena, i gubitak povjerenja u bankovni sistem. U
maju 1939, nekoliko mjeseci prije izbijanja rata, jugoslavenska vlada poduzela
je mjere opreza i naredila Narodnoj banci Jugoslavije da prebaci veći dio
zlatne rezerve u Englesku; kasnije su te rezerve, u visini od 47 milijuna
dolara, deponirane u Federalnoj banci za rezerve u New
Yorku.9 U zemlji
se opticaj novčanica, glavnog sredstva plaćanja, već popeo od 6,6 milijardi
dinara krajem decembra 1938, na 8 milijardi dinara krajem augusta 1939, ali do
samog izbijanja rata nije bilo znakova inflacije. Zapravo je opći indeks cijena
(1926 = 100) tokom devet mjeseci i pao, od 77,5 na 76,8. Ali početkom septembra
1939. počele su se strmo penjati i cijene i opticaj novčanica. 9 Hoptner, str. 156. Specijalnom
zakonskom uredbom od septembra 1939. vlada je bila ovlaštena da kod Narodne
banke diskontira specijalne bonove za narodnu obranu. Taj se potez pokazao kao
najvažnija inflatorna mjera tokom slijedeće godine i pol: krajem 1940.
diskontirani iznos tih bonova popeo se na 6,9 milijardi dinara što je pomoglo
da se iznos novčanica u opticaju popne na 13,8 milijardi. K tome su se obaveze
po viđenju kod Narodne banke popele
od 1,35 milijardi dinara
(što je bilo nešto ispod normale)
na 3,5 milijardi dinara. U međuvremenu je inflacioni pritisak jačao ne samo
porastom novčane mase, već i ubrzanim opticajem novca (zbog očekivanja
daljnjeg porasta cijena), te nestašicom svakovrsne robe. Kao posljedica svega
toga, opći indeks cijena popeo se od 76,8 u augustu na 90,9 u decembru 1939, na
143,9 u decembru 1940, te na 155,3 u februaru 1941. Najizrazitiji porast dogodio
se kod prehrambenih proizvoda biljnog porijekla: od 75,7 u augustu 1939. na 90,7
u decembru 1939, te na 195,6 u decembru 1940. i na 213,7 u februaru 1941. Zbog
zamrzavanja cijena glavnih predmeta uvoza sredinom 1940, cijene izvoznih roba
narasle su povrh cijena uvoznih roba. Usprkos sve kontrole, troškovi života u
Beogradu popeli su se od 81,7 u augustu 1939. na 141,3 u februaru 1941.10
|