Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
GLAVA DVANAESTAPosljednji mjeseci
Kako
se jesen 1944. bližila svom kraju, Mihailovićev položaj postajao je .ista
vrlo ozbiljan. On je s nešto svojih trupa žurno izašao iz Srbije, a onda je i
Dsljednjim svojim srbijanskim snagama izdao naređenje da se povuku u indžak,
koji je smješten centralno i dozvoljava pomak u nekoliko pravaca, ali je drugih
razloga bio potpuno neprikladan kao mjesto zastanka. U prvom redu, :tnici su se
povlačili zajedno s njemačkim snagama ili na boku njemačkih snaga, :kih iz
Srbije, a nekih na putu iz Grčke, Albanije i Crne Gore; kad Nijemci renu dalje,
četnici će biti krajnje ugroženi od NOVJ. Pored toga, saveznički su
Dmbarderi često napadali gradove uzduž važnih komunikacijskih linija koje su
jdile kroz Sandžak, pa iako su njihov cilj predstavljale njemačke trupe u svlačenju,
udarali su i po četničkim formacijama. Mihailović je naredio da se bjegavaju
veći gradovi, ali u skladu s jednim sporazumom koji je nedavno bio dopljen s
Nijemcima, četnici su trebali pomagati njemačkim trupama u svlačenju sve dok
one ne dođu do Sarajeva. Drugi
razlog od velike važnosti bilo je približavanje zime i problem opskrbe četničkih
snaga. Sandžak je bio područje s nedovoljno hrane. Crna Gora u koju je
potpukovnik Đurišić pozvao srbijanske četnike bila je to još više. S druge
rane, sjeveroistočna Bosna je bila plodno područje i pretpostavljalo se da bi
mogla zbrinuti hranu za četnike. Mihailović je na svom suđenju posvjedočio
da je opskrba bila važan razlog kad je svojim trupama naredio da iz Sandžaka
krenu rema sjeveroistočnoj Bosni.1 1 The Trial of Draja Mihailović, str. 260 - 261. Kao
što smo vidjeli Mihailovića je njegov predstavnik u Kairu, Mladen Žujović,
energično nagovarao da koncentrira svoje trupe na jednom ili dva područja koja
je smatrao sigurnim - da ih zatim zadrži tamo dok čeka na pretpostavljenu
promjenu politike zapadnih Saveznika u prilog četnicima, promjenu za koju se
pretpostavljalo da će velikim dijelom biti uvjetovana sposobnošću četnika da
izdrže u međuvremenu. Čini se da je Mihailovića također zanimalo da
koncentrira svoje snage u sjeveroistočnoj i na sjeveru srednje Bosne u svrhu
lakše kontrole, a vjerojatno i da ima na raspolaganju veliku vojsku za svaki
manevar koji bi kasnije želio učiniti. Zbog toga je početkom oktobra naredio
i četničkim snagama pod komandom majora Vranješevića (procijenjenim na oko
deset tisuća ljudi) da iz sjeverozapadne Bosne i doline Vrbasa krenu na sjever
srednje Bosne, to jest prema dolini rijeke Bosne.2 Kasnije je naredio
i crnogorskim četnicima (Crnogorskom dobrovoljačkom korpusu) pod Đurišićevom
komandom da mu se pridruže u sjeveroistočnoj Bosni. 2
Mikrofilm br. T-311, rola 189, snimci 991, 1141. Mihailović
je imao još jedan očito važan razlog naređujući koncentraciju svih četnika
u sjeveroistočnoj Bosni, a taj je bio da su lokalni četnici imali dobre odnose
s Nijemcima i donekle čak s hrvatskim kvislinškim vlastima. Mihailović u toj
fazi nije želio imati neprilike s Nijemcima već je više volio nastaviti
suradnju s njima kako bi pribavio oružje i municiju za borbu protiv NOVJ. Takoder je
u njemačkom interesu bilo da se nastavi suradnja, dijelom zbog pomoći koju su
mogli dobiti od četnika protiv partizana, koji su što jači postajali to
opasniji Nijemcima, a dijelom i zbog četničke pomoći u održavanju kontrole
nad komunikacijskim linijama na pravcu povlačenja između Sarajeva i Bosanskog
Broda, koji je većim dijelom puta išao usporedno s rijekom Bosnom. Gotovo sve
njemačke trupe na povlačenju iz Grčke, Albanije, jugoslavenske Makedonije i
Crne Gore, tokom jeseni i zime 1944 — 1945. pa sve do aprila prošle su kroz
komunikacijsko čvorište Sarajevo prema sjeveru do Bosanskog Broda.
|