GLAVA DVANAESTA Posljednji mjeseci Kako se jesen 1944. bližila svom kraju, Mihailovićev položaj postajao je .ista vrlo ozbiljan. On je s nešto svojih trupa žurno izašao iz Srbije, a onda je i Dsljednjim svojim srbijanskim snagama izdao naređenje da se povuku u indžak, koji je smješten centralno i dozvoljava pomak u nekoliko pravaca, ali je drugih razloga bio potpuno neprikladan kao mjesto zastanka. U prvom redu, :tnici su se povlačili zajedno s njemačkim snagama ili na boku njemačkih snaga, :kih iz Srbije, a nekih na putu iz Grčke, Albanije i Crne Gore; kad Nijemci renu dalje, četnici će biti krajnje ugroženi od NOVJ. Pored toga, saveznički su Dmbarderi često napadali gradove uzduž važnih komunikacijskih linija koje su jdile kroz Sandžak, pa iako su njihov cilj predstavljale njemačke trupe u svlačenju, udarali su i po četničkim formacijama. Mihailović je naredio da se bjegavaju veći gradovi, ali u skladu s jednim sporazumom koji je nedavno bio dopljen s Nijemcima, četnici su trebali pomagati njemačkim trupama u svlačenju sve dok one ne dođu do Sarajeva. Drugi razlog od velike važnosti bilo je približavanje zime i problem opskrbe četničkih snaga. Sandžak je bio područje s nedovoljno hrane. Crna Gora u koju je potpukovnik Đurišić pozvao srbijanske četnike bila je to još više. S druge rane, sjeveroistočna Bosna je bila plodno područje i pretpostavljalo se da bi mogla zbrinuti hranu za četnike. Mihailović je na svom suđenju posvjedočio da je opskrba bila važan razlog kad je svojim trupama naredio da iz Sandžaka krenu rema sjeveroistočnoj Bosni.1 1 The Trial of Draja Mihailović, str. 260 - 261. Kao što smo vidjeli Mihailovića je njegov predstavnik u Kairu, Mladen Žujović, energično nagovarao da koncentrira svoje trupe na jednom ili dva područja koja je smatrao sigurnim - da ih zatim zadrži tamo dok čeka na pretpostavljenu promjenu politike zapadnih Saveznika u prilog četnicima, promjenu za koju se pretpostavljalo da će velikim dijelom biti uvjetovana sposobnošću četnika da izdrže u međuvremenu. Čini se da je Mihailovića također zanimalo da koncentrira svoje snage u sjeveroistočnoj i na sjeveru srednje Bosne u svrhu lakše kontrole, a vjerojatno i da ima na raspolaganju veliku vojsku za svaki manevar koji bi kasnije želio učiniti. Zbog toga je početkom oktobra naredio i četničkim snagama pod komandom majora Vranješevića (procijenjenim na oko deset tisuća ljudi) da iz sjeverozapadne Bosne i doline Vrbasa krenu na sjever srednje Bosne, to jest prema dolini rijeke Bosne.2 Kasnije je naredio i crnogorskim četnicima (Crnogorskom dobrovoljačkom korpusu) pod Đurišićevom komandom da mu se pridruže u sjeveroistočnoj Bosni. 2 Mikrofilm br. T-311, rola 189, snimci 991, 1141. Mihailović je imao još jedan očito važan razlog naređujući koncentraciju svih četnika u sjeveroistočnoj Bosni, a taj je bio da su lokalni četnici imali dobre odnose s Nijemcima i donekle čak s hrvatskim kvislinškim vlastima. Mihailović u toj fazi nije želio imati neprilike s Nijemcima već je više volio nastaviti suradnju s njima kako bi pribavio oružje i municiju za borbu protiv NOVJ. Takoder je u njemačkom interesu bilo da se nastavi suradnja, dijelom zbog pomoći koju su mogli dobiti od četnika protiv partizana, koji su što jači postajali to opasniji Nijemcima, a dijelom i zbog četničke pomoći u održavanju kontrole nad komunikacijskim linijama na pravcu povlačenja između Sarajeva i Bosanskog Broda, koji je većim dijelom puta išao usporedno s rijekom Bosnom. Gotovo sve njemačke trupe na povlačenju iz Grčke, Albanije, jugoslavenske Makedonije i Crne Gore, tokom jeseni i zime 1944 — 1945. pa sve do aprila prošle su kroz komunikacijsko čvorište Sarajevo prema sjeveru do Bosanskog Broda. Tako je tokom ovog perioda čekanja na dolazak svojih formacija u sjeveroistočnu Bosnu, Mihailović održao kontakt s Nijemcima, posredno preko nekih svojih komandanata, a ponekad i neposredno, pribavljajući od njih nešto oružja i municije, a njegove su se jedinice nastavile boriti protiv NOVJ, bilo u kombinaciji s Nijemcima, bilo samostalno. Međutim je istovremeno vodio i drugu politiku, pokušavajući ponovno steći priznanje zapadnih Saveznika, tako da svoje snage može prevesti pod njihovu komandu, dobiti njihovu vojnu i političku podršku, te započeti borbu s Nijemcima. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument