GLAVA JEDANAESTA Gubitak baze u Srbiji Kolaboracija između četnika i Nijemaca u Srbiji, koja je počela u novembru 1943, bila je u prvom redu diktirana izgledima da će ubrzo ojačati operacije NOVJ, usmjerene na to da se stekne kontrola nad tim područjima. Položaj NOV i POJ je sada u svim dijelovima zemlje osim u Srbiji bio zadovoljavajući. Oni su izgubili nešto oslobođenog teritorija, ali su inače u svakom pogledu jačali - politički, diplomatski, kao i vojnički - dok su četnici, a i Nijemci, gubili na snazi. Partizani su sada mogli razmišljati o ulasku u Srbiju s jakim snagama i o preuzimanju kontrole. Do tog je vremena partizanska aktivnost u Srbiji, četničkoj zavičajnoj bazi i izvoru snage, bila ograničena; a kontrola Srbije bila je, međutim, ključ za kontrolu Jugoslavije. U obavještenju od 6. decembra komandantu Drugog partizanskog korpusa u Crnoj Gori — jedinici koja je raspoređena da povede operaciju za oslobođenje Srbije — Tito je analizirao važnost ovog pothvata.1 Osim važnosti za cijelu Jugoslaviju, rekao je, Srbija je također od temeljnog značenja za vojne i političke aktivnosti u drugim balkanskim zemljama, osobito u Bugarskoj. Iako su Mihailović i njegovi četnici već bili politički poraženi, njihove snage i njihova politička organizacija u Srbiji moraju također biti likvidirane. Nije od najmanje važnosti, rekao je Tito, da Srbija, uz Makedoniju i Kosovo, predstavlja važan rezervoar žive sile za buduće vojne operacije NOVJ. Naravno, napad na Srbiju zahtijevat će velike snage. (Dodao je da je planirao izdati naređenje za napad prije početka zime, ali da su nepovoljni uvjeti uzrokovali odgađanje). 1 Tito, Vojna djela, I, 208-209. Plan Vrhovnog štaba za operacije u Srbiji imao je dva aspekta: prvi, pojačati jedinice koje su već u Srbiji i povećati njihovu vojnu i političku aktivnost,2 a drugi, prodrijeti u Srbiju s velikim snagama sa zapada i jugozapada i povezati se sa srpskim partizanskim snagama za združene akcije. Djelujući na temelju razborite pretpostavke da se partizanske snage okupljaju u Crnoj Gori, Sandžaku i istočnoj Bosni i spremaju za upad u Srbiju, Nijemci su 2. decembra izveli pokret ne bi li ove snage namamili u stupicu i uništili ih prije nego što otpočne predviđeni napad. Za ovu operaciju, nazvanu Kugelblitz, Nijemci su prikupili velike snage u sastavu: 1. brdska divizija, 7. SS »Prinz Eugen« divizija, dijelovi 369. pješadijske divizije (hrvatski legionari), dijelovi 187. rezervne divizije i neke manje jedinice, potpomognute 24. bugarskom divizijom iz Srbije i nekim četničkim jedinicama iz Sandžaka pod Lukačevićem. Operacijom je zapovijedao komandant 5. SS brdskog korpusa koji je također imao na raspolaganju i neke trupe raspoređene u Srbiji (24. bugarska divizija), koje su mu privremeno bile dodijeljene sa zadatkom da granice Srbije obrane od jedinica NOVJ. 2 Krajem 1943, Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju poslao je okružnicu (br. 6) svim partijskim organizacijama i partijskom članstvu u Srbiji. Okružnica je sadržavala savjet kako se infiltrirati i kako služiti u  njemačkim, kvislinškim i četničkim formacijama u svrhu pomaganja partizanskih ciljeva; naglašena je potreba dä se krivica za sve napade i sabotaže prebaci na četnike, tako da se za represalije koje uslijede također može okriviti njih; rečeno je kako poticati borbu između četnika i srpskih kvislinških formacija da bi se spriječilo njihovo ujedinjenje protiv partizana itd. Ovo pismo nije nikada objavljeno u Jugoslaviji. Opširni izvodi iz te okružnice u njemačkom prijevodu nalaze se u mikrofilmu br. T-311, rola 488, snimci 863- 865. Operacija Kugelblitz bila je usmjerena u prvom redu protiv četiri divizije NOVJ - 2, 5, 17 i 27.3 Plan je bio da se širokim zamahom obuhvate ove divizije i da se zatim što brže stegne obruč, a one unište. Tu su taktiku Nijemci i prije mnogo puta upotrijebili, iako u pravilu neuspješno, a nije uspjela ni ovaj puta. Čim su uočene namjere Nijemaca, Tito je svojim trupama izdao naređenje da se razvuku, izbjegnu frontalni udar i prebace u pozadinu njemačkih snaga kako bi izbjegle okruženje i uništenje.4 Taj manevar je uspio. Glavnina ovih snaga NOVJ potpuno je izmakla Nijemcima i operacija je 18. decembra zaustavljena. Iste su njemačke divizije (bez 24. bugarske divizije koja je vraćena pod komandu vojnog zapovjednika jugoistočne Evrope) skoro smjesta poslane u novu akciju, operaciju Schneesturm, protiv partizanskih snaga u dolini rijeke Krivaje, sjeverno od Sarajeva. Ali pokazalo se da su im partizani i tu izmakli.5 Otprilike u isto vrijeme tri su divizije i nekoliko manjih pridodanih jedinica, u sastavu 15. brdskog armijskog korpusa izvele niz operacija (Ziethen, Herbstgewitter, Panther, Delphin, Merkur, Waldrausch, Weihnachtsmann) protiv jedinica NOVJ u sjevernoj i zapadnoj Bosni, Dalmaciji i Hrvatskoj.6 3 Za naređenje za operaciju Kugelblitz vidi mikrofilm br. T-313, rola 189, snimci 7,449.037-45; vidi također snimke 7,449.062-80. Za važnost operacije Kugelblitz sa točke gledišta vojnog zapovjednika jugoistočne Evrope, koji je također bio šef okupacionog režima u Srbiji, vidi mikrofilm br. T-501, rola 253, snimci 879-883 i 893-896. Vidi također Oslobodilački rat, II, 11-12. 4 Oslobodilački rat, II, 14. 5 Ibid, str. 22-27; KTV/OKW/WFSt, sv. III, dio 2, str. 1372-1373, 1396. 6 Za vrijeme i područje tih operacija vidi mikrofilm br. T-314, rola 554, snimci 75-126. Vidi također Oslobodilački rat, II, 32-69. Sve su ove operacije bile pod ukupnom komandom general-pukovnika Lothara Rendulica, komandanta Druge oklopne armije, koji je prethodnog augusta sa istočnog fronta premješten u Jugoslaviju zbog dva konkretna zadatka: da preuzme dijelove Jugoslavije i Albanije dotada pod talijanskom okupacijom nakon očekivanog sloma Italije, te da uništi Tita i partizane.7 Operacije u septembru i decembru bile su tako samo početak nečega što se pokazalo kao niz operacija širokog opsega, koje su se produžile kroz razdoblje od preko šest mjeseci. Pojedinosti tih operacija ovdje nas ne zanimaju. U nekima su Nijemci i njihovi saveznici nanijeli teške gubitke jedinicama NOV i POJ i ponovo zauzeli znatan dio teritorija koji su oni oslobodili. Ali u postizanju glavnog cilja - uništenju NOV i POJ kao efektivne borbene snage — Nijemci nisu uspjeli. 7 Rendulic, str. 156. i passim. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument