APRILSKI RAT I KONAČNA POBJEDA SAVEZNIKA Nekoliko riječi može se posvetiti i učinku što ga je invazija na Jugoslaviju imala na Hitlerovo vođenje rata i na konačnu pobjedu Saveznika. Događaji u Jugoslaviji, koji su počeli udarom od 27. marta, bili su djelomice uzrok onome što se pokazalo fatalnim: odlaganju Hitlerovog napada na Sovjetski Savez. Isprva je za početak operacije Barbarossa, tj. tog napada, bio određen 12. maj.87 Prvo odgađanje operacije Barbarossa pada na dan 27. marta, na Hitlerovo) konferenciji s generalima iz Vrhovne komande povodom udara u Beogradu. Nakon diskusije o novonastaloj situaciji i o načinu na koji je Hitler odlučio postupiti s Jugoslavijom, zapisnici sa sastanka kažu: »Taj plan (invazija Jugoslavije) pretpostavlja ubrzano izvršenje svih priprema i upotrebu tako jakih snaga da se slom Jugoslavije dogodi u najkraće vrijeme. U vezi s tim bit će potrebno operaciju Barbarossa odgoditi do četiri tjedna.« Invazija je kasnije opet odgođena i u stvari je počela 22. juna. Mnogi pisci smatraju da je to odlaganje krivo što Nijemci nisu uspjeli osvojiti Moskvu u zimi 1941/42. i da je ovdje, a ne kod Staljingrada, bila ratna prekretnica. Tako je De Witt C. Poole, koji je vodio istraživanje grupe američkih stručnjaka o tome kako su nacisti stvarali svoju vanjsku politiku, napisao: »Karl Ritter, koji je neko vrijeme zastupao ministarstvo vanjskih poslova pri Generalštabu, rekao nam je potpuno sabrano da je to odlaganje stajalo Nijemce zimske bitke pod Moskvom i da je na töm mjestu rat izgubljen.«89 87 Görlitz, Generalfeldmarschall Keitel: Verbrecher oder Offizier? str. 231. 88 DGFP, serija D, sv. XII, str. 374. Kurziv kao u originalu. 89 Poole, str. 150. Jedan njemački admiral koji je posebno proučavao bitku za Moskvu i smatra je više od staljingradske bitke prekretnicom drugog svjetskog rata, utvrdio je da su vojne operacije protiv Jugoslavije prouzročile odgodu napada na Sovjetski Savez i gubitak dragocjenog vremena, što je uz krajnje oštru zimu 1941/42. onemogućilo Nijemcima da osvoje Moskvu. Ta se činjenica pokazala kobnom za njemački rat protiv Rusije.90 Općenito je prihvaćeno da su još dva faktora igrala također važnu ulogu u neuspjehu Nijemaca da zauzmu Moskvu: prvo, ogorčene razmirice između Hitlera i rukovodstva njemačke vojske o strategiji koju je protiv Sovjetskog Saveza trebalo primijeniti u jesen 1941, što je prouzročilo zakašnjenje u njemačkim operacijama; i drugo, činjenica da su odlični sovjetski obavještajci u Japanu saznali japanske planove za napad na Sjedinjene Američke Države, a ne na Sovjetski Savez. To je Rusima omogućilo da prebace veliki dio svojih snaga s Dalekog istoka za pojačanje obrane Moskve. Vremenske prilike također su igrale ulogu, jer su s proljeća 1941. rijeke u Poljskoj i zapadnoj Rusiji snažno nabujale, što je značilo, samo na račun toga, odgoditi operacije za dva ili tri tjedna. Uza sve to, prema H. B. Mueller-Hillebrandu, dok balkanske operacije zbog brzog izvođenja i potpunog uspjeha nisu imale neki znatniji učinak na operaciju Barbarossa s aspekta žive sile i ratnog materijala — one su ipak pridonijele njenom odlaganju »najviše za tri tjedna«.91 A upravo su ta tri tjedna bila krajnje značajna. Promatrani s gledišta sveukupnog ratnog napora protiv Osovine, beogradski državni udar i napad na Jugoslaviju koju je izazvao, djelovali su na vrlo važan, iako indirektan način na konačnu pobjedu nad Osovinom. 90 Assmann, Deutsche Schiksalsjabre, str. 255-286. Generalpukovnik Alfred Jodl, načelnik Operativnog štaba Vrhovne komande, primijetio je uglavnom isto, 15. V 1945: »... Kad je došla zimska katastrofa 1941/42, Führer i Generalštab vidjeli su jasno (dijelom zbog veoma oštre zime) da se s takve kulminacione točke početkom 1942. nikako ne može krenuti u pobjedu.« Vidi KTBjOKWjWFSt sv. IV, dio 2. (1945), str. 1503. 91 Mueller-Hillebrand, Der Zusammenhang ^wischen dem deutseben Balkanfeld^ung und der Invasion in Russland, Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument