GLAVA TREĆA Invazija i slom Kao što smo vidjeli, udar od 27. marta potpuno je iznenadio Nijemce. Njemački diplomati i agenti u Beogradu bili su vrlo svjesni činjenice da su dijelovi jugoslavenskog oficirskog kora, i izvjesni srpski politički, crkveni i kulturni krugovi nezadovoljni politikom kneza Pavla prema Osovini, te vladom Cvetković-Maček uopće. Ali oni nisu računali s mogućnošću udara, ne vjerujući da bi mala, politički »smekšana«, ekonomski slaba, razjedinjena i skoro potpuno okružena zemlja, povej^^pjälitiku ravnu državnom samoubistvu. Kad se dogodilo neočekivano, Hitler je bio tako bijesan zbog te akcije da je odlučio odbaciti svaku eventualnu deklaraciju o lojalnosti nove beogradske vlade i učiniti sve potrebne pripreme da Jugoslaviju uništi i vojno i kao državu. Na konferenciji koja je održana u Hitlerovoj kancelariji 27. marta poslije podne, razjašnjeni su široki ciljevi predstojećih vojnih operacija protiv Jugoslavije: Politički je osobito važno da se udar protiv Jugoslavije izvede s nesmiljenom žestinom, te da se vojno uništenje izvrši u formi blitz-operacije. Na taj će način Turska vjerojatno biti dovoljno zastrašena, što će na predstojeću kampanju protiv Grčke imati povoljan utjecaj. Treba očekivati da će Hrvati kad napadnemo stati na našu stranu. U skladu s tim osigurat će im se politički tretman (autonomija kasnije). Za pretpostaviti je da će rat protiv Jugoslavije biti vrlo popularan u Italiji, Mađarskoj i Bugarskoj, jer će im se obećati teritorijalni dobici: jadranska obala Italiji, Banat Mađarskoj, a Makedonija Bugarskoj.1 1 Zapisnici sa konferencije u DGFP, serija D, svezak III, str. 372-375. »Banat« se ovdje odnosi na ono što Jugoslaveni zovu Vojvodina i sastoji se od jugoslavenskog dijela Banata, Bačke i Baranje. Budući da su Rumunji prijetili invazijom jugoslavenskog dijela Banata, ako bi pripao Mađarskoj, Hitler ga je uključio u okupiranu Srbiju, a upravu predao lokalnoj njemačkoj manjini. Hitlerova naredba o vojnom uništenju i političkom komadanju Jugoslavije sadržana je u direktivi broj 25, izdanoj nakon sastanka 27. marta. U direktivi broj 26, izdanoj 3. aprila, Hitler je skicirao ulogu koju u jugoslavenskoj kampanji trebaju igrati Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Samo je Mađarska trebala sudjelovati u invaziji; Rumunjska je trebala samo osigurati svoje granice prema Jugoslaviji i Sovjetskom Savezu, a Bugarska je trebala prebaciti veliki dio svojih trupa na granicu prema Turskoj. Kako bi osigurao operativno jedinstvo kampanje, Hitler je za sebe zadržao zadatak da koordinira talijansko i mađarsko sudjelovanje, ali je odlučio da to učini tako da šefovi dviju država pred svojim narodom i oružanim snagama ispadnu kao »suvereni vojskovođe«. U pismu od 5. aprila Hitler je objasnio Mussoliniju cijeli plan za napad na Jugoslaviju, i dao mu također neke operativne smjernice.2 2 Za tekst direktive br. 25. vidi ibid, str. 395-396, kao i Zbornik DNOR, TOM II, sv. 2; za tekst direktive >r. 26. vidi ibid, 440-442, (bez Zbornika), a za tekst Hitlerovog pisma Mussoliniju, vidi ibid, str. 475-478. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument