TRECA KRAJISKA BRIGADA - SJECANJA BORACA

Kad me je Viktor Kučan, moj komesar iz rata, našao na Kornatskim ostrvima, gdje sam otjerao svojih pet-šest ovaca na pašu, rekao mi je da drugovi pišu knjigu o svom ratovanju i predložio mi da i ja nešto upišem. Da ne bih smišljao, ja ću prepisati iz ove moje teke u koju sam bilježio ponešto u toku rata.

Kad smo oslobodili Beograd dobro smo se odmorili, dobili popunu i novo oružje, pa krenuli na sremski front.

Prva borba je bila na Fruškoj gori, kod Vizića. Dva dana smo napadali. Naš 1. bataljon je bio u rezervi, pa je tek na kraju poslat u borbu. Nijemci su se dobro utvrdili. Izradili su rovove, bunkere i zemunice. Sve je ostalo netaknuto i puno oružja i municije. Put za vozila su napravili od ljesa kolja. Dobro su se dosjetili, jer po blatu ne bi mogli ići. Bacačka mina je pala kod naše kuhinje, pa nam je jedan kuhar poginuo i jedna drugarica ranjena.

Poslije borbi na Fruškoj gori i kod Sotina, stigli smo u Adaševce 16. decembra 1944. godine radi odmora. Počeli smo sjutradan sa tipkanjem bataljonskog lista, a navečer je brigada dala priredbu u prostorijama kafane. Po četama su organizovani časovi iz vojne, političke i kulturno-prosvjetne nastave, a uveče su priređivane zabave. U svoju teku sam zapisivao:

21. decembar. Danas je trogodišnjica formiranja 1. proleterske brigade. Naveče su njeni borci održali priredbu u prostorijama kafane. U našoj brigadi je održana zakletva novodošlih boraca. Ponosni su što mogu nositi srp i čekić.

22. decembar. Još smo u Adaševcima. Danas nam je otišao bataljonski dopisnik za brigadnog dopisnika. Po četama su održani vojno-politički časovi. Navečer je bataljon održao usmene novine. Poslije čitanja članaka boraca nastavila se igranka.

26. decembar. U rano jutro dobismo pokret. Istim putem se vraćamo za Adaševce, odakle smo prije dva dana otišli. Smjestili smo se svi u iste kuće. Treća četa je u ulici koja se zove Sećer. Ostale su na glavnom drumu. Navečer je 3. četa dala usmene novine.

27. decembar. Prije podne smo čistili oružje, organizovali pranje veša i sređivali prostorije. Poslije podne politička nastava, a naveče je 2. četa dala usmene novine.

28. decembar. Jutros je ustajanje bilo rano. Cio dan se održavaju vojni i politički časovi. Održan je sastanak kulturno-prosvjetnog odbora. Po najnovijoj naredbi birao se novi odbor. Na čelu odbora je sekretar, a članovi: istoričar, foto-reporter, dopisničar i učitelj. Svaka četa ima svog kulturno-prosvjetnog sekretara, a oni su ujedno i članovi bataljonskog odbora.

29. decembar. Jutros je bataljon izišao na polje iza sela, na vojnu vježbu. Izišli su i ostali bataljoni. Vršila se obuka napada i odbrane. Naš 1. bataljon je "napadao" 3. bataljon. Vratili smo se u podne. Navečer je održana konferencija sa svim rukovodiocima iz bataljona.

30. decembar. Danas bijaše vježba čitavog bataljona na polju iza Adaševca. Borci su uhvatili dva živa zeca. Bilo je veselo. Sa pjesmom smo došli u bazu. Poslije podne su komesari i komandiri držali vojno-političke časove po četama. Navečer je održano kulturno-prosvjetno veče sa igrankom.

Nova, 1945. godina. Rano ujutro smo napustili Adaševce i preko sela Vašice, Ilinci i Nijemci stigli u Đeletovce.

Na ovom položaju smo ostali 17 dana. Za to vrijeme sam ponešto zapisivao, i evo ono što smatram važnije.

2. januar. Smjena je izvršena. Položaj je prema Oroliku. Popravljaju se zemunice i rovovi. Često se čuje borba. Poslije pola noći neprijatelj je počeo da tuče artiljerijom selo Đeletovci. Tu nam je poginuo kuvar Anton Moljevac. U sam dan neprijatelj nenadno navali na 21. diviziju, koja se povuče, a neprijatelj izbije u selo Nijemce. Njegovo napredovanje zaustavi 1. proleterska. Neprijateljski tenkovi napadaju naše položaje, ali naš Rokvić Mirko Soša i još nekoliko drugova zaustaviše ih. Danas je naš bataljon mnogo pomogao borcima 21. divizije. Ima ih mnogo ranjenih.

4. januar. Pješadija je na istim položajima, a glomazni dijelovi u Đeletovcima. Rovovi se i dalje kopaju. Po rovovima i zemunicama se održavaju časovi. U toku noći naši učine juriš na neprijateljske rovove da otmu topove koji su ostali jednoj našoj jedinici. Naši zauzeše neprijateljske rovove, ubiše desetak neprijateljskih vojnika, dođoše do topova i baciše ih u vazduh. U tom jurišu imali smo 1 poginulog i 2 ranjena, a tada su došle naše bolničarke i prenijele ih u pozadinu.

9. januar. Bataljon je još na položaju. Kopaju se rovovi za slučaj prvog napada. Kod Đeletovaca se kopaju rovovi za glomazne dijelove. Izviđači našeg bataljona sa izviđačima brigade pošli su navečer u izviđanje. Snijeg je pa su obukli bijele mantile napravljene od čaršava. Jedan njihov drug naiđe na minu i poginu.

10. januar. Danas smo počeli pripremati naš bataljonski list. Dobili smo naređenje da otpočnemo prikupljati hranu i novac za postradale krajeve.

11. januar. Danas je komandant naše brigade Vlado Bajić otišao za komandanta 21. divizije, a na njegovo mjesto je došao njegov zamjenik Nikola Pećanac. Navečer je naš bataljon dobio smjenu i smjestio se u Đeletovce.

12. januar. Svi smo u Đeletovcima. Borci se čiste, peru, pare, šišaju i uređuju poslije desetodnevnog boravka u rovovima. Povučene su sve bolničarke iz čete u bataljonski sanitet, a na njihovo mjesto su poslati drugovi-bolničari.

3. februar. Bataljon je i dalje na položaju ispred Šida, prema Tovarniku. Promjena nema. Borci čitaju "Borbu" i "Politiku". Danas smo otkopali pet naših drugova koji su ovdje poginuli u decembru i sahranili ih u groblju u Šidu. Navečer je 2. bataljon smjenio naš bataljon. Sad smo svi skupa u Šidu.

4. februar. Pre podne su se borci prali i čistili. Poslije podne cijeli bataljon je izišao na polje iza Šida. Imali smo pregled oružja. Kod pojedinih drugova nije bilo čisto oružje pa su bili kažnjeni. Navečer je kulturna ekipa brigade dala priredbu isključivo za naš bataljon.

5. februar. Poslije doručka bataljon je izišao na mjesto vježbe, gdje smo i prošlih dana vježbali. Poslije podne smo imali vojno-političku nastavu.

6. februar. Bataljon se i dalje odmara. Slijedi vojna vežba prije podne. Poslije podne, kulturni odbor sa komesarom bataljona bio je u štabu brigade na konferenciji, a u bataljonu se čistilo oružje.

7. februar. Ujutro do 12 sati vojna vežba. Vrijeme je kišovito. Blata previše. Poslije podne kulturni odbor, uz prisustvo komesara bataljona i zamjenika komandanta bataljona, održao je sastanak. Sastanku je prisustvovao i šef propagande u brigadi Lazo Srdić. Raspravljalo se o planu rada.

8. februar. Danas nismo imali vojnu vježbu. Bilo je čišćenje i pregled oružja. U pratećoj četi održano je kulturno predavanje.

9. februar. Iza doručka bataljon je izvršio vojnu vježbu. Poslije podne je u bataljonu bila omladinska konferencija. Navečer stiže naređenje za pokret u Bačince.

10. februar. Smjestili smo se u Bačincima. Danas je Škorić Frane održao predavanje u 2. četi o potrebi kulturno-prosvjetnog rada. U Pratećoj četi održane su usmene novine, a u 3. četi predavanje o postanku zemlje.

11. Februar. Bačinci. Čete su dobro smještene budući da je "Italijanska brigada" izišla iz sela. Druga četa je održala usmene novine i u zajednici sa brigadnim sanitetom organizovala igranku, a u vezi sa "Nedeljom zdravlja".

12. februar. U bataljonu održana konferencija u vezi sa "Nedeljom zdravlja". Dimitrije Filipović održao vojničko predavanje starješinama iz bataljona. U Pratećoj četi, Ljubiša Rakonjić održao predavanje o poljoprivrednom alatu i spravama i o poljoprivredi općenito. U Radnom vodu održano je predavanje o zaraznim bolestima.

23. februar. Rano ustajemo da bismo na vrijeme stigli na mjesto gdje se ima održati proslava 27-godišnjice Crvene armije. Oko 10 časova bataljon je bio na određenom mjestu Bataljon po bataljon i ispuni se cijeli prostor pred govornicom. Cijela 3. krajiška proleterska brigada se skupila da proslavi dan osnivanja Crvene armije. Oko 11 časova dolazi komandant brigade koji vrši smotru. Zatim je zamjenik komesara brigade Pero Trninić održao govor o značaju i ulozi Crvene armije. Iza toga čitan je spisak odlikovanih drugova koji su se istakli hrabrošću i požrtvovanjem u posljednjim borbama sa neprijateljem. Poslije većeg broja otpjevanih pjesama kulturne ekipe naše brigade, proslava je bila završena Ali se ona sad nastavlja po bataljonima. Cijelo selo je bilo ispunjeno pjesmom i veseljem.

2. mart. Bataljon je do podne imao vojnu vježbu, a poslije je bilo parenje odijela cijelog bataljona.

3. mart. Ujutro smo imali pregled oružja. Poslije toga smo prikupljali dobrovoljne priloge za naš list "Borba".

4. mart. Danas je završeno sakupljanje novca za "Borbu". Sakupljeno je 35.404 dinara i kuna. Poslije podne 1. proleterska i naša brigada održale su nogometnu utakmicu. Rezultat utakmice 2:0 za 1. proletersku. Iza utakmice 3. četa održala usmene novine. Iza toga igranka.

24. mart. Novak Babska. Dok su jedne čete na vježbi, druge odlaze na parenje i pranje, a istovremeno se vrši priprema za priredbu.[1]

25. mart. Cijeli bataljon odlazi na gađanje u blizini sela. Rezultati najboljih pogodaka jesu:

— iz puške — 1. četa, Nemet Mihailo, pet metaka, četiri pogotka; 3. četa, Šećer Ljudevit, pet metaka, pet pogodaka.

— iz strojnice — 1. četa, Mihailović Stanoje, deset metaka, sedam pogodaka; 2. četa, Vekić Mirko, deset metaka, sedam pogodaka; 3. četa, Lajoš Josip, deset metaka, pet pogodaka.

— iz puškomitraljeza — 1. četa, Srdačni Franjo, deset metaka, tri pogotka; 2. četa, deset metaka osam pogodaka; 3. četa, Mičić Dragiša, deset metaka, pet pogodaka; Mitraljeska četa, Pilipović Nikola, deset metaka, osam pogodaka; na "maksimu"", Mitraljeska četa, Milosavljević Milivoje, deset metaka, deset pogodaka. Ostala odeljenja su srednje gađala.

27. mart. Pored vojne vježbe održano je takmičenje u sklapanju i rasklapanju oružja. Postignuti rezultati su dosta dobri, a može se reći na pojedinim oružjima i odlični. Na puškomitraljezu prvo mjesto je zauzeo Kunić Avdo koji ga je rasklopio i sklopio za 27 sekundi. Drugo mjesto je osvojio Dimitrijević Momčilo sa rezultatom od 28 sekundi, a treće mjesto, Gregorić Zlatko isto sa 28 sekundi. Na "maksimu" je najbolje vrijeme postigao mali Milosavljević Vojo, 23 sekundi i to je pravi majstor.

Na protivkolskom topu najbolje je vrijeme postigao Dojanović Milan, sa vremenom od 42 sekunde. Jedno odeljenje Bacačke čete uspjelo je da svoj bacač premjesti sa jednog položaja na drugi i da ga pripremi za paljbu sa datim elementima za 2 minuta. Odeljenje su sačinjavali: Škrba Mirko, Keča Vojin, Kašić Stojan i Đikanović Rade.

Na malom bacaču prvo mjesto zauzelo je odeljenje 3. čete, Ignjatović Ljubiša i Mladenović Ljubomir, sa vremenom od 60 sekundi. Drugo mjesto zauzelo je odeljenje 1. čete, Ostojić Borislav i Marjanović Milijan, sa vremenom od 65 sekundi.

Na protivtenkovskim topovima, jedno odeljenje Topovskog voda je za vrijeme od 2 minuta i 30 sekundi premjestilo top sa jednog mjesta na drugo i pripremilo ga za paljbu sa datim elementima, a sačinjavali su ga: Živković Bogomir, Efendić Abdul, Emil Jorgo, Radovanović Živojin i Lekić Radiša. Postignuti rezultati dali su nam dva prva mjesta u brigadi, na "maksimu" i puškomitraljezu.

27. mart. Bataljon je na vježbi cijeli dan, a tog dana je izvršeno prikupljanje pomoći u novcu za naše ranjenike. Evo kako slijedi prikaz prikupljenih priloga po četama:

12. 4. 45. Svi teški i laki topovi, teški i laki bacači, topovi sa monitora na Dunavu, — sve je stavljeno u pokret, sve sipa vatru i čelik na neprijateljske rovove. Sa neprijateljske strane, 15 minuta koliko je trajala artiljerijska vatra, na sektoru našeg bataljona nije se čuo ni jedan metak puščani. Za vrijeme paljbe pešadija vrši podilaženje i približava se neprijateljskoj liniji na jurišno odstojanje. Onda po prestanku paljbe juriš u minsko polje i bodljikavu žicu. Naši borci uskaču u neprijateljske rovove. Čuje se jaka eksplozija ručnih bombi, kojima naši bombaši uništavaju neprijateljska uporišta. Iz bunkera strojnice i mjestimično poneki "šarac" se čuju. Ali kratko. I tada se neprijatelj povuče i stane u bijeg, kojega smo tjerali stopu u stopu. Pješadija je otjerala neprijatelja, a komora je krenula za pješadijom. Navečer smo stigli u selo Brankovce pred Vukovarom."

[1] Tako se svaki dan tu radilo. Spremali smo se za proboj fronta i ofanzivu. Onda je i to došlo. 12 aprila ujutru u 4.40 časova počela je odjednom sa naše strane jaka artiljerijska vatra.