TRECA KRAJISKA BRIGADA - SJECANJA BORACA

Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


PARTIJSKI RAD U 2. ČETI 4. BATALJONA

Brojno stanje 2. čete 4. bataljona kretalo se obično od 70 do 120.

Još pri formiranju čete oformljena je u njoj partijska organizacija i aktiv Skoja. Tada nas je bilo oko 2/3 organizovanih u četi, od toga polovina članova KPJ a ostali su bili kandidati i članovi Skoja. Kandidati su morali izdržati potreban kandidatski staž koji je u proseku trajao oko 6 meseci i to uz svestranu proveru u najtežim situacijama. U Partiju se teško prodiralo, jer se i na sitnice gledalo. Razume se da smo u tome grešili prema ljudima, borcima koji su samim tim to su sprovodili liniju Partije u četi, na terenu itd, imali osnovne uslove za prijem u Partiju.

Kandidat je morao da likvidira više bunkera i neprijateljskih vojnika, a osim toga morao je izvršavati i razne druge zadatke, morao je biti politički aktivan da bi postao član KPJ. Sećam se, na primer, Akifa Čohadžija. Koliko je dugo bio član Skoja pa kandidat iako je bio veoma hrabar borac! Ovakvih kao Akif bilo je doduše mnogo. Ali to je bio samo jedan od uslova za prijem u KPJ.

Akif je bio veoma vešt, snalažljiv, prodoran i odgovoran na svakom zadatku. Ideološko-politička svest bila mu je na zavidnoj visini. Negde u proleće 1942. godine izašao je sa grupom domobrana iz blokiranog Bosanskog Petrovca da se zajedno sa nama bori protiv neprijatelja. To je značajan momenat u oceni njegove političke zrelosti.

Kada je pokošen nemačkim "šarcem" januara 1943. godine, Akif je u agoniji, pri izdisaju, sam za sebe, u nekoliko poslednjih nerazgovetnih reči, govorio:

— Da, biću, skoro član Partije.

Ležao je u snegu poprskanom svojom krvlju. Mehur krvave pene rastao mu je na usnama dok se sam sebi ispovedao.

A mi smo se zgledali i ćutke, klimajući glavom, složili smo se s njim:

—Da, da Akife, pa ti umireš kao član KPJ, kao njen veran i odan član. Umireš smrću junaka, komuniste kakvom su do sada umirali hiljade tvojih drugova.

U to vreme postojali su i tzv. simpatizeri Partije. To su bili obično oni novoprispeli borci koji su prešli godine starosti da bi prošli kroz staž Skoja, a nisu bili zreli ni za kandidate, pa se s njima posebno radilo da bi se pripremili za kandidate.

Znači, borci u našoj četi bili su svrstani u četiri grupe, i to: članovi KPJ, kandidati za članove KPJ, članovi SKOJ-a i simpatizeri. Članovi Partije bili su zaduženi za rad sa ovim grupama i to sa svakom posebno. Teoretsko znanje i politička svest bili su različiti kod pojedinaca. To je zavisilo od školske spreme, staža u jedinici i u organizaciji, kontakata sa članovima koji su raspolagali sa više znanja, rutine u partijskom radu itd.

Sastav 2. čete uglavnom je bio radničko-seljačkog porekla, dok je malo bilo intelektualaca. Pojedini članovi SKOJ-a i kandidati za KPJ, poput Akifa, tražili su najteže zadatke tj. činili su sve što se može, samo da bi postali članovi KPJ. Prema onima koje nismo dobro poznavali bili smo malo rezervisani, sve dok nismo detaljno ispitali njihovo držanje u borbi i rad u narodu. Mnogi od njih brzo su postajali dobri članovi Partije. Politička svest i lik boraca — komuniste bili su osnova od koje smo polazili kada je bila reč o prijemu u Partiju.

Svi smo osećali potrebu za ideološkim uzdizanjem. Međutim, do marksističke literature teže se dolazilo nego do topova. Izučavali smo ono do čega smo dolazili, kao na primer:

razne aktuelne teme koje smo dobijali kao brošure od agit-propova naših partijskih i političkih rukovodstava i vojnih štabova. Koristili smo i "Istoriju SKPb", "Osnove lenjinizma" i drugu literaturu do koje smo s mukom dolazili. Pratili smo tok događaja u Jugoslaviji, kao i međunarodnu situaciju, pripremajući izlaganja na osnovu dobijenih materijala iz polit-odela brigade i divizije. Sve je to imalo značajan uticaj na podizanje političke svesti boraca i njihovo osposobljavanje za političko delovanje u selima i naseljima kroz koje smo se kretali.

Priprema članova Partije za rad sa kandidatima za njihov prijem u Partiju i za rad sa Skojem bila je temeljita. Nije se žalilo truda u tome da se svi mladi drugovi sistematski upoznaju sa ciljevima naše borbe i naše revolucije i da se što pre osposobe da ih tumače ostalim drugovima. Iz dana u dan ulivana im je vera u pobedu, u pravednost ciljeva borbe. Ova priprema najčešće je vršena po manjim grupama, a kada se moglo i na teoretskim sastancima partijske ćelije. Na tim pripremama sa članovima KPJ davani su i konkretni zadaci.

Nije bilo ni jednog komuniste, a da stalno nije dobijao konkretna zaduženja. Svaki je morao biti aktivan politički radnik, bez obzira kakvu je funkciju obavljao. Pripreme za politički rad u narodu ne samo da su vršene sa organizovanim borcima već i sa ostalima koji nisu bili članovi KPJ. Organizovani su morali služiti ličnim primerom u tom radu.

Osnovna organizacija KPJ bila je veoma značajan faktor i u pripremi boraca za izvršavanje borbenih zadataka. Kada je trebalo da se zauzme neki grad ili selo samo kratkoća u vremenu mogla je da spreči izvođenje kolektivne pripreme cele čete, dok su članovi i kandidati KPJ morali biti bar upozoreni na važnost zadatka i njihovo držanje u borbi. A u svaku akciju išlo se sa određenim ciljem: pobediti neprijatelja, osloboditi mesto, oteti oružje i opremu i naoružati nenaoružane. Moral kod komuniste mora biti na zavidnoj visini, zadatak se mora izvršiti pa makar i po cenu života! U selima i gradovima kroz koja smo prolazili, mi smo primernim držanjem osvajali mase, tumačeći im ciljeve naše borbe.

Problema sa popunom jedinica gotovo i nije bilo. Kada nam je trebalo sa nama je pošlo na desetine novih drugova i drugarica. Njih smo toplo prihvatali i s njima uporno radili. Tako je to bilo prilikom oslobođenja svake nove teritorije.

U nezaboravnom sećanju ostale su mi tzv. ekonomske akcije, koje su bile redovna pojava na novooslobođenoj teritoriji, gde nije bilo organa narodne vlasti. Tu smo ponekad bili prinuđeni da se snabdevamo sami, a ne preko intendantskih organa, pa je obično dolazilo i do grešaka. Da bismo izbegli tgreške, partijsko-politički organi i partijska organizacija vršili su pripreme, koje su u suštini imale politički karakter. Borci koji su bili određeni da obezbeđuju jedinicu sa ishranom upoznati su sa stavovima i uputstvima šta, kako i od koga zahtevati, kako prilaziti i objasniti potrebu prinudnog oduzimanja, kakve potvrde davati i drugo.

Moralo se raditi vrlo oprezno. Oduzimalo se samo od onih seljaka čiji su članovi porodice bili u službi okupatora, pa, ipak, ni od njih se nije smelo uzeti sve. Moralo im se ostavljati toliko da bi živeli do nove letine. Naročito se pazilo na naše simpatizere, članove Partije i pozadinske radnike. Naša partijska organizacija morala je prosto da bdi nad sprovođenjem datih stavova.

Ljubiša Ćurgus, zamenik političkog komesara bataljona, stalno nam je prenosio nove direktive, upozoravao na štetnost nepravilnih postupaka prema narodu, davao uputstva, kritikovao, savetovao i pomagao. S nama je održao ko zna koliko sastanaka, pozivao na razgovor, kako kolektivno tako i pojedinačno. Sa kakvom je samo pažnjom slušao naša izlaganja i primedbe na rad i držanje komunista! U nastojanju da se partijske organizacije omasove najboljim kandidatima KPJ i članovima Skoja, tražio je i pismene izjave o tome, kritikovao zašto se sektaši prema pojedincima i slično. Posebno je zahtevao analize kako se ko drži i ponaša u pojedinim akcijama.

Naši odnosi bili su tako neposredni i drugarski da se nikada nismo ustručavali pitati za sve što nam nije bilo jasno. Tražili smo pomoć i savete koje smo uvek i na vreme dobili, a naročito od Ljubiše, koji nam je uvek davao potrebnu pomoć i podršku u svemu.

Eto kako su živeli i radili naši članovi Partije i partijska organizacija u teškim danima rata. Nezaboravne su uspomene na svetle likove komunista, kao što su: Rade Trninić, član KPJ od 1941. godine i prvi komesar naše čete; Milan Banjac, član KPJ od 1941. godine, drugi komesar naše čete; Mile Malbašić, Branko Sopić, Mile Trninić, drugarica Besima Kulenović, Akif Čohadžić, Stevo Rodić, Miloš Rodić, Ćazim Golalić., Nikola Pilipović Majaš i mnogi drugi pali drugovi i drugarice koji su živeli i radili u partijskoj organizaciji naše 2. čete, čijih se imena danas ne mogu setiti. Sve su to bili primerni borci i rukovodioci ove naše čete, uzorni članovi naše partijske organizacije, kojima smo dužni bar na ovaj način odati puno poštovanje.

Tako je radila, razvijala se i čeličila naša partijska organizacija.

Dušan TRNINIĆ


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument