Desanka Marković: PROBOJ KOD HAN-PIJESKA

U Trećoj sam četi Trećeg bataljona.

Krenuli smo u proboj kod Han-Pijeska, preko planine Devetak. Prva krajiška brigada dobila je zadatak da bude prva na čelu jedinica Pete divizije u proboju.

Tamo su nas čekale jake neprijateljske snage sa tenkovima. Moj Treći bataljon u proboju je dobio zadatak da ostane kod ceste i zaštiti ranjenike dok ih prebace.

Uspjeli smo da se probijemo kroz obruč neprijatelja. Snijeg je jako padao, zima je stezala, a noć i tama caruju oko nas. Borba je ogorčena, tenkovi i plotuni na sve strane. Borci posrću, spasavaju se ranjenici koji jauču od bola. Iako su gladni, umorni i iscrpljeni - bore se da spasu ranjene saborce.

Ni danas ne znam kako sam u tome metežu izgubila svaku vezu sa našom jedinicom. Dok sam se okrenula više nikoga nije bilo. Ostala sam sama u šumi, u mrkloj noći pustinje. Snijeg je u času zatrpao svaki trag.

Nisam znala kuda da krenem, pa sam riješila da idem za pucnjavom i - što me snađe. Dozivati se nije smjelo jer je neprijatelj bio u samoj blizini. I pored svega, imala sam sreću; kad se razdanilo, počela sam da sustižem jednog po jednog našeg druga. Tako nas se okupilo sedmoro.

Nakon toga smo se opet priključili našoj jedinici i krenuli dalje, preko Kladnja i Konjuh planine, gazeći ledenu rijeku Krivaju 30. decembra 1943. godine. Mnogima su tu promrzle noge. Tu sam i sama zadobila promrzlotine.

Na Konjuhu su mnogi teži ranjenici podlegli ranama i smrzotinama. No, pored svih muka i stradanja smo, kao i drugdje, išli dalje, u borbu za slobodu domovine.