Dane Markanović: PROBOJ IZ OBRUČA NA DEVETAKU

U trajnom sjećanju ostaće mi 15. i 16. decmbar 1943. godine, kada nas je neprijatelj, za vrijeme šeste neprijateljske ofanzive, nabacio na planinu Dvetak, sa namjerom da nas okruži i uništi. Planina pusta, šumovita, pokrivena debelim snijegom i zarobljena strašnom hladnoćom i vijavicom, a mi borci gladni, bosi, slabo odjeveni, pod teretom svog oružja, pa upadamo u duboke nanose snijega, jedan drugog s mukom izvlačimo.

Bili smo u vrlo teškoj situaciji. Pokušali smo da se probijemo prema Rogatici, ali su nas jake njemačke snage dočekale i ponovo vratile u planinu. Sjećam se da nam je uveče po povratku u planinu govorio komandant divizije Milutin Morača. Javno nam je rekao da smo opkoljeni i da se iz okruženja moramo probiti. Na čelu će, rekao je, ići naša Prva krajiška brigada.

U to vrijeme bio sam borac u Pratećem vodu Prvog bataljona, kao pomoćnik na protivtenkovskoj pušci, čiji je nišandžija bio Cvijo Sadžak zvani Pop. Sadžak i ja bili smo dodijeljeni Prvoj desetini Prvog voda Druge čete da sa njom idemo na čelu kolone. Desetar te desetine bio je Lazo Polić a vodnik voda Mirko Bajić.

Noć je bila mračna i hladna. Kada smo se, idući u koloni, približili cesti Sarajevo - Rogatica, opazili smo kako se cestom kreće kolona neprijateljskih kamiona, tenkova i bornih kola. Cesta je bila osvijetljena i mi smo zastali i čekali da se kolona neprijateljske motorizacije rastegne i tako uhvatimo malo prostora da se prebacimo na drugu stranu ceste, jer nam je bilo strogo naređeno da se sa ove strane odakle mi dolazimo ne smije otvoriti vatra.

Neprijateljska kolona, duga oko 150 metara, zastalaje. Neki njihovi oficiri gledali su u karte i između sebe nešto govorili, a mi smo, ležeći u snijegu u neposrednoj blizini ceste, u šumi, iskoristili momenat i puzeći prebacili se preko ceste na drugu stranu.

Kad je cijela Druga četa, prešla, dobili smo naređenje da se po neprijateljskoj koloni otvori snažna mitraljeska i puščana vatra. Takođe smo Sadžak i ja iz protivtenkovske puške otvorili vatru na neprijateljske tenkove. Cijela naša četa napravila je strahovit juriš, gadajući svim oruđima. U tome su se preko ceste prebacile i ostale jedinice naše brigade. U jurišu smo razbili neprijatelja i tako se čitava divizija izvukla iz obruča. U toj strašnoj borbi uništili smo nekoliko neprijateljskih kamiona, a tenkovi su se povukli prema Sarajevu i Rogatici. Na cesti su ostali polupani kamioni i leševi njemačkih vojnika. Tom prilikom je poginuo Miloš Medarević, borac Prve čete Prvog bataljona naše brigade.

Po proboju sa Devetaka uputili smo se prema Han-Pijesku.

Ova teška borba u okruženju ostaće mi u trajnom sjećanju i po tome što tog momenta nismo osjećali tegobe koje su nas pratile: umor, zimu, glad i bosotinju. Jedino smo imali želju da se iz obruča probijemo, uništimo neprijatelja i nastavimo dalje borbu do konačnog oslobođenja naše zemlje.