Mladen Mlađo Marin: FOČANSKIH 55 DANA

Trinaestog januara 1944. godine Prva krajiška brigada je, u sastavu Pete kra-jiške udarne divizije, stigla u širi rejon Foče, čime je zatvorila povelik krug, pravljen u uslovima danonoćnih borbi izrazito teškim terenom, uz velika odricanja i stalne oskudice, naročito u šestoj neprijateljskoj ofanzivi. Taj krugje od Foče vodio preko Cajniča i Lima, do Kremne i Šargana, pa preko Višegrada i Rogatice, Romanovca (kod Breze) i Konjuha, Kladnja i Sokolca, Prače i Ustikoline, preko Drine pa u Foču. Od 20. oktobra 1943. do 13. januara 1944. godine. Punih 85 ratnih dana i toliko noći. To je sada za nama...

U Foči i okolnim selima, oko Ustikoline i Goražda, ostali smo od toga dana do 8 marta, dakle gotovo puna dva mjeseca, što je do tada, a i od tada do kraja rata, bio i ostao najduži period predaha, odmora i relativnog mirovanja Prve krajiške brigade.

Istina, i za to vrijeme su vođene prilično česte, ali manje borbe sa četnicima i ustaškom milicijom. Oslobođenoje i Goražde, a u tome napaduje teže ranjen Dra-go Đukić, politički komesar Trećeg bataljona. Malo smo ga i ukorili što nije bio do-voljno obazriv, jer se i u drugim prilikama, budući uvijek neustrašiv, izlagao opas-nostima, ponekad i nepotrebno. Bio je to divan drug i u cijeloj brigadi omiljen ru-kovodilac. Slučaj je htio da su istim metkom ranjeni Drago i Predrag Đurić, poli-tički komesar proleterskog bataljona (sada general-potpukovnik JNA). Bilo je još borbi i gubitaka. Ipak, sva ta borbena aktivnost nije bila ni približnog intenziteta i razmjera u upoređenju sa bilo kojim ranijim periodom iste vremenske dužine.

Duži boravak i predah na ovom području bio je neophodan, a i dobro je isko-rišćen za svestrane pripreme za krupne operativno-strategijske zadatke koji su nas očekivali. Naime, već krajem januara je Vrhovni štab NOV i POJ formirao Udarnu grupu za prodor u Srbiju iz Sandžaka, u koju su ušli Druga proleterska i Peta kra-jiška udarna divizija. Grupi je naređeno da bude dobro pripremljena i spremna za velike predstojeće operacije - čim popusti zima i kada jedinice budu snabdjevene ratnim materijalom iz savezničke pomoći.

Već prvih dana boravka u Foči stvorene su mogućnosti da se borci dobro na-spavaju, odmore i nahrane, da očiste naoružanje, poprave odjeću i obuću. Valjalo je istrijebiti vaške koje su prosto kipile po odjelu boraca, pa su naša "partizanska burad" radila neprekidno dan i noć u svim jedinicama. Brigadna obućarska i kro-jačka radionica danonoćno su radile na opravci obuće i odjeće, mobilisavši neko-liko fočanskih obućara i krojača.

' Uz nastavljanje spomenutih aktivnosti, težište rada je bilo usmjereno na bor-benu obuku i političko-partijski rad. Izvršeni su kritički osvrti i analize držanja po-jedinaca i jedinica u proteklim borbama i svim događajima, zatim taktičkih iskus-tava, aktivnosti partijskih i skojevskih organizacija, političkog i vojnog rada kao i drugih pitanja koja su bila aktuelna u veoma otežanim uslovima borbe, rada i ži-vota u šestoj ofanzivi. U tome su učestvovali gotovo svi pripadnici brigade: borci na četnim konferencijama, starješine na svojim posebnim sastancima, štabovi u svom sastavu, komunisti i skojevci u svojim ćelijama i aktivima. U sanitetu i inten-danturi biloje najviše poslaJerje njima bilo i ponajteže u ofanzivi. To je bio veoma koristan doprinos vojničkom i moralno-političkom jačanju naših jedinica.

U isto vrijeme razvijeni su i sve više intenzivirani političko-partijski rad i vojna obuka. Desetine i vodovi su izvodili manje taktičke vježbe, održavana su politička i vojna predavanja, radilo se na opismenjavanju nepismenih, razvijanju kulturno-prosvjetne djelatnosti itd.

U okviru svih tih aktivnosti koje su se u to vrijeme odvijale u brigadi posebno mjesto zauzimaju partijsko-politički i vojni kursevi. Održana su dva partijska kursa i završilo ih je oko 100 slušalaca, odnosno po 50 na svakom. Na vojnom kursu je bilo 25 oficira i 25 podoficira. Predavanja na ovim kursevima držali su članovi štaba i drugovi iz politodjela brigade.

U radu partijske konferencije Prve krajiške, kojaje takođe održana u Foči i bila jedan od najznačajnijih događaja za brigadu od njenog osnivanja - učestvovalo je oko 150 delegata iz svih partijskih ćelija. Na njenoj pripremi, organizovanju i vođe-nju ponajviše je radio Raja Nedeljković, zamjenik političkog komesara i partijski rukovodilac brigade, kao i članovi politodjela Mirko Kalezić, Duško Ristić i Sule Mehmedbašić. Raja je podnio i opširan i sadržajan referat o partijskom radu, u kome je ukazano na aktuelne probleme i naredne zadatke, a i brojni diskutanti su dali velik doprinos uspješnom radu konferencije i usvajanju zaključaka koji su pozivali u akciju.

Ova konferencija i partijski i vojni kursevi bili su izuzetno značajan dio naših ukupnih priprema za predstojeće zadatke i za cjelovito borbeno i moralno-politič-ko vaspitanje i jačanje jedinica brigade.

Uskoro nakon našeg dolaska u Foču, Radio-stanica "Slobodna Jugoslavija" je objavila daje našu Petu krajišku udarnu diviziju pohvalio vrhovni komandant NOV i POJ maršal Tito - za hrabrost i veliku izdržljivost u šestoj neprijateljskoj ofanzivi. Pohvalaje primljena sa velikim oduševljenjem u cijeloj brigadi, ali nasje i podstak-la na dublje kritičko sagledavanje našeg rada u proteklom periodu, i na veću i sadržajniju aktivnost na tekućim zadacima.

Dana 21. januara održane su komemoracije i predavanja u svim jedinicama bri-gade povodom dvadesetogodišnjice smrti Vladimira Iljića Lenjina - u fočanskom Sokolskom domu. Govorioje Mirko Kalezić, a Kulturna ekipa divizije izvelaje pri-godan kulturno-umjetnički program.

Svečanoje proslavljena i 26-godišnjica Crvene armije, koju je organizovao štab divizije, uz učešće predstavnika svih brigada. Na svečanosti su govorili: Milutin Morača i Ilija Materić, komandant i politički komesar divizije.

Pripremljen je i izveden čitav niz kulturno-zabavnih priredaba u jedinicama i u Foči i okolnim selima. Svaki naš bataljon istupao je samostalno sa svojim pro-gramom, a ponekad su bataljonske priredbe održavane zajedno sa Kulturnom eki-pom divizije. Sjećam se takvih zajedničkih priredaba koje su u Foči održali naš Prvi i Treći bataljon i Proleterski bataljon, koji je oko mjesec dana ostao u našem sasta-vu, čekajući vezu sa svojom brigadom.

Velika politička i kulturno-zabavna aktivnost razvijena je i u okolnim selima. Biloje potrebno da se prevladaju zablude kod mnogih ljudi koje su ostvarili četnici. Poseban značaj su imali naši razgovori sa narodom i govori na skupovima - o brat-stvu i jedinstvu, koje je ovdje bilo na niskom nivou, prije svega zbog četničkih po-kolja muslimanskog stanovništva u tome kraju. Iz Foče i mnogih sela muslimansko stanovništvo je bilo izbjeglo strahujući od četničkog terora.

Treba istaći i aktivnost naših bataljona na stvaranju narodnooslobodilačkih odbora u okolnim selima, iako je to išlo dosta teško, jer mnogi ljudi nisu rado pri-hvatali da uđu u te organe istinske narodne vlasti, govoreći da će ih četnici poklati čim mi podemo iz Foče.

Pored potrebe za odmorom od svakodnevnih iscrpljujućih borbi i dugih mar-ševa po istočnoj Bosni, kao i mogućnosti za svestrane pripreme za zadatke koji nas očekuju - ovaj naš boravak u Foči i okolini trajao je duže nego što smo računali zato što su saveznici otezali sa slanjem pomoći i na kraju namje nisu ni poslali. Nis-mo mogli tumačiti takav odnos drugačije već kao namjerno uskraćivanje pomoći, jer iako su Tita, AVNOJ i NOV i POJ priznali - još uvijek su, na neki način držali i stranu četnika, jer su im bili klasno bliži i predstavljali kakav-takav oslonac za ostvarenje njihovih dugoročnih poslijeratnih ciljeva u Jugoslaviji.

Tako su nam se saveznici ozbiljno zamjerili, utoliko više što su naša potraži-vanja bila zaista veoma skromna. Tražili smo, recimo, samo ono najnužnije: sani-tetski materijal, eksploziv, municiju 7,9 mm, a naročito nam je bilo stalo da nam pošalju gumene čamce - za savlađivanje vodenih prepreka koje su nas očekivale na putu za Srbiju.

Zbog velikog značaja koji su ta sredstva predstavljala za nas, naš Četvrti bataljon, kojim je komandovao Savan Kesić, sa Josipom Defrančeskim, čekao je dola-zak savezničkih aviona na Čelebiću - više od mjesec dana. Bilo je ugovoreno da se paljenjem vatre pilotima označi mjesto za spuštanje materijala. Vatre su priprema-ne za svaku noć, a paljene su čim bi se ćuo neki zvuk sličan avionskom, ili ako bi se inače pretpostavilo da bi se saveznički avioni mogli pojaviti. Spaljeno je mnogo drva i suvog sitnog granja, što nije bilo lako naći i sačuvati da se ne ovlaži od snijega i susnježice, ali saveznički avioni nisu došli.

Otuda su naše solidne i svestrane pripreme vlastitih snaga i sredstava (u Foči su, na primjer, napravljena i dva-tri drvena čamca i pripremljena tako da se nose u dijelovima, a sklapaju se na vodenoj prepreci) imale još veći značaj, jer se tako moralo nadoknađivati ono što nam je nedostajalo, pa na neki način i ono što smo s pravom očekivali od saveznika.

Tako smo, nakon 55 dana boravka u Foči, orni za borbu, u sastavu naše Pete krajiške divizije i Udarne grupe - 8. marta 1944. godine krenuli u drugi prodor u Srbiju.