Petar Rakić: PRISJEDOŠE NAM JABUKE I ORASI

Iz Sutjeske je Drugi Bataljon stigao u Foču i odmah, noću, krenuo za Bare, -njesto na drumu između Prače i Goražda.

U tom mjestu smo 10. februara 1944. godine ušli u kafanu pored puta, najednoj kosi. Bilaje puna oraha ijabuka. Pričalo se daje ovdje locirana neka njemačkaje-dinica, ali smo u kafani zatekli samo jednog domobrana, i to uspavanog. Zarobili smo ga, ispitali okolinu, postavili straže, uputili patrole. Cekali smo da stigne bri-gadna komora iz Foče i potovari jabuke i orahe za naše ranjenike u tom gradiću na Drini. Većina boraca smjestila se u kafani, a neki i vani, svi željni odmora.

Intendanti nam podijeliše samo po nekoliko jabuka i oraha. Ostalo čuvaju za bolnicu. Dozvolili su nam da legnemo na džakove i tu spavamo. Ali, mislim da niko od nas te noći nije spavao. Legnemo na džak, probušimo rupu i vadimo jabuke i orahe. Cim napunimo ranac i torbicu - izlazimo napolje, a drugi dolaze, pa onda treći, i tako redom. Smjenjivali smo se cijele noći - kao na straži. Ne znam da li su to primjećivali komandiri i politički komesari. Ko zna: možda i vide, ali "ne vide". 1 oni znaju šta je žestoka glad, a te "robe" smo zaplijenili toliko da je, brate, ima mnogo i za diviziju. Pa zašto da i mi ne gricnemo malo više?

Jutro je. Ogrijalo sunce. Jugovina, i snijeg se topi. Setamo po drumu. Brigadne komore još nema. Najednom, iza jedne krivine iskrsnu grupa Nijemaca. Otprilike jedna četa. Dolaze iz pravca Prače. Naša Druga četa dočekuje ih sa čela, a Treća četa im zalazi iza leđa. Odsijecamo im odstupnicu. Iznenađeni i uplašeni, Nijemci bježe u šumu ispod druma. Otpor nam ne pružaju. Mi za njima i tako ih smičemo jednog po jednog. Ubijamo im i mazge natovarene bacačima i sanducima. Na žalost, ovo je bila samo prethodnica, jer tada nailazi glavnina njemačke kolone. Ona presijeca poredak Treće čete i zauzima drum. Odsijeca grupu boraca, među kojima sam bio i ja. Ispod druma smo, između dvije vatre.

U teškom položaju je i Druga četa. Zauzela je položaj iza kafane, kosom, ali bri-sanim prostorom. Trojica njenih boraca već su poginula i leže na snijegu. To su:

Bogdan Bosnić, vodnik voda, rođen 1922. godine u jednom selu kod Bosanskog Aleksandrovca, Nikola Miletić, borac, rođen 1925. godine u selu Miljevini, Foča, i Rajko Savić, borac, rođen 1915. godine u selu Omarska, Prijedor. Između ostalih, ranjenje u glavu i Vitomir Masal, borac, rođen 1922. godine u Gornjem Vardištu, Višegrad.

Kada smo smatrali da smo izgubljeni, na drum, među Nijemce, izletje Jovan Stojanović Ćolin, desetar u Prvom vodu Treće čete. Onako iz stojećeg stava mitra-ljeskim rafalom zasu kolonu Nijemaca u pravcu Prače, a zatim se okreće i drugim rafalom razbija kolonu u pravcu kafane. Ovo se odigralo tako brzo i nenadno da smo se iznenadili i mi i Nijemci.

Prelaz preko drumabioje slobodan i mi se izvlačimo iz šume, prelazimo preko puta i uz padinu se povlačimo na kosu, gdje zauzimamo novi položaj. Usput naila-

zimo na mrtvog Anđelka Covića, borca Drugog voda, rođenog 1921. godine u selu Oborci, Donji Vakuf. Pogođen je puščanim zrnom posred čela. Kako je ležao ok-renut prema položaju Nijemaca tako je na mjestu ostao mrtav. Zauzimamo položaj na kosi. Nijemci sve žešće napadaju i sve ih veća masa pristiže. Povukli smo se, jer se ni na tom položaju nismo mogli održati.

U ovoj borbi poginuoje i Mile Kecman Dika, rodom iz okoline Bosanskog Pet-rovca. Bio je puškomitraljezac - šardžija u Prvom vodu Treće čete Drugog bataljo-na. Lijep mladić, skladno građen i snažan. U ranijim borbama gdje je on sio za mit-raljez, tu Nijemci nisu prolazili, odnosno ako su i prošli - skupo su taj prolaz platili. Uvijek se sa položaja posljednji povlačio, a u borbi kritikovao svoje pomoćnike što mu ne dodaju dovoljno municije. Pored njega čovjek je morao biti mnogo hrabar. Kao daje sudbina tako htjela, naš omiljeni Dikaje baš uoči ove borbe ovako opisao svoju smrt: "Ja ću pasti ovako lijevo, a moj "šarin" desno." Stvarno, kadaje pokošen rafalom iz njemačkog mitraljeza, pao je baš onako kako je zamišljao svoju smrt.

Cim bi se borbazavršila-prvoje Diki bilo daočisti "šarac". Nikadase od njega nije rastavljao, pa čak i kadaje spavao "šarac" je bio pored njega. Svi mi mitraljesci iz čete tražili smo da nas u koloni, za vrijeme marša, drugi odmijene, samo Dika to nikad nije tražio. Nosioje i ranac i u njemu uvijek ponešto da se pojede, ali nije bio sebičan, djelio je i drugima.

U toj borbi izgubili smo 5 boraca: trojicu iz Druge i dvojicu iz Treće čete. Ni jednog nismo uspjeli sahraniti, već su svi ostali na mjestu pogibije. Inače, redovno smo sahranjivali naše pale drugove, ali ovog puta to se nije moglo učiniti. Odstupili smo. Usput smo sreli brigadnu komoru i vratili je nazad, u Foču. Naši ranjenici ostadoše bez jabuka i oraha.

Prema izvještajima naših obavještajaca, Nijemci su u ovoj borbi imali 50 do 60 poginulih, dok broj ranjenika nije utvrđen.