Nikola Vejnović: KONAK NA PLANINI

Iznenadnim napadom na Nijemce i njihovim razbijanjem na položajima ispred Džine, 25. decembra 1943. godine i prelaskom na desnu obalu rijeke Krivaje preko mosta u selu Ribnici, izvršen je proboj iz drugog okruženja u šestoj neprijateljskoj ofanzivi. U tom rejonu smo prenoćili a sutradan produžili marš uz Konjuh. A ta planina je bila toliko surova tih decembarskih dana da se Nijemci nisu usudili da produže od Krivaje za nama uz planinu, iako su je ranije prokrstarili, što se vidjelo po znacima za orijentaciju ispisanim po drveću na njemačkom jeziku.

Natčovječanskim naporima kretali smo se bespućem planine, po vijavici i oluji, po snijegu dubokom i do dva metra, još onako umorni, gladni ozebli, željni sna, topla obroka, konaka i predaha.

Na ćelu kolone su se smjenjivalejedinice radi pravljenja prtine. Do na vrh planine iz naše kolone je većina konja, gladnih i iznemoglih, padala i ostajala pored prtine, u snijegu. A među onima četveronošcima koji su i taj napor izdržali bio je mali "bosančić" kulaš, koji je u brigadi "zaradio" vrlo dug borbeni staž - od Krajine pa sve do Beograda.

Podatak da konji padaju i ostaju pored prtine a ljudi produžavaju marševanje govori o težini zadatka koji smo izvršavali i naporima koje je trebalo uložiti da se i ta prepreka na našem borbenom putu uspješno savlada.

Ekonomi i kuvari prtinom su gurali nekoliko goveda i ovaca, štoje bila zlehuda rezerva jedinicama za hranu. I kako bi koje od te živinčadi klonulo - oni bi ga pored prtine zaklali, a dalje nosili kao meso. Nekoliko goveda, među kojima i jednu steonu kravicu, dogurali su, tačnije rečeno, iznijeli na rukama na vrh Konjuha, gdje ćemo zanoćiti.

Kad smo predveče već izašli na plato planine, u blizini mjesta gdje ćemo konačiti, desio nam se jedan nemio događaj, koji je mogao imati i teške posljedice. Naime, čelne patrole dvije brigade iz sastava naše divizije međusobno su se sukobile, misleći jedni za druge da su Nijemci. Otvorili su i vatru. Naša četa je tada prvi put trpjela vatru partizanskog oružja, kao za inat krajnje preciznu i ubitačnu. Zrna su naprosto parala snijeg oko naših nugu. Tada nam je postalo jasnije zbog čega je neprijatelj toliko respektuje. Ovaj sukob je vrlo kratko trajao i brzo smo se sporazumijeli, jer ni jednoj patroli nije išlo u glavu otkud Nijemci skoro u mraku na vrhu Konjuha. Prekinuta je paljba i, što je najvažnije, nijedna od čelnih patrola nije imala gubitaka.

Zakonačili smo na najvišem masivu Konjuh planine. Bilo je to 26. decembra. Doživljaji iz te noći u svemu mi i danas liče na kakvu fantastičnu priču, valjda i zato što su se zbivali u tom surovom ratnom ambijentu. U snijegu smo založili logorske vatre. Snijeg se ispod vatara topio i one su polako pravile ljevkove i propadale. Pristupili smo spremanju "postelja". Lomili smo grane četinara i svaki sebi pravio ] žaj na snijegu pored vatre. Ekonomi i kuvari spremili su večeru. Zaklali su jedi goveče na bataljon. Te večeri su neki izgladnjeli drugovi, nestrpljivi da sačekaju d( večera bude gotova, porili, kako-tako čistili, pekli i jeli goveđa crijeva. Ona steoi kravica je, čim smo zanoćili, donijela na svijet tele, koje je odmah uginulo.

U toj angažovanosti oko spremanja konaka vrijeme je brzo prolazilo. Sprei ljena je i večera: topla vodica - "supa" (voda je dobijena topljenjem snijega kazanima) sa po kojim zalogajem mesa i pure. 1 tako siromašno jelo bilo je pra\ u ostvarenje sna.

Večera nas je okrijepila i odobrovoljila. Tako okrijepljeni, prije spavanja smo, po jedinicama glasno zapjevali, medu ostalima i pjesmu "Konjuh planinom"...

Bio je to čudan ratni predah na vrhu Konjuh planine, konak u noći između 26. i 27. decembra 1943. godine, u jeku šeste neprijateljske ofanzive, poslije punih 17 dana i noći neprekidnih teških borbi, marševa, nesanice, zime, gladi drugih nedaća.

Zapjevali smo jer smo voljeli život i pjesmu, zapjevali smo da "rastjeramu jade", da prkosimo snijegu, planini, zamoru, pospanosti, ozeblosti, gladi, a ponajpri-je Nijemcima i njihovoj ofanzivi, zapjevali smo da dokažemo da smo jači od svih tih zala i nedaća, da smo prevazišli čovjekovu moć, da potvrdimo da se u nama na-lazi ljudska nepobjediva volja i snaga, da u nama neugasivo plamte i žive visoka re-volucionarna svijest i borbeni moral, da se u nama nalazi čvrsta i nepoljuljana vjera u pobjedu i budućnost, u čovjeka...

Uz nužno borbeno obezbjedenje, poslije večere i veselja polijegali smo na svoje postelje od četinarskih grana, pokrili se ćebadima i pored vatri pospali - kao po komandi. Na planini je i dalje padau snijeg. Začas su ćebad na nama bila pokrivena podebljim slojem snijega, tako da nam je bilo toplo i udobno.

Kada su nas izjutra dežurni probudili, bili smo pokriveni snijegom, osim mjes-ta oko usta. U čudu smo skakali iz svojih ležaja i vidjeli rijedak prizor: vatre su se bile pogasile a na njihovim mjestima bili su veliki crni ljevkovi u dubokom snijegu. Oko tih ljevkova bile su male "humke" snijega, napadalog preko pokrivenih bora-ca. Svaka humka imalaje pojednu svoju "lokalnu" rupicu gdje su bila usta i glavc ljudi (uslijed disanja snijeg se topio oko usta i glave).

Takoje izgledao naš logor na Konjuhu, ujutro 27. decembra 1943. godine. Bio je to neobičan i nezaboravan doživljaj.

Po ustajanju veliki broj boracaje vidio da muje nagorio ili opaljen dio odjeće ili obuće, a da to za vrijeme spavanja dubokim i tvrdim snom nisu ni osjetili. 1 još jedan čudan izuzetak: niko toga jutra nije bio prehlađen, niko nije imao kijavicu.

Po svanuću, poslije ustajanja i doručka (u svemu istog kao i večera), produžili smo pokret nizjugoistočne padine Konjuha i negdje oko podne izišli iz planine. Si-lazeći tog prijepodneva niz planinu, borac Prve čete Svetozar Pačaris zvani Švabo sa čela kolone je imitirao - pjevanje pjetla. A činio je to tako vjerno da su se oni drugovi koji su marševali nešto dalje iza njega uzalud radovali misleci da nailazimo u selo - sve dok nisu otkrili tu njegovu šalu. A onda su se smijali i njegovom pje-vanju i svojoj naivnosti, nadama, a najviše, brate, tome što smo izašli iz surovog Konjuha i zakoračili, bar tako smo se nadali, lakšim dijelom borbene staze.