VII BILJEŠKE (1983 – 1995) “Uzeli ste TO, uzeli Devetu armiju. Kako ste mogli ići sa specijalcima na RŠTO? Ogorčen sam i ne prihvatam odluke armijskog vrha...” General-pukovnik Franc Poglajen SLOVENAČKI PENZIONISANI GENERALI I SSNO (1988-1990) Poznato mi je bilo da neki sporovi - rasprave između Slovenije i SSNO nisu počeli 1988 (napadima na JNA u slovenačkoj štampi iz opoziciono orijentisanih sredina). Armijski vrh nije bio bez povremenih sporova i sa nekim drugim republičkim rukovodstvima, čak i sa političkim vrhom države i, naravno, u svojoj sredini. Bilo je razlika u mišljenjima (što je normalno), od kojih su neka bila i divergentna. Neposredno pred rat, razgovarao sam sa više penzionisanih slovenačkih generala sa kojima sam radio u 9. armiji i SSNO (Stane Potočar, Franc Tavčar, Franc Poglajen, Branko Jerkič, Edo Pavčič i Lado Kocijan). General Kocijan mi je ustupio svoje bilješke “o nekim stanovištima slovenačkih penzionisanih generala o jugokrizi i odnosima Slovenija - JNA”, iz kojih izdvajam sljedeće: “Kako se dogodilo da je JNA postala policijska, sa paravojnim formacijama uz Srbe, koja ignorira svaku međunarodnu koncepciju?” Kocijan bilježi da su Slovenija i njeni generali s pravom želeli i tražili da se poštuje istorija - “Odluka plenuma Osvobodilne fronte o uključivanju slovenačkih partizanskih jedinica u NOV i POJ” (16. septembra 1941) i odluke Kočevskog zbora (1. oktobra 1943), “kao osnovni rezultat dvogodišnje borbe slovenačkog naroda i njegove narodnooslobodilačke vojske” (u prisustvu I. Ribara, S. Žujovića, M. Đilasa, V. Zečevića i V. Dedijera i pet predstavnika NOP-a iz Hrvatske). Kocijan dalje kaže da se Slovenci nisu slagali sa odlukom “da se NOV i POJ pretvore u JA, a Vrhovni štab u Generalštab (1. marta 1945), već su hteli da ostanu stari nazivi” i da se nisu slagali sa rasformiranjem i prelociranjem nekih slovenačkih divizija u Hrvatsku i Vojvodinu, jer tako 1945. godine u Sloveniji nije bilo ni jedne slovenačke divizije, sem divizije KNOJ-a. Poznato mi je da su Slovenci 1968. prihvatili novi model odbrambenog koncepta sa dvije komponente OS-JNA, kao strategijski ešelon i TO kao najviši oblik organizacije naroda i odgovornosti republika. Slovenci su ovo pozdravili jer ih je to vratilo u priliku da ponovo organizuju vlastiti Glavni štab TO i ratne jedinice sa tradicijama svojih partizanskih divizija i brigada (sve mi je to poznato jer sam od 1968. do 1970. bio pomoćnik komandanta 9. armije). Poznato mi je da su Slovenci, pa i njihovi generali, bili za veću samostalnost Slovenije u okviru Jugoslavije, a ne za ocjepljenje. Bili su protiv toga da se pitanje odnosa rješava raznim pretnjama, uključujući i pretnje Armijom. Bili su za to da imaju svoju Teritorijalnu odbranu. Kocijan dalje bilježi - da su 1976. (27. aprila), radi različitih gledanja na TO, Kardelj i Bakarić otišli u Generalštab. Osnovne njihove teze su bile da “Teritorijalna odbrana ne sme biti po svojoj organizovanosti i konceptu razvoja kopija JNA, a ako bi bila, onda nam TO nije potrebna. U stvari, TO je kompleksna vojna organizacija cjelog naroda, zasnovana na principu našeg društvenog uređenja i mora biti organizaciono, tehnički i manevarski osposobljena za sve zadatke”. Penzionisani slovenački generali su se gotovo redovno sastajali na inicijativu Predsjedništva republike i Saveza boraca, sa rukovodstvom JNA i komandama u Ljubljani i Zagrebu. Interesantni su neki od tih skupova. Na inicijativu Milana Kučana, tada predsjednika CK SKS, 23. marta 1988. održan je skup na temu “Reakcije JNA na pisanje ‘Mladine’”. Kocijan o tome bilježi: “Kučan je u vezi sa JNA rekao da su otvorili pitanja jezika, vojnog roka i mjesta služenja, popune vojnih škola itd, ali da od SSNO nema odgovora.” Kučan je izjavio da je “Slovenija deo države Jugoslavije, JNA je naša Armija, ali različiti pogledi nisu greh”. Upozorio je da se u vrhu JNA primjećuje antislovenačko raspoloženje i da se izlazi sa ocjenom da je u Sloveniji kontrarevolucija. Prisutni generali su se saglasili sa ocjenama predsjednika CK Slovenije, tražili rješenje postavljenih pitanja i odbili ocjene o kontrarevoluciji. Novi sastanak sa šefom Partije održan je 7. oktobra 1988. Tema razgovora su članci u “Mladini” i konflikti sa JNA oko procesa četvorici i amandmanima o finansiranju JNA. Kučan ih upoznaje da je u razgovoru sa Kadijevićem (u Predsjedništvu Jugoslavije) “Kadijević imao samo jedno stanovište: ‘Vi želite nacionalnu armiju da bi razbili JNA, mi ćemo se tome odupreti svim sredstvima’”. Kučan je od prisutnih generala tražio “da se pokuša zatvoriti taj front sa JNA”. Data je podrška stavu da se odnosi “razjasne i da se problemi rešavaju konstruktivno i bez izazivanja, čega je bilo u Mladini”. Godine 1989. (13. decembra) je susret na inicijativu generala Kolšeka komandanta 5. armijske oblasti. Na zdravicu Kolšeka, u kojoj je naglasak bio na “zapletenoj situaciji”, odgovorio je general Potočar; “Stanje u Jugoslaviji nije dobro. JNA se treba prilagoditi razvoju u svetu i u Jugoslaviji, a to znači da se mora pravilno ocjeniti dogašaje.” Izrazio je povjerenje “mladom kadru, koji je odgovoran za budući razvoj, a vidjećemo da li nam daju priliku, da im bude prisutno i ono što mi mislimo o njihovim odlukama”. Na tom sastanku odbačena je informacija SSNO (od marta 1989), “o suštini, uzrocima i ocjenama napada na koncepciju ONO i na JNA”. Petog aprila 1990. je na inicijativu V. Kadijevića - prisutni Stane Brovet i komandant 9. armije Svetozar Višnjić - održan skup u Ljubljani. Prisutno je bilo 38 penzionisanih generala. Sa tog skupa Kocijan bilježi: “Kadijević je u kratkoj informaciji o četiri strateška zadatka JNA, kao zadatak broj 1 naveo - zaštita JNA od napada.” Brovet je detaljnije govorio “o tim napadima i sve je to bilo u tonu koji je iritirao, jer smo svi bili gotovo optuženi, ne kao sukrivci, već kao krivci koji potpisujemo napade”. Poslije Broveta je govorio general B. Jerkič: “Niko od nas nije pročitao materijal. Način iznošenja je za nas neprihvatljiv, posebno zajedljiv ton. Zbog nekih članaka ignoriraju se svi uspjesi na odbrambenom području Slovenije, koje su godinama sve inspekcije ocjenjivale najvišim ocjenama.” Kocijan se pitao: “Kako je moguće kao strategijski zadatak broj 1 postaviti zaštitu JNA od i zbog nekih članaka.” Poslije izlaganja Kocijana, g. Kadijević je upitao: “Da li još neko želi riječ, ako drugačije misli?” I, pošto se niko nije javio, “Kadijević je ustao i sastanak je bio završen, sa nekim od nas nije se rukovao i za nekoliko minuta sala je bila prazna”. To je bio (aprila 1990) posljednji sastanak i razlaz slovenačkih penzionisanih generala sa armijskim vrhom, a Kadijević je u Beogradu govorio o ovom sastanku, zaključujući: “Na slovenačke generale ne računam više.” Osmog oktobra 1990. na inicijativu Kolšeka je održan sastanak sa Savezom boraca Slovenije, na temu “Situacija u državi” (prisutno 34 generala). Težište je bilo “na pripremi javnosti za proglas o osamostaljenju Slovenije, problemu komandovanja u TO i civilnom služenju vojnog roka”. Po Kocijanu, “radilo se o srpskoj i jugoslovenskoj politici na zapadnom delu države, koja se sigurno neće zaustaviti na Kupi”. Desetog oktobra 1990. je sastanak sa 39 penzionisanih generala u prisustvu generala I. Tominca, I. Hočevara, C. Zabreta iz Pete armijske oblasti i komandanta Ljubljanskog korpusa, generala Dane Popovića. Raspava je bila bučna, a “u raspravi sudeluju dvije suprotne strane”. General Kolšek je u uvodu rekao: “Vlast u Jugoslaviji je narušena, bezbednost je na kritičnoj tački, ustavno uređenje je pred raspadom, politika reformi je blokirana, neposredno sledi građanski rat, a sve nam to daje višestranački sistem - u Jugoslaviji je registrovano 140 stranaka, takve države nema na svetu. Ni jednom jugoslovenskom narodu nije do raspada i do građanskog rata. Glavnu ulogu u tom igraju Nemačka i SAD, mada sa različitim stanovištima. Kosovo je tragedija zbog egzodusa Srba, a slično preti i Srbima u Hrvatskoj. Neke sile žele u to uplesti i JNA, radi uzurpacije vlasti. Planirano je da se JNA razbije za tri meseca, možda do kraja ove godine. To nećemo dozvoliti. Stoji problem komandovanja TO Slovenije. RŠTO je onemogućen da komunicira sa podređenim štabovima. Naredba o oružju nije još sprovedena, jer 16 općina nije predalo oružje. Danas je u Beogradu na dnevnom redu budućnost Jugoslavije. Konfederalni model, što je predlog Hrvatske i Slovenije, je sprdačina i lakrdija. To je krhka carinska unija, ide se na potpunu samostalnost država. To što je predloženo nije prihvatljivo”, završio je Kolšek. Prvi učesnik u raspravi je general Franc Poglajen, komandant 7. korpusa iz rata i 9. armije poslije rata: “Dobro je da smo se sastali. Svi smo svjesni problema, ne samo JNA i Predsjedništvo, nego i pojedinci. U Jugoslaviji postoje dve koncepcije - konzervativna i “prenoviteljska” (reformska). Prema Sloveniji primećujem netolerantnost, alarmantno reagiranje na članke, a ni riječi o krađi četiri vagona oružja u Kninu. Šta je opasnije? Ogorčen sam kao general i ne mogu da prihvatim sve odluke armijskog vrha... Stanje u našoj TO je neodrživo. Počeli smo je graditi 1968. Tito je na tome insistirao. On je i imenovao komandante TO. Danas ste uzeli TO, uzeli joj armiju. Ako se Jugoslavija dogovorila za pluralistički sistem, pustimo taj proces. Puno smo napravili za 45 godina, bilo je grešaka, ali takvih kakve vi pravite - nikada. Kako ste mogli ići sa specijalcima na RŠTO. Nikakvog razgovora, a Kadijević je mogao pitati nekoga od nas.” General Branko Jerkič je rekao: “Ako bi bio živ Maršal, to ne bi dozvolio što sada počinjete. Što god se reče, što vam se ne dopada, ocjenjujete kao napad. Mi smo Kadijeviću jasno rekli da su takve ocjene o Sloveniji neprihvatljive.” General S. Potočar: “Rušite ugled JNA. Gledao sam šta se događalo pred RŠTO. Zašto nema slovenačkih jedinica u JNA, a imali smo ih za vreme cjelog rata u Sloveniji i van Slovenije. Izazvali ste otpor prema JNA oko vojnog roka, kad ste uzeli brigade od TO, oduzimanje oružja je nerazumna odluka, a potčinjavanje TO je protivustavno. Pročitajte šta piše u Ustavu SFRJ i Zakonu o narodnoj odbrani. Dogovoreno je da 25% Slovenaca služi u Sloveniji, a od zadnje partije regruta nije ostao ni jedan. Izazvali ste, takvim ponašanjem, nepoverenje. Kakvi su to odnosi u Armiji?” General A. Jukić - bivši komandant TO Hrvatske, koji živi u Ljubljani, je rekao: “Armijski vrh mora razmisliti o svojim postupcima. Dosta je toga što se ne može podržati. JNA štiti takvu Jugoslaviju koje više nema. To svi vide, samo vi ne. Zašto otpor depolitizaciji Armije? Kako mislite organizovati OS u višestranačkom sistemu? JNA ne može spasiti Jugoslaviju bez republika, već je može dovesti do katastrofe. Što znači razoružanje TO? Armiju treba zaštititi i ne dozvoliti da se upliće u politiku.” General G. Škrk: “Svi komandanti brigada i divizija u mobilizacijskom ešelonu su neslovenci. To je strašno nepoverenje. Vi ste generala Hočevara potpuno podredili sebi.” General R. Hamović (bivši načelnik Generalštaba), koji živi u Ljubljani, je rekao: “U našem ratu vrhovni komandant je postavljao komandante glavnih štabova, a po predlogu pokrajinskih vođstava; 1945. je ocjenjeno da se pređe na novi koncept organizacije. Od tada se mnogo promjenilo. Ne treba žuriti, nužno se dogovoriti. Zašto silom rušiti državu? Treba nam nova koncepcija OS, a ne gledati samo na TO. Što se Janši tako žuri?” General J. Šeme: “Teška je situacija u Jugoslaviji i tu smo pred građanskim ratom. Krađu oružja u Kninu razumem kao toleranciju Armije u tom slučaju.” General M. Petrič: “Ocjena da JNA vodi prosperitetnu politiku za Jugoslaviju nije prihvatljiva, a postupak ratovanja je sraman.” General Kocijan (bio je načelnik Štaba TO Slovenije) je rekao: “Ocjenu da je stanje kritično imamo svi. Ne podržavam sve zaključke ni kod nas, ali sam vrlo kritičan da JNA izaziva otpor naroda. Razoružanje TO je razoružanje naroda. Kolšek, da li si svijestan da je sva TO Slovenije u ešelonu tvoje Armije u slučaju rata? To što radite je poražavajuće za narod. Da li ste razmišljali o dugoročnim političkim posljedicama? Laž je, što ste službeno objavili, da štitite oružje od krađe. Za 21 godinu je iz TO nestala samo jedna puška i jedan pištolj i nađeni su. Zašto u Srbiji ne uzimate oružje TO? Komandant TO Beograda o toj naredbi ništa ne zna - lično sam govorio sa njim.” Kocijan je zahtjevao “da se vrati oružje TO, da se komandovanje TO uspostavi po zakonu, da se postave i slovenački kadrovi u rezervni ešelon, da se brzo reši problem sa Štabom TO”. General I. Tominc (pomoćnik za politički rad u 5. armijskoj oblasti) je rekao: “Politika je armiju gurnula u tešku poziciju. Saglasni smo sa Drnovšekom da se počnu razgovori sa Predsjedništvom Slovenije. Netačno je da JNA želi krojiti jugoslovensko društvo, ona je gurnuta od politike. Od 2. jula je ukinuta politička nastava, izvodi se samo kao moralni odgoj. Sve teme iz marksizma su suspendirane. Formira se vlastiti sindikat u JNA. Mi u Armiji ne ocjenjujemo političku situaciju. Ta ocjena nam se šalje odozgo.” General K. Kolšek, pored ostalog, kaže: “Naše aktivne starešine su vrlo kritične prema Predsjedništvu Jugoslavije i SSNO, šta se čeka, zašto se ne udara, vojsku je teško držati u rukama. Teško je u Zagrebu. U Sloveniji su sada dvije vojske. Bavčar je sve stavio pod kontrolu.” Komanda 5. armijske oblasti je drugi dan (kako piše Kocijan) objavila da su slovenački generali podržali generala Kolšeka. Ali je general F. Poglajen dao javni demant: “Podržali smo stanovište da se problemi reše.” Dvanaestog decembra 1990. general Kolšek je (sa 34 penzionisana generala) razgovarao na temu “Predstojeći plebiscit u Sloveniji”. Kolšek je rekao: “Posljedice mogu približiti opasnost rata, stanje u TO je nepromjenjeno. Slovenija je zabranila regrutaciju. Vojni okruzi su formirani, ali su u Sloveniji blokirani.” Što se tiče Kadijevićevog intervjua na TV - “TO je podvala”, Kolšek je rekao da “Kadijević nije pravilno shvaćen”. General Tominc je obavijestio “da je 1/3 članova SK kolektivno prešla u SK (PJ). Očekuje da će ih se do 50% uključiti, 40% u druge stranke, a 10% ni u jednu stranku”. Na pitanje šta je sa konceptom ONO, ako je “TO podvala”, Kolšek je odgovorio da je u “kompetenciji republike samo prostorna struktura”. Na ovo je reagirao Poglajen: “A to nije podvala.” General E. Pavčić je rekao: “Ta podvala je nastala sada.” General M. Lah pozdravlja departizaciju i kaže: “Izgleda da je JNA postala srpska vojska, da ne govorim o vezi Kadijević - Milošević.” General I. Dolničar: “U Jugoslaviju smo svi vjerovali, a sada je to ludnica. Ako bi Kadijević izrazio lično mišljenje, da je TO podvala, je jedna stvar, ali on to govori kao sekretar za NO. To su - što sada govorite - pretnje.” General Kocijan je na kraju rekao: “JNA je vjerovala u naše narode, a odakle sada takvo nepovjerenje, da se vojni vrh odlučio da razoruža dve republike - najprije Albance, a sada Sloveniju i Hrvatsku. Sve je sada jasno, te naredbe nisu trebale i imaće dalekosežne posljedice. To što radi Armija nije modernizacija, nego revizija koncepcije ONO i to nije u kompetenciji Armije. Hoćete li razoružati i ostalo i odvesti cjelokupno naoružanje? Da li razmišljate o strašnim posljedicama?” Ovo je bio posljednji sastanak komandanta 5. armijske oblasti K. Kolšeka i slovenačkih penzionisanih generala, a do susreta sa tenkovima 5. armijske oblasti ostalo je nešto više od 6 mjeseci (27. juna 1991).