SRBIJA, CRNA GORA I SRJ U RATOVIMA “Kunem vas Svetim Vasilijem i Svetim Petrom, zaustavite izvedenu vojsku, ne uvodite je u strašno krvoproliće, ne dajte da se lomi i razvaljuje Dubrovnik, ne okupajte kamenje zaludnom krvlju, ne pustite grijeh toliki na ovo vrijeme.” 25. X 1991. Crnogorski književnik “Monitor” Vojislav Vulanović CRNA GORA NA HERCEGOVAČKO – DUBROVAČKOM RATIŠTU Kako je konkretno izgledalo ratovanje Crne Gore podrobno je opisao jedan od mnogobrojnih nevoljnih učesnika ovih neslavnih ratovanja – novinar Veseljko Koprivica u feljtonu “Sve je bilo meta – zapisi sa dubrovačko – hercegovačkog ratišta”, koji je u beogradskom listu “Danas” izlazio gotovo dva mjeseca, počev od 13. marta 1998. godine. Zbog upečatljive autentičnosti i neposredne dokumentarnosti, korisno je makar fragmentarno naznačiti akcente ovih zapisa jer uvjerljivo potvrđuju tezu o besmislenosti YU-ratovanja i opisuju kako Crna Gora “nije bila u ratu” u kome je učestvovala. Mobilisan da bi bio kurir u štabu bataljona crnogorske brigade “Veljko Vlahović”, Koprivica, između ostalog bilježi: – Rezervisti kreću u boj, uzvikujući “idemo na ustaše”, “davno je trebalo da idemo u pomoć srpskoj braći”, “dajte nam municiju”… Tako se brigada zaklinjala na vjernost srpstvu i S. Miloševiću. Na političkoj nastavi bilo je govora da će F. Tuđman napasti Crnu Goru i da planira “da se između Bara i Ulcinja spoji sa vojskom Albanije”. Bilo je “nesrećnika” koji su u to vjerovali. Na Ćemovskom polju Momir Bulatović je izjavio: “Ko nije spreman da ide na ratište, neka istupi šest koraka napred”, a general JNA je, pred pokret, održao govor. Ni Bulatović ni general nisu rekli gdje se ide. Crnogorska štampa bila je prilagođena događajima u Jugoslaviji iz ugla veliko - srpske politike, otcjepljenja Slovenaca i Hrvata, međunarodna urota, nepobjediva JNA itd. – Iz feljtona se vidi da su septembra 1991. na položajima prema Neretvi – jedinice Užičkog i Titogradskog korpusa, i da je Tuđmanova vojska sa dvije strane Neretve i da dejstva na tom ratištu objedinjava general Jevrem Cokić – član Štaba Vrhovne komande, a jedinice JNA na ovom području nazivaju “Crnogorska vojska.” Psovka na dezertere: prije pokreta na ratište bilo je “polaganja oružja” i psovki na dezertere. Pominje se 52% rezervista iz Crne Gore koji neće da idu u rat. Od Titograda do Trebinja, gdje je brigada stigla u oktobru, stalno se govorilo “o svjetskoj zavjeri protiv Jugoslavije i Srbije”, o zvjerstvima koje “ustaše” i “balije” prave nad nevinim Srbima u Hrvatskoj i Bosni, o “našem Slobi kojem cio svjet ništa ne može”, o “pravoslavlju i braći Rusima koji nas nikad neće ostaviti” itd. Na političkim časovima isto kao i na TV i novinama. – U Trebinje, uz pjesmu i pucnjavu, išlo se kamionima i autobusima. Ceste iz Crne Gore ka Dubrovniku i Trebinju zakrčene su vojskom i topovima. Stiglo se u Trebinje, pa onda prema tromeđi Crne Gore, BiH i Hrvatske, rušenje i pljačka u Jablanovom dolu i Dubravci iako niko ne pruža otpor. Brigada “Veljko Vlahović” završila je “operaciju čišćenja” u Hercegovini negdje u Ljutoj Dubravci. Kod sela Ravno stigli su Nikšićku brigadu, koja je tu ratovala. – Preko Konavlja ka Dubrovniku išla je brigada “Sava Kovačević”, koja je kod Slanog (“Čepikuća”) imala desetinu mrtvih i preko 100 ranjenih (upala je u zasjedu) zbog čega se okrivljivalo “srpskog generala Torbicu, koji ih je gurnuo u smrt” rekavši da je pred njima sve slobodno. – Da li smo u ratu? Pitaju borci poslije vijesti Radio Titograda da je održana sjednica Predsjedništva i Vlade Crne Gore “koja zaključuje da Crna Gora nije u ratu jer crnogorske jedinice ratuju u sastavu JNA, koja je u nadležnosti Federacije”. Kakva ocjena?… Crnogorski premijer Milo Đukanović je izjavio: da “ćemo dobiti nametnuti rat, samo ovog puta ćemo ih pobjediti i završiti zajednički život sa njima nadam se za sva vremena”. Otkuda toliko mržnje u ovom mladom čovjeku, koji “nametnuti rat” ratuje tuđim životima pita se jedan broj rezervista ove brigade. – Kako je Momir Bulatović objasnio napad na Konavlje, operaciju na Dubrovnik i prema Neretvi? Ovako: “Mjesecima su gomilane hrvatske trupe na našoj granici… Ni jedan od naših zahtjeva da se povuku nije urodio plodom…” U borbama oko Dubrovnika poginuo je komandant VPS “Boka” Krsto Đurović, u helikopteru, izgleda pogođen snajperom iz crnogorske brigade (“Pobjeda” 2. X). Đurović je preko Radio Titograda ovako objašnjavao cilj borbi prema Dubrovniku: “Na kopnu, ima da obezbjede razmeštanje paravojnih formacija na prostoru Vitaljine, da obezbjede da sa kopna ne može biti ugrožen Bokokotorski bazen i Prevlaka. Na moru ima da blokiraju Dubrovnik i pomorske komunikacije” – U Konavljama (kod Ćilipa) Nikšićani su zapalili kuću Tereze Kesovije koja je pjevala “svojim dragim Crnogorcima” na posljednjem koncertu u Titogradu. Sela Mihanići, Popovići i Drvenik su zapaljeni od jedinica iz Budve, Bara i Nikšića. U “Monitoru” Tereza Kesovija kasnije pored ostalog piše: “ Meni nije stalo do moje kuće podno Ćilipa, koju su kompletno uništili. Uništen je cio moj kraj i moj trud… Ja sam bezbroj koncerata dala besplatno, a prije četiri i po mjeseca poklonila sam Titogradu honorar za tamošnje kazalište…, a oni sada pale i ruše, razaraju i uništavaju…” A u “Večernjem listu” Kesovija izjavljuje: “Ne znam da li da mrzim, plačem, što činim? Neću kazati da su to životinje, jer ne želim uvrijediti ta plemenita bića. Ma, to su sotone, gnjide! Gdje su dobri ljudi, a među njima mora biti takvih, zašto ćute i puštaju da se to sve događa?” – Radio Titograd svakodnevno izvještava “o mudžahedinima, Kurdima, Šiptarima, Crncima… koji u ustaškim uniformama kao plaćenici ratuju protiv nas”. Mi još nijednog nismo vidjeli – piše autor feljtona. “Pobjeda”, 2. oktobra pored ostalog piše: “U Konavlju juče i sinoć poginulo je između pet i sedam stotina pripadnika “šarene vojske” Franje Tuđmana. Kupari su sravljeni sa zemljom. Srušen je TV-repetitor na Srđu”. Prevaziđeni su “svi lažovi ovog svjeta” - tvrdi autor feljtona. – Razorena je farma i kuća Borisa Vukobrata. Sa farme je odvezeno 476 krava u Spuž i Nikšić – navodno privremeno – da prežive rat, javlja Radio Titograd, a detalje je ispričao oficir JNA. “Poluglasno grupa rezervista psuje generala Strugara, Torbicu, Eremiju i Kadijevića.” – Šta je ministar odbrane Crne Gore pukovnik Božidar Babić, na zasjedanju crnogorskog političkog vrha, rekao: “Stalnim provokacijama i sve otvorenijim ispoljavanjem teritorijalnih pretenzija ustaške vlasti, bezbjednost Crne Gore bila je ugrožena. OS Jugoslavije Crna Gora daje punu podršku. JNA je i crnogorska i jugoslovenska po svom biću i namjeni… Treba konačno na silu odgovoriti još većom silom i primorati ustaške vrhovnike, poglavnike i stožernike da u svoju suverenost za kojom žude mogu otići, ali malo drugačijim načinom nego što su zamislili”! Ministar je istom prilikom pripretio obveznicima koji se nisu odazvali. – Bilo je i drugih mišljenja – protiv ratne opcije. Tako su poslanici liberalnog saveza i SDP izjavili: “Dolazak Crnogoraca na dubrovačko i hercegovačko ratište je najveća sramota za Crnu Goru” – Šta se pjevalo u nekim crnogorskim jedinicama? To su bili najčešće hitovi “Od Topole pa do Ravne Gore, svud su straže đenerala Draže”, “Đurišiću mlad majore”, “Ko to kaže, ko to laže Srbija je mala”, “Slobodane samo reci, lećećemo kao meci”, “Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo”, “Od Ulcinja pa do Trsta, krstiće se sa tri prsta”. Kakav repertoar? Sličan je bio i oko Knina, na Drini i u Beogradu. – Kako je Momir Bulatović na oktobarskoj vanrednoj sjednici Skupštine Crne Gore branio JNA? “Tvrdnja da JNA ruši pred sobom uključujući bolnice, škole i crkve potpuno je netačna. Ako u svojoj odbrani armija sruši objekat sa kojeg se puca, ne može joj se tada prigovoriti niti sa vojnog, niti sa humanitarnog stanovišta”. – Ko je sve posjetio ratište? Dr Novak Kilibarda, Amfilohije Radović – SPC, Momir Bulatović – predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović – predsjednik Vlade Crne Gore, četnički vojvoda Vojislav Šešelj, Željko Ražnatović “Arkan” i generali Jevrem Cokić (koji je ranjen), Pavle Strugar, Milan Torbica (čije jedinice su potpuno razrušile selo Ravno) i Eremija (koji je primio, poslije uništenja, ključ od Čepikuća). – Šta je izjavio ministar inostranih poslova Srbije? Na pitanje njemačkog “Špigla” šta Srbi traže u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, Jovanović je odgovorio: “Ne traže ništa, tamošnje borbe su stvar Armije”! Ova izjava šefa diplomacije Srbije sa crnogorske strane je prokomentarisana: “Kad li će Crnogorci shvatiti da je ovo rat za – ništa i šta uopšte traže na ovom ratištu? Da li je to već počelo pranje ruku u “bratskoj Srbiji” od jedne unapred izgubljene bitke u koju je gurnuta Crna Gora?” – U otvorenom pismu Branku Kostiću, Momiru Bulatoviću i Milu Đukanoviću prof. dr Milutin Anđelić piše iz Zagreba (23. X 1991), pored ostalog: “Vojna vrhuška našla je neprijatelja u hrvatskom narodu, sutra će ga naći u vašem i mom narodu”. Gospodo, vi ste suodgovorni za sve to, htjeli to priznati ili ne. I vi jašete konje Apokalipse. Ne ratujete vi, pred zidinama Dubrovnika, za vaš i moj narod… Vaša smotra osvajačka pred vratima Dubrovnika iskazala je najapsurdniji sudar barbarstva sa civilizacijom u ovom prljavom ratu… Od kako ste kao “heroji antibirokratske revolucije” dovedeni na vlast, crnogorskom narodu nudite samo oružje, mržnju i rat… “Zato ne shvaćate da ste vi samo alibi u ovom prljavom ratu, da ste lutke na koncu čije krajeve netko drugi vuče?” – Iz štaba Titogradskog korpusa izašla je tvrdnja “da ukupan broj rezervista iz Crne Gore upućen van granica Hercegovine ne prelazi 12.000 i da preko 3.000 vojnika iz Srbije učestvuje na hercegovačkom ratištu. Na ovo je Momir Bulatović rekao “Da je kojim slučajem u Srbiji isti procenat mobilizacije kao u Crnoj Gori, Srbija bi imala 500.000 mobilisanih rezervista.” – Iz feljtona se vidi da je Nikšićka brigada od početka u Istočnoj Hercegovini i da je rušila selo Ravno. Jedna brigada jačine 1.051 rezervista iz Crne Gore u Baniji – kod Dvora na Uni. Zbog toga “što JNA nije imala na raspolaganju drugih jedinica”. – Liberalni savez Crne Gore (“Monitor”, 8. XI 1991) u otvorenom pismu Veljku Kadijeviću piše: “Otkuda vam, gospodine generale, pravo da manipulišete tradicionalnim patriotskim osjećanjem crnogorskog čovjeka, vodite cjelokupnu crnogorsku mladost u današnji ratni i moralni pakao u Hrvatskoj? Zar ne vidite da su Vas svi ostali napustili, prezrevši besmisao ratnih operacija i ciljeva? Ne zaboravite da je broj rezervista koje ste pokupili iz Crne Gore ravan broju angažovanih vojnih obveznika iz dvije stanovništvom znatno brojnije republike. Crnogorski rezervisti ratuju i oko Dubrovnika i u Kninu, i u Dvoru na Uni i Vukovaru. Otkud ih sada angažujete i u Divuljama kod Splita?… Do sada su crnogorske majke u ovom prljavom ratu dočekale više od 160 sanduka sa svojim mrtvim sinovima. Nećemo govoriti o onima čija imena, iz taktičkih i propagandnih razloga, vaši štabovi ne objavljuju. Crnogorska demokratska javnost dobro zna da je, navodna, direktna opasnost za Crnu Goru izmišljena kako bi se ona uvukla u rat i svjetsku sramotu u dubrovačkoj agresiji.”