X NISMO ĆUTALI “Antifašistička borba je istoriji omogućila da se vrati humanističkim načelima... Opasno je poništavanje učinka borbe protiv fašižma. “ Istoričar Andrej Mitrović TRI PROTESTA ANTIFAŠISTA*) (1991) *) Tekst nije objavljen 1. Inicijativnoj grupi akcije za Trg žrtava fašizma Praška 6/III - Zagreb PONIŠTITE ODLUKU! Pridružujemo se protestu više grupa uglednih javnih radnika i učesnika narodnooslobodilačke borbe protiv promjene imena Trga žrtava fašizma u Zagrebu. Antifašisti iz Dalmacije i Like: Alfirević Đuro, Alujević ing. Žarko, Antončić Milan, Aralica Stojanka, Arbanas Ivan, Babić Filip, Babić Petar, Barković Joso, Basta Milan, Bašić Miro, Bašić Rudi, Belamarić Lukica, Berović Dane, Blažević Jakov, Blažević dr Slava, Blanuša Ico, Bogdan Peko, Bogdanović Jovo, Bjedov Stevo, Bjedov Špiro, Bogunović Pero, Borić Nikola, Brmbolić Jure, Bubaš Joso, Burčul Milan, Bursać Jovo, Cetinić Marin, Crnogorac Drago, Cvetković Đuka, Cvrlje Čedomil, Ćuk-Bojanić Jela, Ćuruvija dr Tode, Damić Ante, Damjanović Branko, Damjanović-Dubajić Milica, Damjanović dr Pero, Dasović Joso, Dimić Veljko, Dokmanović Stevo, Dronjak Milojko, Dude Branko, Durbaba Jošo, Gašparov dr Anton, Grgurević Dande, Grković Jovica, Grković Rade, Grubelić Jozo, Guvo Ivan, Gvardiol Ante, Ivas Šime, Jakovčev dr Gojko, Jokić Jovica, Jovanić Đoko, Jovanović Đuro, Jović ing. Mića, Jukić Avgustin, Kalajdžić Marko, Kalođera Marko, Karmelić Stipe, Katić Radojka, Knezović Luka, Kleut dr Petar, Kosović Pajo, Krajnović Milan, Kukoč Ivan, Kuprešanin Milan, Letica Sveto, Lolić Marko, Lončar Zdravko, Ljubić Branko, Majstorović Milan, Marčetić Dušan, Marić Perica, Maričić Vlado, Milinković Branko, Miščević Milorad, Novak Marija, Novaković Đuro, Novaković Pajo, Opačić Stevo iz Plavna, Opačić Stevo iz BukOvice, Opsenica Stevo, Orhanović Marko, Ostojić Mario, Pavela Ranko, Pavičić Milan, Pecotić Bogdan, Peko Alfonz, Periša Ante, Plenča dr Dušan, Pezelj Vlado, Popović Dušan, Popović Jovica, Potkonjak Stevo, Prodanović Vaso, Radaković Aco, Radaković Ilija, Rađenović Branko, Ratković Bude, Repac Ića, Repac Radica, Rodić Đuro, Rukavina Ante “Bura”, Rukavina Milan “Šain”, Sekulić Nikola “Bunko”, Skendžić ing. Vajo, Sinobad Nikola, Skorin Grga, Stupar Bogdan, Stupar-Jurjević Smilja, Šašić Miloš, Šever dr Bude, Šijan Milan, Škovrlj Branko, Štrbac Dušan, Šujica Sakan, Šurkalo Dinko, Toplak Ferdo, Topić Ante, Trgo Fabijan, Truta Ljubo, Ugričić Jovo, Uzelac Gojko, Vejnović dr Dušan, Vilović Tihomir, Vlaisavljević Dušan, Vlaisavljević Vlajko, Vujnović Bogdan, Vujnović Damjan, Vujnović ing. Marko, Vuletić Bruno, Zorić Damjan, Zorić Dušan, Zorić Ilija, Žanko ing. Aljoša, Žegarac Dane, Žeželj Milan, Živković Drago, Žužulj Josip. P. S. Molimo da u “Vjesniku” obezbjedite štampanje ovog teksta. Ovih 136 potpisnika su Dalmatinci i Ličani, Hrvati i Srbi, većina penzioneri i poznati našoj javnosti. Od toga 24-orica su narodni heroji. Žive danas u mnogim mjestima Hrvatske i Jugoslavije. Pozdrav, Ilija Radaković 2. Skupštini općine Gračac*) *) Tekst nije objavljen Ovih dana došao nam je do ruke “Prijedlog za promjenu naziva ulica u mjestu Gračac” (24. maja 1991), kojim Komisija sa potpisom predsjednika Mandić prof. Jasminke predlaže promjenu imena za 28 ulica. Da li Gračac ima ovoliko ulica? Istovremeno smo obavješteni da je (28. maja 1991) isti prijedlog prihvaćen i pretvoren u Odluku sa istim potpisom. Dakle, brzo se predlozi pretvaraju u odluke i potpisuje ih isto lice. Razlika između ova dva dokumenta je samo u tome što je prekrižen redni broj ulica (od broja 1, nema ulica “VI ličke divizije” i “Biće Kesića”, koje se pretvaraju u ulicu Cara Dušana) i broja 28 - ulice, pored stanice, koja se imenuje ulicom carice Jelene. Ulice VI ličke “Nikola Tesla” (izbrisali ste proleterske) i “Biće Kesića” (izbrisali ste “narodni heroj”) preimenuju se u ulicu Cara Dušana. To ste prvo zbrisali. Zaboravili ste da je bivši gračački kotar dao narodnooslobodilačkoj vojsci više od četiri bataljona. Zaboravili ste da su Biću Kesića ubili (odsjekli mu glavu) gračački četnici i prodali je Talijanima za lire. Zaboravili ste sve što je o Gračacu napisano u knjizi Kotar Gračac 1941-1945. Sram vas bilo. Od domaćih ljudi dali ste ulici (redni broj 4) prema osnovnoj školi naziv “Nikole Tesle”. To je nikakva rekompenzacija za ono pod brojem l. Ostalih 26 ulica dobile su nova imena iz tzv. matice - od Cara Dušana preko Svetog Save, Stevana Sinđelića, Toplice Milana, Ilije Garašanina i Carice Jelene, itd. Zašto naselju “Cigansko” dadoste ime Vojvode Stepe? Zašto tradicionalnoj kolodvorskoj ulici dadoste ime Svetog Nikole, Bruvanjskoj - Cara Lazara, Obrovačkoj - Kneza Miloša, Radničkoj - Nemanjina itd, itd? Ako ste skinuli partizane i sve što je vezano za period 1941-1945, što se niste barem sjetili nekih uglednih Srba gračačke općine? Poručnika Drakulića, koji se potukao sa Talijanima 1941, popa Miloša Mandića i dr Torbice, koje ubiše ustaše, učitelja Nikole Radakovića, Ilije Utvića, Milojka Ćuka, Pokrajac Smilje (obješene od četnika), popa Ilije Ćuka, Gliše Ćuka, hajduka Laze Škundrića i mnogih drugih. Potpuno vas je zarobila srpska mitomanija i sve gračačko i ličko pretvorili ste u srbijansko. Da li i time hoćete da pokažete da ste veći Srbi od Srba? Pripremamo detaljniji komentar na ovu i druge vaše besmislene odluke. Predlažemo da poništite odluku, a ako to ne učinite, to će biti poništeno nestankom Srpske autonomne oblasti Krajine, pod čijim pečatom to radite, kao na brzu ruku improvizovane i neprirodno stvorene organizacije, vašim povratkom gospođo Jasminka tamo odakle ste poslati za predsjednika općine. Ovakve odluke, i mnoge, još krupnije, koje donosite po nalogu Knina i van Knina, ne mogu, uvjereni smo, imati dugu perspektivu. 15. juna 1991. Grupa Gračana i Zrmanjaca iz Zagreba i Beograda 3. Otvoreno pismo Skupštini općine Zadar*) *) Tekst su uputili Ante Gvardiol i Ilija Radaković. “Zadarski list” i “Slobodna Dalmacija” objavili su kratku vijest – da je upućeno protestno pismo. Borci XIX sjevernodalmatinske divizije i Trećeg pomorskog sektora, čiji je domicil Zadar, ogorčeni su odlukom Skupštine općine Zadar (“Narodni list” od 8. lipnja (juna) 1991), kojom su gotovo svim ulicama promjenjena imena. S obzirom da smo sa Zadrom dobro sarađivali i da smo se u njemu osjećali kao kod kuće, cjeneći njegove kulturno-civilizacijske i patriotske tekovine i tradicije, naše zaprepašćenje je utoliko veće što je izmjena naziva ulica ne samo grubi nasrtaj na tekovine narodnooslobodilačkog rata, već i nasrtaj na kulturno-civilizacijske vrednosti, pa i na građane Zadra i njegove goste. Ono je izraz jednog skučenog pogleda na svijet, na prošlost i sadašnjost, izraz samozasljepljenosti i samozaljubljenosti vlasti ili ekstremnih pojedinaca, koji žive u uvjerenju da osim njih ništa drugo ne postoji. I pošto nam se promjene naziva zadarskih ulica serviraju kao “odraz povijesne zbilje”, na konkretnim primjerima želimo da postavimo pitanje o kojoj je, zapravo, to zbilji riječ? I dosad smo se suočavali sa promjenama ulica u drugim gradovima, ali je zadarski slučaj jedinstven, utoliko što se mijenjaju nazivi ogromne većine ulica. Na čast općinskim vlastima što u Zadru dugo vremena niko neće moći da se orijentiše, pa ni vlast koja je izgubila orijentaciju, što će svi Zadrani morati da mijenjaju lična dokumenta. Ostavljamo na savijest građanima Zadra da procjene zašto su iz Zadra protjerani Gagarin, Darvin, Pupin, Vuk i Dositej, Cankar, Delčev, Pjer Križanić, Petar Preradović, Jurij Dalmatinac, Meštrović, Viktor Bubanj, Ivan Gošnjak, Matija Ivanić i mnogi drugi velikani, kao što su i mnoge svjetske, jugoslovenske i hrvatske ličnosti premještene iz centra da bi oslobodili prostor manje znanim ili izvan lokalnih okvira i uskih pogleda nepoznatim ili slabo poznatim imenima. Na nama je ne samo da izrazimo nemirenje sa zasljepljenošću, već i da odbranimo ono što su borci narodnooslobodilačkog rata stekli za Zadar, sjevernu Dalmaciju, Liku, Hrvatsku, Jugoslaviju, boreći se kao dio svjetske antifašističke koalicije za novo demokratsko lice Evrope i svijeta, čime su, sviđalo se to nekom ili ne, njihovi doprinosi upisani za navijek na stranice istorije, a dio toga našao odraza i u nazivima gradskih ulica i trgova. Zadar bi to ne samo mogao, već i morao više da uvažava, s obzirom da je zahvaljujući Titu, partizanima, među kojima su masovno bili Dalmatinci, dalmatinski odredi, brigade i divizije, vraćen u sastav Hrvatske i Jugoslavije. Ne treba smetnuti sa uma da je u posljednjih pet decenija ne samo obnovljen ratom razoreni stari Zadar, već i izgrađena većina naselja koja ga danas čine velikim gradom, da su do Zadra stigli pruga i magistrala, da su izgrađene mnoge fabrike, otvoren fakultet i mnoge škole, izgrađen aerodrom - da ne nabrajamo sve ono što je općinskim odbornicima dobro poznato i što je, valjda, također “odraz povijesne zbilje”. Imajući to na umu, postavljamo pitanje, s kojim se moralnim pravom, sa kakvom odgovornošću pred istorijom, sa zadarske obale izbacuje J. B. Tito? Čast kralju Krešimiru IV i pozitivnoj ulozi (naročito 1069.) na ujedinjenju Hrvatske i Dalmacije, ali ne zaboravimo i naklonosti proromanskoj politici u sukobu sa glagoljašima. Kome to smetaju Trgovi oslobođenja, Bratstva i jedinstva i Narodnog fronta. Onima kojima su bliži “Trg velikana, Fra Fisht, Viktor Vide, Stepinac itd.”, kojima je veća vrijednost ustaški ministar Mile Budak, čije ime darivate jednoj ulici. Zašto Zadru u njegovoj Voštanici smeta ime XIX sjevernodalmatinske divizije (koju preimenuju u Zagrebačku ulicu), koja ga je oslobodila i čiji je domicil u ovom gradu. I komandanta Stanka Parmača, učitelja sa zadarskog otočja, komandira prve dalmatinske partizanske čete. Da ironija bude veća, ulica kojoj je dato ime Rine Aras, koja je, kako u tekstu o zadarskoj lakrdiji konstatuje i zagrebački “Vjesnik” najpoznatija po tome što je majka zadarskog zastupnika Sabora, profesora Davora Arasa. Zašto se Zadar stidi I i II dalmatinske proleterske i drugih svojih brigada, u čijim sastavima su nekoliko bataljona bili iz sjeverne Dalmacije? Zašto smeta naziv VI proleterske ličke divizije, pa ulicu koja je nosila njeno ime prekrštavaju u Kijevsku (da li po jednom selu koje nosi novo ime ili po ukrajinskom gradu). Treći pomorski sektor formiran na zadarskom području, Zadarski odred, i odred “Plavi Jadran”, i “Otočki odred” - svi iz ovog kraja - protjeruju se pomenutom odlukom. Da li će se neko zastiditi pred hiljadama još živih boraca ovih jedinica, od kojih mnogi žive u Dalmaciji? Nepodobno je i ime Petra Drapšina, komandanta IV armije, koja je oslobodila Dalmaciju, Liku, dio Bosne i Hercegovine, Hrvatsko primorje i Istru. Kome to Opuzenac Stjepan (Stevan) Filipović smeta i u Zadru? Svi primjeri teško se mogu i pomenuti, s obzirom da je samo na poluotoku promjenjeno oko 30-tak imena koja asociraju na noviju prošlost i da su promijenjeni nazivi više od 400 ulica Zadra. Ne treba biti ni mnogo učen, ni mnogo mudar, pa da se mnoge promjene mogu kritikovati, ili izvrći ruglu. No, to bi zahtjevalo više prostora i više vremena. Vjerujemo da će to neko učiniti, kao što je počeo “Vjesnik”. Mi ipak ne možemo a da ne primjetimo da se zadarski gradski oci nadovezuju na ono što su sa ulicama u Kninu i Gračacu učinile njihove krnje, jednostranačke i jednonacionalne skupštine, na što smo reagovali i još ćemo reagovati. Nadamo se da slične akcije neće preuzeti Biograd na moru, Šibenik, Benkovac, Obrovac, Drniš i Kistanje - središta domicila brigada i odreda sjeverne Dalmacije. Gdje je bilo kakvo obilježje za Antu Baninu? Možda ga nema, jer je iz “malog” Iža. A zašto ste zaboravili VII dalmatinsku brigadu, koja je najviše zadarska? A zašto se niste sjetili “zadarske rezolucije” (iz 1905), kojom hrvatsko-srpska koalicija prihvata Supilovu “politiku novog kursa” i kojom se “obavezno prizna ravnopravnost srpskog naroda sa hrvatskim narodom”. Što nekoj novoj ulici, prolazu ili prečacu, ne dadoste naziv “50. godina ustanka naroda Hrvatske”, a sjetili ste se i više mjeseci radili da baš u toj godini zbrišete sve što je partizansko. Šta sve nećete tražiti od naroda i boraca - da odbace sve i Marksa, i pozitivna nasljeđa oktobarske i francuske revolucije, španskog građanskog rata i našeg narodnooslobodilačkog rata - njihovog internacionalističkog karaktera. Ukoliko ne revidirate svoju odluku, nemojte se iznenaditi da na nekim od pomenutih trgova, ulica, prolaza i prečaca Zadra uskoro i u drugom obliku, civilizacijski i demokratski, ali i sa partizanskom energičnošću doživite odgovarajući protest i ne samo nas boraca. 11. avgusta 1991 Borci XIX sjevernodalmatinske udarne divizije i Trećeg pomorskog sektora “Zatiranje i izbacivanje NOB-a iz istorije je masovan i komplikovan poduhvat. Odbacuju se i poništavaju svi pozitivni dometi, vojni i mirnodopski rezultati i ceo kompleks oslobođenja zemlje.” Dr Vera Mujbegović