Ilija T. Radaković: BESMISLENA YU-RATOVANJA 1991-1995
Sadržaj Prethodno poglavljeSledeće poglavlje

X

NISMO ĆUTALI

“Ne zaboravimo, narod nikada ne započinje krvavu dramu”

General-major Milan Šijan

GRAĐANIMA I PARTIZANIMA LIKE*) (1990)

*) Tekst upućen Stevi Kalanju, uredniku “Ličkih novina”, septembra 1990. Kalanj je 1991. ubijen u masakru Srba kod Gospića.


– Mir u Lici i sjevernoj Dalmaciji - smirenije gledati na sve događaje, sjesti, dogovoriti se na svim nivoima, kriza jeste, ali miran rasplet, a ako ovoga ne bude nismo daleko od težih svađa, oružja i raspada.

– Priznati izabrane organe vlasti - jer nije sve i svuda HDZ. Priznati integritet Hrvatske, ali boriti se protiv onih koji negiraju druge narode. Treba pružiti podršku deklaraciji SKH o zaključenju istorijskog dogovora.

– Sukob između srpskog i hrvatskog naroda u osnovi (za sada, a vjerovatno i ubuduće) ne egzistira, mada ima dioba i zahladenja odnosa s obe strane. Te sukobe ne kvalificirati kao sukob naroda. Ne nasjedati strankama koje ovim prikrivaju međusobni sukob. Nužan je dijalog između svih. HDZ treba da se ogradi od NDH, ustaša i uticaja spolja, a SDS da se ogradi od četništva i uticaja sa strane.

– Opredjeljenje za one stranke i opcije čiji programi i praksa ponašanja njeguju srpsko-hrvatske, odnosno hrvatsko-srpske odnose. Dobro sagledati da li su akcije SDS-a i HDZ-a zaštita srpskog naroda ili nešto drugo - stvaranje krize i teritorijalne aspiracije.

– Skinuti barikade - da im se trag ne zna; vratiti puške na svoja mjesta bez obzira ko ih je “sklonio”. Treba da prorade sve horizontale i vertikale, a ta područja treba da obiđu svi i da neutralni utvrde uzroke sadašnjeg stanja.

– Crkvama, naročito pojedinim “sveštenicima” s obe strane, reći da se bave svojim poslom. Ne mogu narodu i partizanima bacati prašinu u oči da nisu agitirali za HDZ i SDS i to na zajedničkoj antikomunističkoj osnovi. Obje crkve se počinju ponašati suviše klerikalno.

– Sve stranke treba da regulišu svoj odnos prema NOB-u, jer je to dio srpsko-hrvatske istorije, koji se ne može izbrisati. Ne mogu nas partizane farbati da se neko brani od ustaša ili četnika, jer u to i sami ne vjeruju. Preplašeni treba da se smire, zavedeni da se vrate na polazne položaje, a neaktivni da progovore. Ne dajte da se upotrebljavaju teške riječi - ustaše i četnici - i sve kovanice izvedene iz toga. To odgovara samo bandi u zemlji i vani. Nemojte svaki nacionalni izliv krstiti šovinizmom.

– Ne čeprkati po porijeklu. Pogledajmo kako to izgleda sa prezimenima u Lici. Zajednička su prezimena: Ajdukovići i Hajdukovići, Aralice, Babići, Blaževići, Bevande, Banići, Brkići, Ciganovići, Došeni, Diklići, Dukići, Čorci, Galovići, Graovci-Grahovci, Ilići, Jurkovići, Jerkovići, Jelovci, Hrnjaci, Kovačevići, Kneževići, Kokotovići, Lukići, Lovrići, Lončarići, Milinkovići, Marići, Mandići, Martinovići, Mihovilovići, Markovići, Novakovići, Orlići, Pavičići, Radoševići, Ribari, Ratkovići, Serdari, Sekulići, Starčevići, Todorići, Ugarkovići, Uzelci, Vidakovići, Vukelići, Vojnovići i vjerovatno sam neka zaboravio. Ne zaboravite da su svi Jovanovići iz nekoliko kuća iz zapadne Like - Hrvati.

– Ne dajte da se prepustite da sa vama mute neodgovorni nacionalni liderčići, a najgori su oni koji su pobjegli sa ljevice i otišli u HDZ i SDS. Tucite sve ekstremiste, sklanjanjem sa pozicija. Ne dajmo da glavne a vrlo opasne parole budu “Bog i Hrvati” i “Srbi na okup”.

– Nekim političarima i novinarima recimo da ne lažu, da poslanici ne nose pištolje u Sabor (otkriveno je 40 takvih) i bombe “kragujevke” na skupštine nekih općina. Ne dajmo se zaluđivati, jer se time onesposobljavamo za rješavanje životnih problema.

– Krvoproliće se mora izbjeći po svaku cjenu. Vjerujem da će nam se pridružiti najveći broj građana i boraca.

– Stariji jesmo, ali starci još nismo. Ne dajmo rat, jer znamo šta to znači. Mi smo 1941. prekinuli - sprečili bratoubilački rat.

Eto, dragi Kalanj (i Kalanji su Srbi i Hrvati), nekih teza, koje vi novinari možete koristiti i uobličiti kako hoćete. Mogu se i ove teze objaviti, bilo kao poruka velikog broja boraca Ličana i Dalmatinaca iz Beograda, ili kao pismo Ilije Radakovića. Pozdravi ćaću i puno Te pozdravljam - Ilija.

Još jednom hvala na objavljivanju i dobro odabranom naslovu “Protiv sijača zla”.

Sadržaj Prethodno poglavljeSledeće poglavlje