X NISMO ĆUTALI “Mi moramo, tako smo istorijski upućeni, živjeti jedni uz druge, civilizacijski – zajedno.” Generel-pukovnik Koča Popović POVJERENJE, MIR, SLOBODA I DEMOKRATIJA NASUŠNA SU POTREBA – APEL 55 GENERALA*) (1990) *) Pod naslovom “Apel 55 generala”, ovaj tekst objavljen je u “Borbi”, 27, 28. i 29. oktobra 1990, a takođe u “Slobodnoj Dalmaciji” i “Novom forumu” “Zabrinuti nad opštim stanjem u zemlji i posebno na dijelu sjeverne Dalmacije i Like, obraćamo se narodu ovih krajeva, a istovremeno i vlastima i vođstvima političkih stranaka, sa apelom da se prevaziđe stanje opasne konfrontacije i isključivosti, koje život u ovom kraju čine sve manje snošljivim i ozbiljno utiče na destabilizaciju Hrvatske i Jugoslavije. Ne dozvolimo da nacionalističko-ekstremističke snage unutar HDZ-a i SDS-a zloupotrebljavaju krizu u zemlji, sopstvene nacije, rezultate izbora, tešku ekonomsku situaciju i negativnim postupcima i greškama u funkcionisanju institucija društva razbiju jedinstvo naših dvaju naroda. Učinimo sve da se uklone svi povodi takvom stanju, stvarne, stvorene i izmišljene podjele i barikade, da bi svi ljudi, ne samo u ovom kraju, mogli živjeti i stvarati u miru, građanskom redu i ljudskom dostojanstvu. O svakom problemu, o svakom spornom pitanju treba mirno razgovarati, na svim nivoima (od mjesnih zajednica do federacije) i bez uslovljavanja. Mirne razgov­ore treba voditi o svemu što je dovelo do podjela i što ih zlokobno produbljuje. Jer, samo razgovori sa puno tolerancije, međusobnog uvažavanja i povjerenja mogu dovesti do smirivanja, stabilizovanja prilika i zajedničkih rješenja, u prvom redu, za ekonomske i druge zajedničke probleme. Zaustavimo zahuktale i rušilački nastrojene pojedince i grupice koje pozivaju i vode samo na barikade, a ne u mirne razgovore. Ako neko od inicijatora ovih sukoba. netolerancije i mržnje vjeruje da će nacionalističkim metodama pobjediti, grdno se vara. Pobjediti mogu samo razum i građanski mir, a pobjednik će kao i u narodnooslobodilačkom ratu, biti samo dobri na uzajamnom povjerenju, ravnopravnosti i slozi zasnovani hrvatsko-srpski i srpsko-hrvatski odnosi. Čvrsto smo opredjeljeni i uvjereni u uspjeh samo onih programa kojima se zastupaju, njeguju i razvijaju srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski odnosi sloge, suradnje, ravnopravnosti, zajedničkog života i progresa. Nasiljem se nikada i nigdje nije rješio nijedan problem. Civilizirano stanje uspostavlja se samo uklanjanjem neciviliziranih postupaka i ponašanja. Odvajkada smo ovdje zajedno. Toliko smo izmiješani i izukrštani, da je svaka dioba nemoguća. U ime te sloge, odlučno smo protiv bilo kakvih teritorijalnih prekrajanja i etničkih dioba, na ovom području, i u Jugoslaviji. Tako branimo i u novim uslovima razvijamo principe ZAVNOH-a i AVNOJ-a, kojima su iskazane vjekovne težnje i suštinski interesi naših naroda. Svaki pokušaj dioba i prekrajanja vodi neminovno u građanski rat. A šta bi rat značio, pogotovo u današnje vrijeme, to mi ratnici bolje znamo od onih koji ga danas podstiču. Od 1941. do 1945. uspjeli smo razbiti kataklizmu bratotubilačkog rata jedinstvom Srba i Hrvata, kroz zajedničke ličko-dalmatinske i dalmatinsko-ličke partizanske jedinice, u kojima su se Hrvati i Srbi borili ne samo protiv fašističkog osvajača, nego i protiv svih koji su ga pomagali, protiv izdajnika u hrvatskom i srpskom narodu. Imamo pravo i pozvani smo da i ovog puta upozorimo na opasnosti koje prete. Dosta manipuliranja s ljudima! “Ne zaboravimo: narod nikada ne započinje krvavu dramu.” On samo plaća bezumlje pojedinaca i grupa. Poštujmo kulturno-istorijske vrijednosti, osobenosti i tradiciju drugih da bismo imali moralno pravo da i sami budemo poštovani, utoliko prije što smo mnoge vrijednosti zajednički stvorili, pa su kao takve i nedjeljive. Svi smo odgovorni za slogu, za mir i demokratiju. Ali, za prestanak opakih konfrontacija, za oslobođenje od zebnje i straha, za okretanje razvoju i prosperitetu, prvenstveno i više od svih odgovornost snose državni organi i stranačka rukovodstva. Angažirajmo do krajnjih granica snage razuma, sve one, a najviše je takvih, kojima je stalo do demokratske Like i Dalmacije, do demokratske Hrvatske i Jugoslavije. Ekstremiste i izazivače tucimo svim demokratskim sredstvima. Iziđimo iz ovog nedostojnog stanja konstruktivnim radom na sprovođenju reforme društva i države, koje nas brže i čvršće integrišu unutar zemlje, sa Evropom i svijetom. Podjelama i isključivostima, koje pripadaju davno prohujalim vremenima, nećemo zavrijedeti njihovo poštovanje niti spremnost da nas prihvate kao partnere. Ne zaboravimo da su republika Hrvatska (i druge naše republike) i zajednička Jugoslavija i suviše složene da bi bile unitarno-centralističke ili separatističke države. Intenzivirajmo demokratizaciju. Nacionalno-republičke, separatističke ili bilo koje druge unitarne koncepcije ne smiju ovaj proces bacati u drugi plan. Mi ratnici želimo da se republika Hrvatska konstituiše na demokratski način i kao takva da rješava aktuelne i druge probleme unutar sebe i da uđe u rješavanje jugoslovenske krize. Vjerujemo da ova naša opredjeljenja dijeli većina naših drugova (i veliki broj onih koje nismo konsultovali), kao i njihove porodice, omladina i svi razumni ljudi. Na našu podršku i pomoć narod ovih krajeva može računati.” Ratni drugovi, Dalmatinci i Ličani, Srbi i Hrvati, generali-admirali u penziji: Alujević ing. Žarko, Babić Petar, Basta Milan, Blažević dr Slava, Bogunović Pero, Borić Nikola, Burčul Milan, Bjedov Stevo, Damić Ante, Deak Ante, Dimić Veljko, Dokmanović Stevo, Dude Branko, Durbaba Jošo, Gašparov dr Anton, Jukić Augustin, Kalođera Marko, Kleut dr Petar, Kovačić ing. Vuk, Karmelić Stipe, Kukoč Ivan, Kuprešanin Milan, Ostojić Mario, Orhanović Marko, Pecotić Bogdan, Pavela Ranko, Pezelj Vlado, Peko Bogdan, Radaković Ilija, Santini Edo, Stupar Bogdan, Šever dr Bude, Šijan Milan, Šurkalo Dinko, Toplak Ferdo, Trgo Fabijan, Uzelac Gojko, Vlaisavljević Dušan, Vlaisavljević Vlajko, Vuletić Bruno, Vilović Tihomir, Žužulj Josip, Grković Jovica, Grubelić Jozo, Gvardiol Ante, Ivas Šime, Jovanić Đoko, Lončar Zdravko, Ljubić Branko, Maričić Vlado, Miščević Milorad, Opsenica Stevo i Truta Ljubo.