X NISMO ĆUTALI “Čuvajmo moralni integritet boračke organizacije.” OPĆINSKIM ODBORIMA SUBNOR-A LIKE*) (1990) *) Tekst upućen “Ličkom vjesniku”, avgusta 1990 Ovo što se počelo dešavati je početak prekrajanja granica i rušenja Jugoslavije. Ubjeđeni smo da ogromna većina stanovnika u krajevima u kojima se borila VI lička divizija (Lika, sjeverna Dalmacija, Kordun, Banija, Bosna, Crna Gora, Srbija, Beograd, Slavonija do Zagreba) nije bila za to i niti je sada. Ne dajte da vas nacionalistička politika ekstremista povuče u građanski rat, ne dajte da našu Liku i sjevernu Dalmaciju cjepaju na dva djela. Ne mogu domicili naših bataljona i brigade biti smješteni na dva kraja. Domicil bataljona “Marko Orešković” je Srb-Zrmanja i sjeverna Dalmacija, domicil bataljona “Pekiša Vuksan” je Medak-Gospić, domicil bataljona “Božidar Adžija” Škare-Ličko Lešće, a domicil bataljona “Matija Gubec” Kosinj-Perušić. Ne može se kompleks nacionalnog parka “Plitvice”, gdje je Muzej VI ličke divizije, odvajati od Muzeja u Gospiću. Protiv toga smo da umjesto muzeja i mirnih hotela tamo borave razne milicije. Epicentri sulude politike nisu u Lici. Cjela Lika jeste i treba da bude Nacionalni park. Ne dajmo da se razbije ta koncepcija, jer cjela Lika, s obzirom na prirodne kvalitete, prostorne mogućnosti i to što je do sada urađeno u infrastrukturi i turizmu i što se planira napraviti, podržavamo. Plitvice su srce razvoja Like i ako se uzmu u obzir kulturno - istorijske srpsko-hrvatske, odnosno hrvatsko-srpske vrijednosti tog kraja. Od kompletne Like korist imaju i mogu imati ne samo Lika, nego i općine koje je okružuju - Slunj, Bihać, Knin, Obrovac, Senj i Pag. Plitvice i Lika nisu samo prirodni raritet Like, nego Hrvatske, Jugoslavije, Evrope i svijeta. Ko može odvojiti Koranu od Plitvičkih jezera? Ko može odvojiti Plješevicu i Kapelu, naše ponornice koje izviru u Lici i teku u Jadran? Ko može pocjepati 165 kilometara dugi Velebit od Vratnika do Kravljeg mosta? Ko može odvojiti 48 kilometara ličke obale od drugih djelova Like? Mi borci nismo presretni stranačkim organizovanjem, pogotovo ne tamo gdje dominiraju nacionalističke stranke. Za porast straha koji se razvija odgovorni su svi i sve stranke. Mi borci nismo ničija transmisija kao boračka organizacija, ne smijemo biti i nismo klevetnici, a ima pojedinaca koji se bave klevetama. Pojavljenu zapjenušanost trebamo smiriti i među borcima. Čuvajmo moralni integritet boračke organizacije. Svi želimo promjene, ali kakve, ko ih može donjeti i što je realno? Zašto se suviše vraćamo u prošlost, jer ako to činimo dalje smo od budućnosti. Nedajmo da nas posvađaju i okrive za današnjicu. Privilegije pobjednika za slobodnu Hrvatsku i Jugoslaviju ne možemo izgubiti, a mnogi će se stiditi onoga što su preduzeli u vrijeme kada smo razređeni, a koji su i čekali naša biološka ograničenja. Mi smo i dalje za zajednički život i uvjereni smo da je najveća većina i Srba i Hrvata u Lici za mir i zajednički život, a ovo što se događa ugrožava interese i jednih i drugih, posebno u nacionalno mješanim sredinama kakve su većina općina Like i sjeverne Dalmacije. Članovi Sekcije boraca I ličke proleterske brigade “Marko Orešković”- Beograd