| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeci dokument |
|
ZAPISNIK O PREGOVORIMA PREDSTAVNIKA MAJEVIČKE ČETNIČKE GRUPE I KOMANDANTA 3. DOMOBRANSKE DIVIZIJE OD 30. MAJA 1942. O PRIZNAVANJU NDH I SARADNJI SA VLASTIMA NDH1 Bogetiću, da razradi Ifotografije na Mecu-knjigu2 20/VI Opšte odelenje za istoriju đeneral, Nedić3 ZAPISNIK O toku pregovora Održanih 30. svibnja 1942 godine u selu Loparama oko 10 km. severozapadno od Gor. Tuzle, između zapovjednika treće pješačke divizije i predstavnika četnika iz Majevice. Po sastanku gore pomenutih, od strane zapovjednika treće pješačke divizije, postavljena su sledeća pitanja: a) Tko su prisutni četnici? Odgovor Vojvoda Majevički Radivoje B. Kerović, Vukašin Subotić, načelnik štaba,4 Đuro Bižić, komandant Drinskog bataljona, Aco Medunić, komandant Brčanskog bataljona, Ilija Gajić, komandant Planinskog bataljona, Ivan Petrović, poručnik Mirko Đukanović, ađutant komandanta grupe, b) Da li su gore navedeni istvarno prestavnici četnika na četverokutu Zvornik, Bijeljina Brčko, Tuzla. Odgovor. Mi smo stvarno prestavnici navedenog četverokuta. c) Da li su Vas ovlastili svi četnici na pomenutom četverokutu da vodite pregovore i imate li punomoć? Odgovor Pismene punomoći nemamo ali imademo pristanak svih za pregovore. d) Pročitan je gore navedenim dopis zapovjedništva drugog domobranskog zbora Op. Br. 1037 / tajno i postavljeno im je pitanje da li imadu iskrenu želju postati lojalni građani Nezavisne države Hrvatske. Odgovor Imamo najiskreniju volju da postanemo lojalni građani Nezavisne države Hrvatske, ali da dobijemo svoja građanska i politička prava, a isto tako i imademo najiskreniju volju za pregovore. e) Pročitani su uslovi predaje navedenih u dopisu drugog domobranskog zbora op. br. 1002/tajno od 14 svibnja o.g.5 jedan primerak im je uručen. Prestavnici četnika, po izvesnom rasmatranju predočenih uslova, podnijeli su sledeće kao dopunu gornjih uslova. 1 Četnici Majevičke Grupe nalaze se u svojem već oslobođenom kraju za sada nemaju potrebu da im ma ko drugi jamči slobodu i sigurnost, osobnu kao i njihove imovine jer su prinuđeni da se sami o tome staraju. 2 U koliko bi se sa Hrvatskom vojskom postigao sporazum, mi četnici ostajemo i dalje pod oružjem, i ni u kom ga slučaju nećemo za sada odložiti s tim, da ga nećemo i ne namjeravamo upotrebiti protiv regularne Hrvatske vojske, ni protiv okupatorskih vlasti, ako se sporazum u potpunosti bude postigao. Činjenicu, da oružje i dalje zadržimo, smatramo kao jedinu mogućnu garanciju da će se ravnopravnost koja je Srpskom narodu nagovještena u istinu ostvariti. Što se tiče borbe protiv partizana četnici Majevičke grupe i do sada su je beskompromisno vodili i voditi će je i dalje. Sigurnosnu službu u našim selima vršiti ćemo sami jer smo u mogućnosti da zavedemo potpuni red i poredak u svim krajevima koje držimo što je već i zavedeno. 3 je već sadržano u gornjoj tačci. 4 da bismo mogli pokazati svoju potpunu lojalnost prema državi tražimo sledeće: a) Da se od strane hrvatske vojske odmah razoružaju legija6 i milicija t.j. naoružani muslimani u gore navedenom delu Bosne jer smatramo da su oni glavni krivci za sva zla koja su Srpskom narodu u Bosni nanijeta, kao da se i regularna vojska iz svih muslimanskih sela izvuče. b) Tražimo da se odmah puste na slobodu svi Srbi Bosanci koji se nalaze u zatvorima, zatočeništvu i zarobljeništvu bilo u zemlji ili u inostranstvu. c) Da u redove upravnih i sudskih vlasti u Tuzli, Brčkom, Bijeljini i Zvorniku budu odmah uvršteni i Srbi u onom broju, koji odgovara njihovoj brojnoj jačini za dotično mjesto. d) Kada budu svi ovi uslovi ispunjeni, tek onda ćemo moći predati oružje, jer smatramo da ćemo tek u tom slučaju uživati punu ravnopravnost a mi ćemo onda pokazati svoju potpunu lojalnost prema Nezav. Državi Hrvat. 5 Naša borba protiv partizana lično je naša stvar i za nju nismo tražili niti ćemo tražiti bilo kakvu nagradu niti priznanje. 2 Na pitanje, da li na temelju predočenih uslova i obzirom na njihov dati odgovor (naveden od prvog do petog) pristaju povesti konačne pregovore sa određenim povjerenstvom, koje je jedino ovlašteno da donese konačnu odluku po pojedinim gore iznijetim tačkama? Pristajemo s tim da što prije dođe do sastanka a najdalje za petnajest dana.7 3) Do konačnog rešenja po pitanju pregovora ustanovlja-ju se obe strane primirje na prostoru koji je ograničen crtom, na istoku rijekom Drinom na severu r. Savom do Brčkog. Selo G. Žabari, na zapadu s. g. Žabari s. Bijela s. Srebrnik — s. Tinja—s. Bistarac, na jugu s. Bistarac—g. Tuzla—put Tuzla—Zvornik isključivo sa Zvornikom zaključno. Na gore spomenutom prostoru ni jedna strana ne smije vršiti, napadne akcije. U slučaju da bilo sa koje strane odkazi [do] samovoljnog napada [i] pljačka reakcije će se izvršiti samo na dotično mjesto odakle su samovoljnici. Dosadašnji putevi, na gore označenom prostoru, sa kojima se do sada služile i jedna i druga strana, ostaju i dalje u važnosti za iskorišćavanje saobraćaja. Na gore određenom prostoru ne smiju se vršiti ni sa jedne strane pokreti naoružanih dijelova u svrhu posjedovanja novih uporišta. Ovim se ne smatraju ograničenje pokreta postrojba hrvatskog domobranstva i dobrovoljaca, koji vrše svoju redovnu dužnost na određenom prostoru. Primirje nastupa 30 svibnja 1942 godine. Prisutni pretstavnici četnika: Vojvoda Majevički Radivoje Kerović, Vukašin Subotić, načelnik štaba, Đuro Božić, koman. drinskog bataljona Aco Medunić, kom. Brčanskog bataljona Ilija Gajić kom. Planinskog bataljona, Ivan Petrović, poručnik i Mirko Đukanović Ađutant komandanta grupe. U Loparama dne 30 svibnja 1942 godine. Zastupa zapovjednika divizije pukovnik Grgić s.r. Da je prepis veran originalu tvrdi i overava: M.P.8 Po zapovesti komandanta AĐUTANT Stan.9 T. Todorović zvani Vujadin PRETSEDNIŠTVO MINISTARSKOG SAVETA Opšte odeljenje Pov. op. Br. 19 23. VII 1942 god. u Beogradu 1 Original (pisan ćirilicom i umnožen na šapirografu) u Arhivu VII, Ca, k. 233, reg. br. 7/2 (BH-X-480). 2 , 3 Te dve beleške (prva dopisana crvenom olovkom, a druga mastilom) nečitke su, pa imena (osim imena Nedić) prihvatiti sa rezervom. 4 Vukašin Subotić, poručnik vojske Kraljevine Jugoslavije, u jesen 1942. pristupio NOP-u i 1943. postao član KPJ. U toku rata bio načelnik Štaba 15. majevičke i 6. istočnobosanske NOU brigade, načelnik Štaiba 17. NOU divizije, pom. načelnika Štaba 1. korpusa, načelnika GŠ Vojvodine i Štabe 3. korpusa. Sada general-potpukovnik u penziji. 5 Arhiv VII, ANDH, k. 55, reg. br. 41/2. 6 Odnosi se na Domobransku dobrovoljačku pukovniju formiranu od dela Muslimana (početkom januara 1942) na području severoistočne Bosne. Njen osnivač i komandant bio je Muhamed Hadžiefendić, trgovac iz Doboja. 7 Taj sastanak je održan 15. juna 1942. u s. Lopari. Obe strane su tada izrazile spremnost da se reše svi sporovi, ali do sporazuma nije došlo zbog neslaganja oko tačke 4, pod »a« i »c« ovog dokumenta (Arhiv VII, Ca, k. 233, reg. br. 12/2). 8 Okrugli pečat: »Drinski četn. bataljon — Komanda«. 9 Stanko.
|