BR. 90 PISMO JAKOVA JOVOVIĆA OD 29.MAJA 1942. ITALIJANSKOM GUVERNERU CRNE GORE O LIČNOM I OPŠTEM STAVU ČETNIKA PREMA ITALIJANSKOM OKUPATORU1 1939/P 29. 5. 1942 Predato lično od strane Kapetana Jovovića2 EKSELENCIJI GUVERNERU CRNE GORE Arm. Generalu A. PIRCIJU-BIROLI-U Cetinje Prilikom našeg današnjeg susreta Vaša Ekselencija mi se izvoljela obratiti sljedećim pitanjem: »Jeste li bili vi onaj što je u svome govoru uzviknuo: živio Kralj Petar?«. Ne znam da li ste se i Vi ubijedili, Vaša Ekselencijo, da je i ovo jedna od mnogih laži koje Vam dostavljaju sa ciljem da omalovaže nacionalni pokret3 kojemu ja pripadam, ili pak da umanje važnost izvjesnim osobama koje su na čelo toga pokreta. Stalo mi je na prvom mjestu da Vas, Vaša Ekselencijo, obavijestim o pravoj situaciji stvari, da ne biste imali jedno pogrešno mišljenje o ličnostima koje upravljaju ovim pokretom sa toliko volje i ljubavi. Nije istina da sam ja ikada i na ijednom mjestu rekao ono što mi se imputira. Naprotiv, istina je da sam dao uhapsiti jednu osobu neuračunljivu, koja je u pijanom stanju izgovorila na javnom mjestu pomenute riječi. O tome je obaviještena od moje strane italijanska vlast u Nikšiću. Prilikom pogreba jednoga nacionaliste u Nikšiću, u mome govoru rekao sam ovo: »Nije istina da smo mi crnogorski nacionalisti plaćeni i od koga, kao što nam to pripisuju komunisti i njihovi simpatizeri. Mi ne pomažemo ni Italiju, ni Njemačku, ni Rusiju ni Englesku. A inače i da pomažemo nekoga, ta pomoć bi bila sasvim mala. Mi se samo borimo za slobodu svoga naroda. Uzeli smo oružje ne da riješimo međunarodne probleme niti da politiziramo — jer i kad bi to radili, to bi bilo bez ikakvog rezultata kao do sada, budući smo potpuno ubijeđeni da mi ne možemo imati nikakvog uticaja pri rešavanju svjetskih događaja. Uzeli smo oružje da oslobodimo naš narod od strašnog terora jedne pljačkaške bande i bandita kao što su Moša Pijade i drugovi. Mi smo se podigli da spasemo narod od jednog velikog zla koje je izniklo iz najstrašnije vojske na svijetu, od učenika avanturista čitavog svijeta. Ovaj rat se mora završiti. Sve ima svoj kraj, pa će ga imati i ovaj rat. Jedna strana mora pobijediti i koja kog pobijedi od nas će napraviti jedan narod i jednu naciju. I naša je sveta i neophodna dužnost da se borimo da bi mogli predati našoj budućoj državi i našem budućem kralju moralno i fizički zdravi narod.« Mogu pretpostaviti da je ovaj poslednji stav preokrenut i saopšten Vama, Ekselencijo, kao što ste mi Vi rekli. Ponovo danas, i to sa većim autoritetom izjavljujem: pošto sam primio komandu Bjelopavlićke brigade, koja se sastoji od devet bataljona nacionalista, ostajem vjeran obavezama primljenim i utanačenim sa italijanskim vlastima, t.j. sa komandantom Trupa u Crnoj Gori, u ime moga šefa pukovnika Stanišića, i da ću poštovati i izvršavati sve obaveze sa čašću i oficirskim dostojanstvom. Moj govor, koji sam držao na italijanskom jeziku pred pukovnikom Rošolijem u Danilovgradu najbolje bi demantovao možda to što mi se sada imputira. S druge strane kao oficir mislim da mogu reći i ovo, a to je da niko nema pravo zahtijevati od mene da se veselim tome što je moja otadžbina rasparčana i da pjevam na njenim ruševinama. Ovo niko niti može niti smije od mene zahtijevati. Može se i treba od mene zahtijevati da ostanem lojalan italijanskim oružanim snagama, koje su omogućile meni i mome narodu da se bori i oslobodi od nametnutog zla jedne grupe bandita — razbojnika i lupeža. Ja i svi moji drugovi nacionalisti zahvaljujemo Italijanskoj Vojnoj Sili za veličanstvenu pomoć koja nam je ukazana u najcrnjem momentu naše nacionalne istoriie. Molim Vas, Ekselencijo, da izvolite i ovom prilikom primiti moju najdublju zahvalnost za pažnju više puta ukazanu mi, kao i izraze moga visokog poštovanja i naklonosti. (Marinski kapetan Jakov N. Jovović) M.P. 1  Original (pisan na mašini, na italijanskom jeziku) u Arhivu VII,. Ca, k. 148, reg. br. 16/1 (CG-X-284). 2  Ta beleška je dopisana mastilom. 3  Tj. četnički pokret DM (vidi dok. br. 61 i 64). BR. 91 Sadržaj Prethodni dokument Sledeci dokument