Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
Uspjeh 12. slavonske brigade u neprijateljskoj ofanzivi »Braun« Napadom
na ustašku bojnu u Bučju, koja je pretrpila teške gubitke, bio je i kraj
neprijateljeve ofanzive »Braun«. Ofanziva je trajala punih 19 dana,
tj. od 20. marta do 8. aprila 1943. U tom periodu 12. slavonska brigada izbacila
je iz stroja oko 600 neprijateljevih vojnika, od čega 260 poginulih, više
ranjenih i 68 zarobljenih. Zaplijenjeno je 9 puškomitraljeza, 36 pušaka, 4
kamiona sa municijom, 2 sanitetska automobila i 1 automobil sa radio-stanicom.
Uništeno je: 2 laka tenka, 1 kamion, 1 putnički automobil i transportni voz sa
ratnim materijalom na glavnoj pruzi Zagreb - Beograd. 112. brigada imala je
osjetne gubitke. Iz stroja je izbačeno 196 boraca. Od toga 58 poginulih, 87
ranjenih i 51 borac nestao.[1]
Brigada je u toku neprijateljeve ofanzive izgubila 3 puškomitraljeza i 37 pušaka.[2] Od
prvog dana neprijateljeve ofanzive 12. slavonska brigada dejstvovala je
samostalno i, za to vrijeme, izvela nekoliko teških, ali veoma uspješnih
napada na neprijatelja. Njena borbena dejstva bila su izražena stalnim pokretom
i manevrom: prodiranjem u pozadinu neprijateljevih snaga, napadom na manje i
izolovane jedinice i neprijateljeva uporišta u naseljenim mjestima. Takvim
dejstvom neprijatelj je često bio doveden u zabludu, pa je zbog toga gubio u
vremenu, tempu i silini napada na 12. slavonsku brigadu. Dok se Brigada nalazila
u Požeškoj kotlini u napadu na Vilić Selo, neprijatelj je cijenio da se ona
nalazi sjeverno od Kamenske na Ravnoj Gori. 0 dejstvu Brigade za vrijeme
ofanzive upečatljivo govori i izvještaj Vicka Antiča, člana Operativnog štaba
za Slavoniju, koji se privremeno nalazio u Štabu 12. brigade: »Kada je
neprijatelj prešao u planine Štab 12. slavonske brigade odlučio je da svoja
dejstva prenese u ravnicu Požeške kotline. Tako je napadnuto neprijateljsko
uporište u Vilić Selu koje je imalo glavnu riječ u Požeškoj kotlini«. Od
27 borbi koje su vodile jedinice 12. slavonske divizije u ofanzivi »Braun«,
11 teških borbi imala je 12. slavonska brigada, a sve
ostale jedinice imale su u prosjeku po 5 borbi. Od 20. do 22. marta 1943.
Brigada se borila u okruženju na južnim obroncima Ravne Gore, gdje je s
uspjehom odbijala žestoke napade neprijatelja i spriječavala njegovo
prodiranje u pravcu Ljutoča gdje su se nalazile partizanske bolnice sa oko 400
ranjenih boraca, odnosno oko 100 nepokretnih. Prema
sjećanju Krunoslava Leontića, Operativni štab 2. domobranskog zbornog područja
koji se nalazio u Slavonskoj Požegi od 20. marta do 8. aprila, bio je u
neprekidnom zasjedanju.[3]
General Iser koji je, ujedno, bio i komandant Zbornog područja zahtijevao je da
se u operativnim i taktičkim postupcima u borbi protiv partizana sprovedu
radikalne izmenje zbog, do tada, pretrpljenih gubitaka na Ravnoj Gori,
Javorovici, Češljakovcu, Cipelovcu i Jankovcu. General Iser je zahtijevao da
se umjesto dosadašnjeg opkoljavanja partizanskih snaga, borbeni poredak u
napadu formira u obliku kare.436 Na taj način, po mišljenju
generala Isera, mogao se jedino spriječiti iznenadni partizanski udar na bokove
i u pozadini, što su partizani u ofanzivi »Braun«
često činili. Po naređenju Štaba 12. divizije do 9.
aprila 1943. godine, 12. slavonska brigada nalazila se u sjeverozapadnom dijelu
Požeške kotline: Potočani, Stražemen, Biškupci, Doljanci, Dragaj i Toranj.
U prvom redu radi sređivanja i odmora, ali i radi spriječavanja eventualnog
napada neprijatelja od Slavonske Požege. Poslije kraćeg odmora i sređivanja
od svega 3 dana, Brigada je po naređenju Štaba 12. divizije preuzela ulogu
izviđačkog odreda i pokretne manevarske rezerve[4]
na Bilu Papuka, Uvaš- koj
Glavi, Koprivnatom brdu i kod Jankovca. Brigada je kontrolisala sve pravce koji
su s juga, iz Požeške kotline, vodili na greben Papuka i obrnuto, sa sjevera
iz Podravine preko Papuka u Požešku kotlinu. Zbog
nejasne borbene situacije neprijatelja, u pogledu njegovih daljih ciljeva i
operativnih namjera, 12. slavonska brigada je u kratkom vremenskom periodu
primila 7 međusobno suprotnih naređenja.[5]
U naređenjima je bilo nedoumica u pogledu zahtjeva i načina sprovođenja naređenja,
i zbog toga je Brigada prelazila veći broj kilometara i fizički se zamarala.
Prava trka među jedinicama nastala je noću između 15. i 16. aprila, kada je
naređeno da se Brigada prikupi na Papuku iznad sela Gornji Vrhovci. Pojedine čete,
gotovo u trku, morale su da pređu 30 i više kilometara. Oko
12. aprila, obavještajna i informativna služba 3. operativne zone preko načelnika
isturenog radio-centra
1. gorske divizije u Daruvaru, Mladena Vrsalovića, dobila
je podatak da je neprijatelj donio odluku da nastavi sa ofanzivnim operacijama
radi uništenja ostataka partizanskih snaga u Slavoniji. Međutim, sve do 16.30
sati 15. aprila, nije se znalo sa kojim snagama neprijatelj nastavlja ofanzivnu
operaciju.[6]Iz
borbene zapovijesti Slavonskog zdruga, koja je dobijena radio-vezom, bilo je
poznato: da se u slavonskom gorju nastavljaju ofanzivna dejstva napadom na
oslobođenu teritoriju, sinhronizovano iz četiri pravca: Slavonska Požega -
Gornji Vrhovci - Šušnjari, Voćin - Zvečevo, Daruvar - Ljutoč - Ravna Gora,
Pakrac - Bučje - Ravna Gora.[7] Kad
je dobijena neprijateljeva borbena zapovjest u blizini Štaba 12. slavonske
divizije, koji se nalazio u Vučjaku, bio je samo 4. bataljon 12. brigade. Drugi
i 3. bataljon nalazili su se u Bilu Papuka iznad sela Velike i Jankovca, a 1.
bataljon bio je u zapadnom dijelu Požeške kotline.440 [1]
Nestali borci su, uglavnom, oni koji su oboleli od tifusa. [2]
Arhiv VII, f. NOP-a, k. 908 reg.
br. 7/3. [3]
Sekretar Vojnog komiteta u Slavonskoj Požegi.
Sjećanja učesnika 1941-42, knjiga XIV, str. 200. [4]
Arhiv VII, f. NOP-a k. 470 reg.
br. 12/1, k. 470 reg.
br. 1/1; Zbornik . .
. , tom 5 knj. 13, str. 353. 1
A 9 [5]
Arhiv VII f. NOP-a k. 907 reg.
br. 10/2, k 907 reg.
br. 9/2; k 907 reg.
br. 11/2, k. 907 reg.
br. 12/2, 907 reg.
br. 13/2, 14/2 i
15/2. [6]
Arhiv VII, f NOP-a, k 907 reg.
br. 15/2. Mladen
Vrsalović bio je načelnik isturenog radio-centra
1. gorske divizije u
Daruvaru. Radio-vezom dostavio je Štabu 3. zone borbenu zapovijest o
nastavljanju ofanzive u Slavoniji.
|