Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA

Nakon borbi u Moslavini, 12. slavonska brigada prešla je u Daruvarsku kotlinu i zadržala se u selima jugozapadno od Daruvara: Trojeglavi, Golubinjaku, Šibovcu i drugim. U Daruvarskoj kotlini pružala je punu moralnu i političku podršku organima narodne vlasti, organizacijama KPJ, SKOJ-a i AFŽ-a. Održani su masovni politički zborovi i sastanci s omladinom i organima narodne vlasti. Na sastancima je razobličavana izdajnička uloga četnika Draže Mihailovića i jugoslovenske izbjegličke kraljevske vlade u Londonu. Početkom marta 1943. Brigada se preko sela Doljana, Miljanovca, Pakrana, Bijele, Gornjih Boraka i Vranog Kamena, prebacila u širi rejon između Voćina i Podravske Slatine i do 3. marta razmjestila: u Macutama, Bokanama, Ćeralijama i Rijencima. Povratak Brigade u ove krajeve dočekan je sa posebnom radošću boraca i oduševljenjem naroda i omladine. Poslije 50 dana marševa i teških borbi Brigada je bila fizički zamorena i iscrpljena, i bio je potreban kraći odmor radi sređivanja i pripreme za nove borbene akcije. Prva tri dana iskoristila je za odmor boraca i sprovođenje higijensko-epidemioloških mjera. Zbog stalnih marševa i borbi nije imala mogućnosti za održavanje higijene: kupanje boraca i pranje rublja, što je pogodovalo velikom razvoju vašljivosti. U većem broju jedinica ponovo su se pojavila žarišta epidemije pjegavog tifusa tako, da je jedan od prvih zadataka u borbi protiv vašljivosti bilo kupanje, parenje odeće u suvoj komori i peglanje. Tu akciju su uspešno sprovodili 12. brigada i njen politički komesar Čedo Grbić. Suva komora bila je racionalno korišćena, tako da se za svega 3 dana brigada očistila od vašiju. Poslije pranja i čišćenja i kraćeg odmora, borci su se osvježili tako da je čitava brigada blistala od čistoće i dobrog vojničkog izgleda.^[1]^ Od 3. do 14. marta 1943. u duhu naređenja Štaba 12. divizije, u 12. slavonskoj pristupilo se organizacijskom i formacijskom sređivanju, kadrovskoj popuni i izvođenju vojnostručne i političke nastave. Vojnostručna obuka izvođena je svakog dana po šest sati u svim četama na osnovu posebnih planova rada. Težište je bilo na taktičkoj obuci pojedinca, desetine, voda i čete u napadu i u odbrani. Pored taktičke obuke, posebna pažnja poklanjana je vještinama u nastavi gađanja: nišanjenju, punjenju i opaljivanju. I stražarskoj službi poklonjeno je dosta vremena: patroliranju, izviđanju i javljanju. U strojevoj obuci starješine su nastojale na brzom postrojavanju boraca, kretanju i prestrojavanju u toku kretanja. U realizaciji vojnostručne obuke boraca bile su angažovane sve starješine Brigade, a naročito zamjenik komandanta Brigade, Dako Puač. On je bio glavni organizator i nosilac programa stručne obuke u Brigadi, zbog čega je bio pohvaljen od komandanta 12. slavonske divizije.^[2]

Po naređenju Štaba 12. divizije prvi put u toku rata pristupilo se pisanju karakteristika za sve starješine, od desetara do komandanta. Osnovni kriterijumi od kojih se polazilo prilikom ocjenjivanja, bili su, prije svega, lična hrabrost, snalažljivost u borbi i vještina u vođenju i komandovanju jedinicom. Lično poštenje, karakterne osobine i odnos prema borcima i narodu, bili su, takođe, važni elementi u ocjenjivanju. U zaključku ocjene bilo je obavezno da se istakne da li dotični starješina zadovoljava na dužnosti ili ga, zbog nesnalaženja i nesposobnosti, treba odmah smijeniti.^[3]

U prijatnom martovskom ambijentu ozelenelih livada, izvodile su se masovne taktičke vježbe. Uvježbavalo se gađanje iz pušaka i strojeva obuka. Ipak, mladost boraca bila je najljepši ukras tog kraja. Narod i omladina činili su sve što je bilo u njihovoj moći da, i pored svog siromaštva, učine odmor boraca što prijatnijim i udobnijim. Borci su uzvraćali posebnom pažnjom prema narodu, pomaganjem u poljskim radovima. Svake večeri do duboko u noć održavana su posjela po kućama, vođeni razgovori i organizirane kulturno-zabavne večeri zajedno sa narodom i omladinom. Sa stanovišta raspoloženja boraca, omladine i naroda, to je bio, ako se tako može reći, jedinstven model jedne šire socijalne zajednice bez konflikata, u kojoj je svaki pojedinac bio duboko prožet motivima solidarnosti i zajedništva.

Politički komesar brigade Čedo Grbić 3. marta 1943. održao je sastanak sa političkim komesarima bataljona, i detaljno je objašnjena izdajnička uloga četnika Draže Mihailovića u toku IV neprijateljeve ofanzive i, uspješne borbe koje je vodila Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije protiv neprijatelja na teritoriji Bosanske krajine i Hercegovine. Na istom sastanku politički komesar 3. bataljona Ivan Senjuk^[4] održao je predavanje, u kojem je objasnio korene izdajničke politike HSS. Komandant brigade Josip Antolović obišao je 4. bataljon i prisustvovao izvođenju taktičke obuke - četa u napadu i odbrani. Zamjenik političkog komesara brigade Pero Car^[5] održao je sastanak Brigadnog komiteta Partije i sa sekretarima partijskih ćelija u 2. bataljonu. U 20 sati istog dana članovi Štaba Brigade iznijeli su na sastanku svoja zapažanja i primjedbe u vezi sa sprovođenjem dnevnog plana rada u čitavoj brigadi.^[6]

U selima Macute, Bokane, Ćeralije, Rijenci održani su politički sastanci, a vođeni su i razgovori po kućama povodom održavanja prvih slobodnih izbora za narodnooslobodilačke odbore u Slavoniji, o proslavi dana Crvene armije i Dana žena. U brigadi su održane četne konferencije i usmene novine, a napisano je i dosta članaka za zidne i džepne novine koje su bile ilustrovane prigodnim crtežima. U Ćeralijama, na zajedničkoj proslavi dana Crvene armije i Dana žena, učestvovali su 2, 3. i 4. bataljon, a sličnu svečanost u selu Macutama organizovao je 1. bataljon. Na kraju svečanosti održan je defile 12. slavonske brigade ispred svečane tribine na kojoj su bili članovi Štaba Brigade, predstavnici narodne vlasti i društveno-političkih organizacija.³⁸² U brigadi se radilo svakodnevno i intenzivno da bi se postiglo što je propušteno za vrijeme borbi i marševa. Na političkim sastancima politički komesari su se svojim znanjem i iskustvom predstavili kao majstori u razvijanju interesovanja u boraca za političke događaje u svijetu i u zemlji. Oni su sve političke sadržaje i brojne događaje pretvarali u razumljiv jezik boraca i naroda, i mobilisali ih za izvršenje novih borbenih zadataka.^[7]

^[1]5) Arhiv VII, f. NOP-a, k-908 reg. br. 37/2. Zbornik . . ., tom V, knj. 12, dok. 42, 46, 54, 60, 69, 70, 77, 79.

Arhiv VII, f. NOP-a k. 892-A, reg. br. 4/10; k-1130 reg. br. 7/6.

^[3] Ocjene starješina vidi u prilogu monografije pod brojem 3.

1 AA

Poginuo je u Grubišnom Polju krajem avgusta 1944. godine. Narodni heroj Jugoslavije.

poslije rata bio je na brojnim političkim i drugim dužnostima. Bio je sekretar GK KPH za Zagreb, bio je član CK SKH i CK SKJ. Bio je i član Glavnog odbora SSRN, a biran je nekoliko puta i za saveznog narodnog poslanika. Bio je i predsjednik Saveza boraca Hrvatske i predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Umro 16. novembra 1985. u Zagrebu.

^[6]) Arhiv VII, f. NOR-a, k. 987 reg. br. 21/8.

^[7]) Poslednjeg dana boravka u selu Bokane, vojni sud pri Štabu Brigade osudio je na smrt streljanjem dva borca: Dušana Opsenicu iz Velikog Nabrđa, i drugog koji je bio iz Slavonskog Broda čije ime nije utvrđeno. Oni su 25. oktobra 1942. napustili Brigadu i otišli u Papučko-krndijski partizanski odred. Početkom marta 1943. pronađeni su i sprovedeni u Brigadu, i poslije presude strijeljani pred strojem.