| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Neprijateljeva operacija »Slavonija« U
situaciji kada je okupatora i domaće izdajnike u Slavonskoj Požegi, kao i u većem
broju okolnih sela, zahvatila panika i strah od partizana, najbrže je reagovao
komandant njemačkih trupa u NDH, general Liters.
On je izdao naređenje za protivnapad i izvođenje
operacije pod nazivom »Slavonija«. U početnim dejstvima ideja njemačkog
generala bila je da razbije 12. slavonsku brigadu, odsječe je od sela kao
glavnog izvora snabdijevanja, a zatim nabaci na snježne grebene Papuka. U
skladu sa idejom manevra, formirana je južna grupa pod komandom pukovnika
Soldermana: 2. bataljon njemačkog 721. grenadirskog puka i folksdojčerski
bataljon »Princ Eugen«,
koja će nastupati s juga u pravcu Papuka. Četvrti gorski
zdrug formirao je tri borbene grupe: zapadnu, sjevernu i istočnu, i nastupao od
Pakraca, Daruvara, Podravske Slatine i Slavonskog Broda. Osnovni cilj operacije
bio je da se područje, istočno od linije Podravska Slatina-Slavonska Požega,
očisti od partizana i da se sva hrana, koja se pronađe u partizanskim skladištima,
preveze u Slavonsku Požegu.[1] Prije
početka neprijateljeve operacije 12. slavonska brigada razmjestila se ovako: 1.
bataljon nalazio se u Vučjaku, 2. bataljon u s. Striježevici, 3. bataljon u s.
Šušnjarima, a 4. bataljon u s. Mrkoplju. S obzirom na to da su pokreti
neprijatelja pravovremeno uočeni, Štab Brigade odlučio je da sa 1. i 3.
bataljonom posjedne bilo Papuka: Uvačka Glava (k. 905), a sa manjim snagama da
se kontrolišu pravci koji iz Požeške kotline izvode prema Bazovoj Glavi i s.
Velika. Poslije dolaska bataljona na Bazovu Glavu, neprijatelj je otvorio jaku
artiljerijsku vatru. Od 29. decembra 1942. do 3. januara 1943. Brigada se uspješno
suprotstavljala južnoj grupi, i čvrsto držala položaje na liniji: Kamenska -
Bilo Papuka - Uvačka i Bazova Glava, u dubokom snijegu i na niskoj temperaturi.
Sa 4. bataljonom kontrolisala je pravac koji od Pakraca, preko Bučja, vodi za
Kamensku u Vučjak. U početku se neprijatelj uglavnom koristio artiljerijom
kojom je tukao položaje Brigade, ali kasnije je pokušao da pješadijskim
snagama izbije i na samo Bilo Papuka. U tome je bio spriječen otporom 1. i 3.
bataljona. Oko
ponoći 31. decembra 1942, ležeći u snijegu, borci su primjetili da se ispod
njihovih položaja u Požeškoj kotlini masovno puca iz svih vrsta oružja. Većina
je bila iznenađena uraganskom paljbom i borci su se međusobno čudili i pitali
šta li bi to moglo da bude. Poslije kraćeg vremena jedan od boraca iz 1. čete
3. bataljona prisjetio se i glasno povikao: »Drugovi, pa to je Nova, 1943.
godina!, neka vam je sa srećom«.[2]Do
3. januara 1943. Brigada je ostala na položaju, nakon čega je povučena u sela
prema prvobitnom rasporedu. [1])
Arhiv VII, f. NDH, k. 171, reg.
br. 2/6. [2] Prema kazivanju Milutina Vujnovića, hrabrog
mitraljesca 1. čete
3. bataljona.
|