Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA

Proboj sa Krndije na greben Papuka izvršen je pravcem: Kolarište (kota 513) - Dobra voda - (kota 602) - Petrov vrh - (k. 692) - Kapavac (trig. 792) i dalje prema Bazovoj glavi. Proboj je otpočeo 23. februara 1945. u 17 sati na odsjeku između k. 397 i kot. 396. O borbama prilikom proboja sa Krndije na Papuk, u operativnom izvještaju Štaba 6. korpusa Štabu 3. jugoslovenske armije od 2. marta 1945. stoji: »U toku proboja preko komunikacije Orahovica - Kutjevo, bataljon koji je bio u prethodnici,¹^ pri samom izbijanju na komunikaciju, stupio je u borbu sa njemačkim motorciklistima, biciklistima i bornim kolima, koji su sačinjavali prethodnicu njemačke motorizovane kolone. Tom prilikom došlo je do žestoke borbe prsa u prsa. Neprijatelj je imao 40 poginulih i veći dio ranjenih. Uništena 4 motorcikla i 1 putnički automobil. Zaplijenjena je važna službena pošta, 4 puške i 2 pištolja. Gubici 4. bataljona 10 poginulih, 15 ranjenih i 15 nestalih. Izgubljeno je 16 pušaka. Naročito su se istakli politički komesar 12. proleterske NOU brigade Jovan Kokot, načelnik Štaba Brigade Rudolf Štorh, operativni oficir Marijan Grozaj i komandant 4. bataljona Stevan Gavrilović. Oni su sami uništili prvu neprijateljevu grupu, a potom organizovali proboj i spriječili dalje nadiranje neprijatelja.¹⁸

U toku tih 10 dana neprekidnih borbi na Papuku i Krndiji, 12. proleterska brigada izbacila je iz stroja 305 njemačkih vojnika iz sastava 7. SS divizije »Princ Eugen« i drugih njemačkih jedinica. Od toga je 205 poginulo i oko 100 ranjeno. Istovremeno, 12. proleterska imala je osjetne gubitke. Iz stroja je izbačeno 180 boraca, od čega 80 poginulih, 32 ranjena i oko 70 nestalih boraca. U cjelini, gubici Brigade bili su znatno veći, jer je za vrijeme borbi preko 200 mobilisanih boraca dezertiralo, a manji broj se predao neprijatelju.^[1] Među dezerterima bilo je dosta špekulanata koji su iz pozadinskih jedinica i ustanova Vojne oblasti 6. korpusa upućeni u operativne jedinice. Međutim, oni su iskoristili priliku i jedan veći dio se vratio u pozadinu, a drugi otišao kući.

U borbama u operaciji »Zimska oluja«, u knjizi »Das ende auf Dem Balkan« (u prevodu: Kraj na Balkanu), njemački autor i učesnik u ofanzivi na Papuku, Erih Šmit-Rihberg, na strani 108 i 109 piše: »U svakom slučaju planina Papuk je bila žarište opasnosti na kojoj su se nalazile jake partizanske snage. Logori i razna skloništa na Papuku su bili brojni, ali većim dijelom odlično sakriveni i maskirani. Mogli su se pronaći samo sistematskim pretraživanjem koje je oduzimalo mnogo vremena«.

Nakon završene operacije »Zimska oluja«, u Slavoniji je došlo do tzv. izjednačene pozicije. Neprijatelj se povukao iz Daruvarske kotline: Pakraca, Lipika, Daruvara i Miokovićeva, ali je čvrsto držao u svojim rukama savsku i podravsku drumsku i željezničku magistralu, kao i čitavu istočnu Slavoniju od linije Orahovica - Kutjevo - Pleternica. Požeška kotlina je, takođe, bila u rukama neprijatelja, s jakim obezbjeđenjima isturenim u sjevernom dijelu Požeške kotline: Stražemenu, Vetovu i Kutjevu. Na grebenu Papuka, tromeđi i na Kapavcu, Nijemci su organizovali stalnu odbranu, fortifikacijski jako utvrđenu, sa bunkerima, rovovima, minsko-eksplozivnim i žičanim preprekama. Prvi put u toku NOR-a dogodilo se da je neprijatelj organizovao odbranu na grebenu Papuka da bi spriječio komuniciranje i prodor jedinica 6. korpusa u pozadinu Sremskog fronta.

U depeši 6. slavonskog udarnog korpusa od 4. marta 1945. godine Glavnom štabu Hrvatske, stoji: »Nakon razbijanja neprijatelja i njegovog napuštanja Daruvarske kotline, nakon 25 dana žestokih borbi u kojima je neprijatelj ovladao svim selima i komunikacijama, dobili smo konačnu mogućnost da koliko-toliko sredimo jedinice. Obje divizije, 12. i 40. dobro su se držale u vrlo teškim borbama i pod naročitim okolnostima zadale neprijatelju osjetne gubitke. Za cijelo vrijeme neprijateljske ofanzive nisu se ispoljile veće slabosti i greške operativnih jedinica i mi smo ocijenili držanje naših jedinica kao dobro i dostojno naše vojske. Uočene slabosti i nedostatke otklanjamo. Pristupićemo smjenjivanju i kažnjavanju, te uzdizanju i pohvaljivanju. Ocjenili smo da u Slavoniji neće biti stabilne oslobođene teritorije do spajanja sa snagama koje se nalaze na Sremskom frontu. Naši osnovni vojni i politički zadaci: prvo, pripremiti jedinice i organe Korpusne vojne oblasti za ofanzivne operacije, drugo, radikalno čišćenje pozadine. Uprkos stalnim borbama u protekla 2 mjeseca i uprkos oko 1000 boraca izbačenih iz stroja u zadnjih 28 dana, naše su jedinice izašle čvršće i jače i mi smo sa stanjem zadovoljni.«.^[2]

A u izvještaju političkog komesara 12. udarne divizije, Josipa Krajačića, komesaru 6. korpusa stoji: »Naša 12. proleterska brigada je nesumnjivo naša najbolja jedinica. Mi smo u nju upućivali najbolje ljude i nismo se prevarili. Danas iz 12. proleterske možemo da uzimamo najpotrebniji kadar za ostale jedinice u Diviziji«.²¹

U toku neprijateljeve operacije i poslije nje, jedan od ozbiljnijih problema koji se pojavio, bilo je naglo povećanje boraca u pozadinskim jedinicama, ustanovama i službama. Tome je mnogo doprinosila blizina kraja rata, a sa druge strane, široko otvorena vrata u korpusnoj vojnoj pozadini. U januaru 1945. u Korpusnoj vojnoj oblasti bilo je 9000 boraca koji su se, po raznim osnovama, našli u pozadinskim jedinicama i ustanovama. U februaru, iako je u operativne jedinice upućeno 2000 boraca, u pozadini je ostalo još oko 6-7000 boraca. Malo se učinilo da se oni upute u operativne jedinice.^[3]

^[1]) Radi se o novomobilisanim borcima starijih godišta (1910-1912) koji su pripadali raznim nacionalnim manjinama. Prije dolaska u 12. proletersku, bili su na radu u pozadini 6. korpusa.

²°) Zbornik ... , tom V, knj. 38, dok. 5. Arhiv VII, f. NOP-a k. 488 reg. br. 3/3.

^[2]) Arhiv VII f. NOP-a k. 883 reg. br. 6-1/5.

^[3]) Zbornik . . ., tom V, knj. 38, dok. 18.