Jovan Kokot: DVANAESTA SLAVONSKA

O teškim borbama i marševima u junu, julu i avgustu 1944. politički komesar 12. slavonske divizije, Otmar Kreačić, piše: »U posljednjih mjesec dana, jedinice Divizije vodile su borbe u istočnoj Slavoniji oko Bračevaca, Podgorača i Đakova. Žestoke borbe sa kozacima vođene su na Dilju, kod Levanjske Varoši, Slobodne Vlasti i kod sela Paka. Među uspješne akcije spadaju borbe 12. brigade koja je likvidirala neprijateljsko uporište u Podgoraču. Osječka se istakla u borbi kod Bračevaca, a 18. zajedno sa 12. brigadom u borbi sa kozacima na Dilju. Nismo još uspjeli otkloniti nedostatke i propuste na vojničkom polju, a jednako još uvijek nismo uspjeli da političko stanje u našim jedinicama možemo nazvati primjernim. Pa, ipak, uprkos nedostacima, naša Divizija je u stanju da izvrši svaki zadatak koji pred nju bude postavljen.

Duh takmičenja koje nastojim na svaki način podići i usaditi svakom pojedincu, porastao je. U toku zadnjih 20 dana ne možemo govoriti o pomanjkanju dezertera, s obzirom na to da je istoga bilo, i to u velikoj mjeri, od strane novomobilisanih koji su tek došli u jedinice, a jednako tako učestali su slučajevi samovoljnog odlaženja kući. Ovo poslednje uspjeli smo smanjiti odlukom puštanja na odsustvo 10% iz svake brigade. Stalne borbe i pokreti brigada onemogućavaju da se savlada plan političkog rada i da se kulturno-prosvjetni rad podigne na jednu veću visinu. Nije se uspjelo ni u prvom ni u drugom. Gotovo 400 održanih radnih sastanaka za 20 dana po vodovima, četama i bataljonima, nije donio onakav plod kao što bi morao donijeti broj toliko održanih sastanaka. Jednoličnost tih sastanaka pretvarana je u usmene novine. Preko 50% političkih komesara su veoma mladi rukovodioci i veliki napor ulažemo da se oni osposobe za samostalan politički rad. Odnos prema narodu je, uglavnom, pravilan. U hrvatskim selima je još uvijek velika pasivnost, ali se nije primjetila organizovana djelatnost mačekovštine. Uspjesi Divizije, međunarodna i unutrašnja situacija, a naročito otvaranje II fronta u Normandiji, velika ofanziva Crvene armije odrazila se na Diviziju i na moralno-političko stanje naroda. Odnos naroda prema Diviziji u selima istočnog dijela Požeške kotline i đakovštine nešto je bolji nego ranije. Svi štabovi brigada zadovoljavaju i znatno su iznad štabova bataljona. Posebno se ističe Štab 12. NOU brigade koji u potpunosti zadovoljava. Pogibijom komandanta 18. brigade druga Nikole Miljanovića Karaule, teško da će se naći komandant koji je bio toliko obljubljen, voljen i popularan gotovo od svih boraca i rukovodilaca«.^[1]

I pored čestih borbi i marševa politički, kulturni i prosvjetni rad nisu bili zapostavljeni, naročito u vezi sa najaktuelnijim političkim pitanjima koja su bila u znaku velikog zanimanja, na primjer, za sporazum koji su potpisali maršal Josip Broz Tito i dr Ivan Šubašić.

U posljednjih 20 dana u toku avgusta, borbe i pokreti gotovo svojim najvećim dijelom bili su vezani za odbranu žetve i prebacivanje žita iz Slavonije za Liku i Gorski kotar. U borbu za ovogodišnju žetvu brigada je ušla s parolom: »Učiniti sve i ne dati neprijatelju da odveze žito«. Može se reći da su sve partizanske brigade za 20 dana gotovo u cjelosti izvršile sve zadatka koji su pred njih postavljeni. Na sektorima gdje su se brigade branile, žito je požnjeveno, ovršeno i spremljeno. Jedinice su punih 8 dana vodile teške borbe i zadržale neprijatelja pred Pleternicom i Slavonskom Požegom, te tako zaštitile 3000 žetelaca. Ipak iako su borbeni moral i ponašanje u toj borbi bili na visokom nivou, broj dezertera je bio dosta uočljiv. Novomobilisani su napuštali Brigadu i odlazili u partizanske odrede, gdje je bilo mnogo lakše. Borbe u partizanskim odredima su imale više karakter zasjeda i manje se ginulo. No u 12. brigadi većina dezertera se nakon nekoliko dana provedenih kod svojih kuća, sama vratila ili su dovedeni u jedinicu.

U 12. brigadi 20. avgusta bilo je na licu 725 boraca. Brigada je imala 4 bataljona, ali njihovo brojno stanje se kretalo oko 130 boraca u bataljonu. Česta je bila pojava da čete u ovoj brigadi imaju oko 22 borca. Brigada je bila naoružana sa 547 pušaka, 63 puškomitraljeza i mitraljeza, 22 automata, 8 lakih minobacača, 2 teška minobacača, 4 protivtenkovske puške, 2 protivtenkovska topa itd. U Brigadi su borci nosili i po 2 puške zbog gubitaka i malog brojnog stanja. Štab 12. brigade je bio sve aktivniji u radu dok štabovi bataljona nisu još ni izdaleka bili izrasli u prave rukovodioce, ali su se neprekidno preduzimale mjere na osposobljavanju u rukovođenju jedinicama svih nivoa. Ishrana je bila dobra, a odjeća i obuća je sve više i više nedostajala, tako da je bilo oko 200 bosih boraca.^[2]

Što se tiče nacionalnog sastava brigade štab 6. korpusa dostavio je Glavnom štabu Hrvatske pregled nacionalnog sastava boraca za svaku brigadu i partizanski odred pojedinačno. U tom pregledu piše da polovinom jula 1944. u 12, slavonskoj brigadi ima 667 Srba i 320 Hrvata. Podaci su dostavljeni i za ostale brigade 6. korpusa NOVJ. Ukupno u 6. slavonskom korpusu NOVJ bilo je tada 7850 boraca, od čega 3039 Hrvata i 4818 Srba.^[3]

^14]) Arhiv VII, f. NOP-a k-^82 reg. br. 26-1/2.

^[2]> Zbornik ..., tom V, knj. 31, dok. 26. Arhiv VII, f. NOP-a k. 882-A reg. br. 1-1/1.

^[3]) Arhiv VII, f. NOP-a k. 429-A-^ reg. br. 131, k. 119 reg. br. 9-1/1; Arhiv VII k-119 reg. br. 7-119/9, 119 reg. br. 10, 37/12. Zbornik ..., tom V, knj. 29, dok. 107. U 17. slavonskoj NOU brigadi bilo je 534 Hrvata i 612 Srba; 21. slavonska NOU brigada imala je 451 Hrvata i 603 Srbina. Brodska brigada imala je 379 Hrvata i 496 Srba. Diljski partizanski odred imao je 108 Hrvata i 139 Srba. Osiječki partizanski odred imao je 108 Hrvata i 326 Srba. Požeški partizanski odred 73 Hrvata i 170 Srba. Posavski partizanski odred 80 Hrvata i 385 Srba. Daruvarski partizanski odred 15 Hrvata i 245 Srba. Bilogorski partizanski odred 270 Hrvata i 81 Srbina.