| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
|
Povratak Brigade na teren oko Prnjavora U
povratku iz rejona Kerle
- Očauš i poslije izbijanja na komunikaciju Maslovare -
Teslić, 12. NOU brigada zatvorila je pravac na liniji: kota 593 - Zovik - Laništa
i k. 606 - Dujakovo brdo, a 3. bataljon je, kao predstraža, isturen u Pribinić.
U toku izviđanja prema Maslovarama, četnici su ubili informativnog oficira 3.
bataljona Stjepana Gajdeka.[1]
Rano ujutro 16. januara 1944. Brigada je preko Gornje Šnjegotine i planine Čavke,
krenula na marš u pravcu Prnjavora. Zbog fizičke iscrpljenosti boraca,
nespavanja i gladovanja, Brigada se sporo kretala. Za vrijeme kretanja u marševskoj
koloni, politički komesari i sekretari partijskih ćelija i skojevskih grupa
održali su veći broj političkih i partijskih sastanaka da bi utvrdili raspoloženje
boraca, ali i da se daju odgovori i objašnjenja na ona pitanja koja su borci
postavljali. To što su borci preživjeli za 10 dana neprijateljeve ofanzive u
snježnim i surovim planinama, ostaće zapamćeno čitavog života. O tome
govore podaci da su borci i starješine krajiških jedinica upoređivali teškoće
u petoj neprijateljevoj ofanzivi sa teškoćama u centralnoj Bosni i, ocjenili,
da je ova ofanziva u nekim elementima bila teža od pete neprijateljeve
ofanzive. Kolona 12. NOU brigade koja se sporo kretala prema Prnjavoru, nije više
ničim podsjećala na stanje od prije 15 dana. Za to vrijeme u svim jedinicama
došlo je do promjene u raspoloženju, a naročito u spoljašnjem izgledu
boraca. Borci su bili pocijepani, u ritama, rasporenih i nagorjelih šinjela i
pantalona. Oko 350-400 boraca bilo je gotovo bez obuće i sa stopalima uvijenim
u komade šatorskih krila i ćebadi. Kretali su se pogureni i savijeni, a mršava
i izbljedela lica podsjećala su na prerano ostarjele mlade ljude. I govor
boraca se promjenio, ličio je na pokvarenu dječju igračku. Između sebe, u
povjerenju, borci su govorili: »Naša Brigada je istjerana iz slavonskog raja u
bosanski pakao«. U razgovorima sa borcima primjećeno je da je borbeni moral i
dalje na visini, ali je mržnja prema neprijatelju, naročito prema četnicima,
porasla i svakim danom dolazila je do sve jačeg izražaja. To
je bilo i razumljivo jer su Slavonci prošli kroz tešku ofanzivu u izuzetno teškim
uslovima na terenu koji je bio kontrolisan od četnika i neprihvaćeni od
mjesnog stanovništva. Pored toga Brigada je u tako teškim uslovima, od
Prnjavora preko Uzlomca, Borja i Šipraga, nosila sa sobom na nosilima i na
konjima ranjene i bolesne borce bez hrane i odmora.[2]
U utorak, 18. januara 1944. u Štabu 11. krajiške divizije izvršene su
pripreme i izdata usmjena borbena zapovjest Štabu 12. slavonske i 14.
srednjobosanske brigade za napad na Prnjavor.[3] [1])
U NOVJ od 1942. Bio je hrabar borac, komandir voda i čete, zamjenik
komandanta bataljona i informativni oficir u štabu bataljona. Poginuo je
kod sela Obodnika u centralnoj Bosni. [2])
Bolnica u Šipragama evakuisana je pod dramatičnim okolnostima i zaštitom
5. krajiške brigade.
|