Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument |
Predgovor Ova je monografija treća dionica u mom dugoročnom istraživanju politike
građanskih snaga u Hrvatskoj u razdoblju rata i revolucije, 1941-1945.
Prethode joj monografije: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945,
Zagreb 1977, izd. Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga; Hrvatska seljačka stranka 1.941-1945,
Zagreb 1983, izd. Globus. Četnički pokret, koji se od ljeta 1941. počeo organizirati u Srbiji,
ubrzo se počeo siriti i u drugim dijelovima Jugoslavije. U Hrvatskoj se također
može pratiti razvoj tog pokreta od prvih okupljanja četnika 1941. do sloma
četničkih snaga u svibnju 1945. Niz je specifičnih okolnosti utjecao na
pojavu i razvoj četništva u Hrvatskoj, tako da se ono nameće kao tema
zasebne historiografske obrade. S jedne strane, četništvo se stvaralo i
organiziralo kao određeni politički i vojni faktor s obzirom na glavne
okolnosti u Hrvatskoj od 1941 do 1945. godine (nastanak NDH i politika
ustaškog režima, politika talijanskog i njemačkog okupatora, pojava i
razvoj NOP-a).
S druge strane, u Hrvatskoj se razvijalo kao organski dio četničkog pokreta
u cjelini, koji je upravo na tom području imao neka posebna obilježja. U obradi teme težište je na prikazu političkog razvoja i uloge četništva.
Vojna komponenta, koja je također posebno važna za razumijevanje četničke
akcije, u prvom je redu sagledavana u vezi
s političkim razvojem. Prema tome, iako se u ovoj monografiji
djelatnost četnika u Hrvatskoj obuhvaća u cjelini, ipak su neke komponente
obrađene tek u funkciji glavnog cilja. To se poglavito odnosi na vojnu
problematiku, koja i s obzirom na metodološki pristup zahtijeva posebna istraživanja.
Uz to treba istaći da se pojedine komponente mogu potpunije obraditi tek
nakon dugoročnog i sistematskog istraživanja grade koja se, razmrvljena, čuva
u različitim i brojnim arhivskim fondovima. Jedna od tih komponenata koja
zaslužuje daljnju sistematsku obradu jest četnički teror, a za to bi
svakako bilo potrebno skupiti još memoarske građe. Što se pak tiče
narodnooslobodilačkog pokreta i njegove relacije prema četništvu, ovdje se
poglavito govori o pojedinim karakterističnim momentima u vezi s tim. Opsežniji
i detaljniji prikaz nije bio potreban, jer
postoji opsežna povijesna literatura o toj problematici, na koju se ovom prigodom
pozivam. Četničkom pokretu u Hrvatskoj obraćana je određena pažnja u povijesnoj
literaturi. Opisan je u sirim sintetičkim prikazima i pregledima (Jozo
Tomasevich, Jovan Marjanović, Nikola Milovanović), i u nizu analitičkih
radova o pojedinim problemima i zbivanjima (v. Popis izvora i literature).
Raspravu o četničkom pokretu u Hrvatskoj 1941-1942. napisao je Đuro
Stanisavljević, a ima i nekoliko manjih radova, poglavito s obzirom na
pojedina područja (Branko Latas, Vinko Branica, Dušan Plenča, Vojmir
Kljaković). Dio izvorne grade o četništvu u Hrvatskoj je sačuvan i sluzi kao vrlo važna
podloga za istraživanje. Na žalost, dio
te grade nije sačuvan, što se poglavito odnosi na arhivu pojedinih četničkih
vojnih jedinica u Hrvatskoj. Stoga se sve važne činjenice i zbivanja nisu
mogli podjednako obraditi. Ta se građa čuva u nekoliko arhiva u posebnim
fondovima i zbirkama. Osim građe četničke provenijencije, trebalo je istražiti
i opsežnu gradu koja govori o politici glavnih vojno-političkih faktora
prema četničkom pokretu. Dio građe o četničkom pokretu je objavljen (v.
Popis izvora i literature). Monografija je nastala u sklopu ostvarivanja znanstvenog programa Instituta
za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu. Najtoplije zahvaljujem
ustanovama i pojedincima na susretljivosti i pomoći koju sam dobila u obradi
ove teme U Zagrebu, rujna 1985. Fikreta Jelić-Butić
|