SRPSKA MARIONETSKA VLADA Za razliku od hrvatske, srpska marionetska vlada sastojala se od osoba koje su bile tijesno povezane s predratnim jugoslavenskim vladama, i koje su uoči Aprilskog rata, čvrsto vjerujući u njemačku vojnu nadmoć, jako zagovarale ulazak Jugoslavije u Trojni pakt. Ti ljudi bili su izraziti antikomunisti i uvjereni da će Nijemci dobiti rat. Nekom ironijom, iako su se njima služili, Nijemci im nikad nisu vjerovali, a najmanje Hitler, i to zato što su bili Srbi. Prvo administrativno tijelo koje su Nijemci ustanovili u okupiranoj Srbiji (30. maja 1941) bila je komesarska vlada predvođena Milanom Aćimovićem, bivšim šefom beogradske policije, a jedno kratko vrijeme početkom 1939. i ministrom unutrašnjih poslova u pro-osovinskom kabinetu predsjednika vlade Stojadinovića.44 To tijelo bilo je kadro obavljati rutinske administrativne poslove te održavati red i mir pod uvjetima mirne okupacije. Ali nedostajale su mu policijske i žandarmerijske snage sposobne da se nose s ustankom koji je u Srbiji izbio u julu i razmahao se tokom ljeta i jeseni. Kako je njemački vojni zapovjednik Srbije i sam bio bez dovoljno policijskih i vojnih snaga, a imao je poteškoća da dobije pojačanje, odlučio je u konzultaciji s drugim njemačkim instancama da na čelo nove srpske marionetske vlade postavi jakog čovjeka i dopusti mu da stvori nešto veću vojsku. Na taj bi se način samim Srbima mogao dati zadatak da uguše ustanak. 44 Mikrofilm br. T-501, rola 264, snimci 422-423. Kostić, str. 20-21. Čovjek koji je izabran za tu ulogu bio je prijašnji ministar vojske i mornarice i načelnik Glavnog đeneralštaba Milan Nedić. Njega su 1940. u novembru razriješili dužnosti jer je tražio pristup Jugoslavije Osovini. U aprilu 1941. Nijemci ga nisu zarobili, iako je bio komandant Treće grupe armija koja je od Nijemaca branila Makedoniju, a Crnu Goru i Kosovo od talijanskih snaga što su nadirale iz Albanije. Nedić je 29. augusta organizirao takozvanu Vladu narodnog spasa.45 S vojnim zapovjednikom Srbije, generalom Danckelmannom,46 sklopio je usmeno neke sporazume o proširenju svojih ovlasti, ali nakon smjenjivanja Danckelmanna u septembru te su sporazume njegovi nasljednici lako zaobišli i Nedićeva se vlast postepeno smanjivala. Nedić je neprestano imao teškoća s njemačkim vojnim vlastima, nekoliko puta prijetio je ostavkom i vršio brojne promjene u svom kabinetu, pa iako je njegova vlast krajem 1943. praktično prestala postojati, ostao je na položaju sve do kraja njemačke vladavine u Srbiji, oktobra 1944. 45 Mikrofilm, br. T-501, rola 264, snimak 424. 46 Ibid, rola 246, snimci 190-191, 333; rola 256, snimci 1032-34. Nedić je očito bio u nelagodnom položaju: nije imao nikakve stvarne moći u donošenju odluka, a bio je potpuno svjestan činjenice da mu Nijemci, iako je bio njihovo oruđe, uopće. ne.vjeruju i da od njih može očekivati vrlo malo pomoći. Nakon januara 1942. morao je i on progutati neugodan svršeni čin da su većinu njegove zemlje okupirali Bugari, koji su od početka do kraja bili krajnje omrznuti. Imao je manje-više trajnih problema s disidentskim elementima u svojoj vladi. S druge je strane bio izazov četnika koji su se s uspjehom infiltrirali na svim razinama u njegove oružane snage i administraciju, pa nevolje s partizanima, a nije bio siguran ni u svoje sljedbenike. Kao potpunog kvislinga, koji je u njemačku pobjedu vjerovao sve tamo do u 1943, Srbi su ga uglavnom promatrali s nevjericom, pa i s mržnjom.47 U početku je očito imao podršku priličnog broja svojih zemljaka, koji su vjerovali da je spasio mnogo srpskih života, kad je na veliko opominjao stanovništvo da ne poduzima akcije nasilja i sabotaže, te ga upozoravao da ne mari za riječi BBC-a i Radio-Moskve kojima na srcu ne leže interesi srpskog naroda. Ali kako se rat razvijao bivalo je sve jasnije da će Nijemci izgubiti, pa je i podrška Nediću neprestano opadala. 47 Vidi ocjenu načelnika štaba njemačkog komandanta jugoistočne Evrope, generala Hermana Foertscha, iz augusta 1943, u mikrofilmu br. T-311, rola 196, snimci 159-160. Djelujući prema svom prvobitnom sporazumu s vojnim zapovjednikom Srbije, Nedić je osnovao Srpsku državnu stražu. Ona je uskoro preuzela staru žandarmeriju, a komandirali su joj bivši jugoslavenski oficiri. Dozvoljene su joj maksimalne efektive od oko 17.000 ljudi i nikada nisu bile veće. Straža se sastojala od tri dijela: seoske straže u selima koja je u biti izvršavala zadatke bivše žandarmerije, policijskih snaga u gradovima, te pogranične straže. Vrlo brzo su se u stražu infiltrirali četnici i za čitavog svog postojanja bila je to loša i nepouzdana oružana snaga. Oružje i municiju za državnu stražu davali su Nijemci iz ratnog plijena zarobljenog u raznim dijelovima Evrope. Trebalo je poduzimati i mjere opreza protiv četničkog potkradanja oružja, jer se znalo da se ubacuju u redove straže. Osim Srpske državne straže Nedić je neko vrijeme imao pod svojom jurisdikcijom i Srpske dobrovoljačke odrede koje je organizirao srpski fašistički voda Dimitrije Ljotić, ali pod komandom bivših jugoslavenskih oficira. Ti su odredi s njemačkom podrškom organizirani u septembru 1941, a do januara 1942. narasli su na oko 3.700 ljudi.48 Bili su stranačka vojska koja se uglavnom sastojala od mladih profašističkih dobrovoljaca. Krajem 1942. ti su odredi reorganizirani u Srpski dobrovoljački korpus s ograničenom jačinom od 3.600 ljudi (koja je nakon augusta 1943. znatno povećana), a njemački vojni zapovjednik Srbije imao je neposrednu kontrolu nad njim.49 Dobrovoljački korpus borio se efikasno ne samo protiv partizana, već i protiv četnika, i bio je u stvari jedina naoružana grupa Srba na njemačkoj strani kojoj su Nijemci vjerovali i smatrali je hvalevrijednom.50 48 Mikrofilm br. T-500, rok 247, snimci 756-758. 49 lbid, rola 249, snimci 61, 142, 524. 50 Za pohvale za hrabrost u njemačkim izvještajima vidi ibid, snimci 60-63; rola 253, snimci 936-937; rola 256, snimci 596, 757. Druga specijalna snaga koju su Nijemci organizirali u okupiranoj Srbiji bio je Ruski zaštitni korpus, čiji su vojnici regrutirani među ruskim izbjeglicama koji su živjeli u Srbiji i drugdje u jugoistočnoj Evropi. Dozvoljena jačina tog korpusa iznosila je najprije 3.000 ljudi, ali prema dokumentima korpusa, početkom septembra 1944. brojao je 11.197 ljudi.51 Bio je pod komandom bivših carističkih oficira, koji su djelovali pod nadzorom njemačkih oficira za vezu. Iako je korpus formalno bio dio njemačkih oružanih snaga,52 uglavnom je obavljao stražarsku dužnost u rudnicima i industrijskim poduzećima koja su radila za Nijemce, te na cestama i željeznicama. 51 Vertepov, ur. str. 405. 52 Ibid, Mikrofilm br. T-501, rola 249, snimak 142. Nedić i Nijemci imali su također na raspolaganju već od augusta 1941. četničke jedinice Koste Milovanovića Pećanca; slijedeće jeseni i nadalje u toku 1942. njima je dodan veliki dio četničkih jedinica koje su bile pod komandom Pećančeva suparnika, pukovnika Draže Mihailovića. Porijeklo i rana faza razvoja ove dvije vrste četnika bit će objašnjena u slijedećoj glavi. Kao dio Nedićevih snaga nisu vrijedili mnogo. Jačina Pećančevih jedinica bila je ograničena; u aprilu 1942, iznosila je 8.745 ljudi, a moglo ih se upotrijebiti samo u Srbiji. Ukupni broj u obje vrste četničkih jedinica iznosio je 15. maja 1942. godine 13.400 ljudi, organiziranih u 78 odreda.53 To je vjerojatno bio najveći broj koji su ti odredi ikada imali. Nijemci nisu vjerovali četnicima Koste Pećanca, a još manje su vjerovali onima koji su ranije bili pod Mihailovićem. Na legalizaciju ovih potonjih Nijemci su gledali samo kao na privremenu pogodnost za ove i ostale Mihailovićeve četnike koji će, kad dođe prikladan .trenutak svoje oružje okrenuti  protiv Nijemaca,. Zato su tokom ljeta 1942. Nijemci donijeli odluku da razoružaju obje grupe četnika, da one koje su smatrali pouzdanima prebace u Ljotićeve dobrovoljačke odrede, a da ostale pošalju na rad. Do kraja godine sasvim su raspušteni odredi u jačini od 12.000 ljudi, a ostali odredi bili su jako smanjeni. 53 Izvještaj komandujućeg generala u Srbiji, ibid, rola 352, snimak 809. U svemu, tih nekoliko dijelova Nedićevih vojnih snaga u prvoj su godini njegova predsjednikovanja došli do prilične jačine: oko 21.000 ljudi pod oružjem u redovnim jedinicama (Srpska državna straža i Ljotićevi dobrovoljački odredi) i preko 13.000 ljudi u pomoćnim snagama (Pećančevi četnici i legalizirani četnici Draže Mihailovića). Ali nakon reorganizacije u dobrovoljački korpus i oduzimanja Nediću komande nad njim, te nakon razoružanja pomoćnih jedinica, ostala mu je samo Srpska državna straža koju je kontrolirao njemački viši komandant policije i SS za Srbiju. To nikad nije bila jaka borbena snaga: tokom rata se izrodila i sve više su se u nju infiltrirali četnici. Tako su u usporedbi sa snagama ustaške države srpske kvislinške snage bile vrlo ograničene. Podjela Jugoslavije između sila Osovine i njihovih satelita razderala je političko, administrativno i ekonomsko tkivo zemlje koje se razvilo tokom prethodna dva desetljeća. Svaka od sila koja je uzela dio jugoslavenskog teritorija, jednako tako i marionetska država Hrvatska, slijedila je svoje specifične interese u upravljanju tim područjima i u iskorištavanju njihovih prirodnih i ljudskih rezervi. Zbog svoje nadmoćnosti, Njemačka je mogla osigurati za sebe proizvodnju svih strateških materijala na čitavom području Jugoslavije, tokom cijelog rata. Ipak, partizani i četnici — dvije grupe koje su s vremenom narasle do velikih vojnih i političkih organizacija i u različito vrijeme uživale jaku podršku Saveznika — osporavali su poredak koji je Hitler ustanovio na jugoslavenskom teritoriju. Iako su obje te grupe željele i borile se za obnavljanje jugoslavenske države, njihovi poslijeratni ciljevi bili su totalno različiti i one su tokom rata slijedile potpuno različitu vojnu i političku strategiju. Budući da je svaka od njih htjela potpunu a ne djelomičnu vlast u poslijeratnoj državi, i njihova međusobna protivnost bila je potpuna. Tako se, dakle, pod uvjetima komadanja, okupacije i borbe protiv stranog neprijatelja, u zemlji vodio i građanski rat između predstavnika starog režima i revolucionarnih snaga predvođenih komunistima. Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument