Predgovor izdavača Nije u nas običaj da o osjetljivim temama naše nedavne prošlosti objavljujemo prevedene knjige stranih autora. Djelo Joze Tomasevicha »Četnici« po mnogo čemu zaslužuje da bude izuzetak. Prije svega, Jozo Tomasevich nije u punom smislu te riječi strani autor, iako je njegova knjiga napisana na engleskom jeziku i po prvi put objavljena 1975. godine u izdanju uglednog kalifornijskog sveučilišnog izdavača Stanford University Press.-Jozo Tomasevich roden je 1908. godine na Pelješcu, završio je Trgovačku akademiju u Sarajevu, a studirao je i diplomirao ekonomske nauke u Baselu, gdje je 1932. godine stekao i doktorat radom »Die Staatsschulden Jugoslawiens« (objavljeno u Zagrebu 1934). Radio je zatim u časopisu »Narodno blagostanje« u Beogradu, pa u »Ekonomistu« u Zagrebu, objavio je i dvije knjige u Zagrebu (»Financijska politika Jugoslavije 1929-1934« i »Novac i kredit«) i dobio je 1938. godine Rockefelerovu stipendiju za dvogodišnju specijalizaciju iz područja ekonomsko-financijskih nauka u SAD. Rat ga je zatekao u SAD. Nastavio se baviti naučnim radom na području ekonomije i financija, radio je u odjelu UNRRA-e za Jugoslaviju, uključio se u rad naučnih i sveučilišnih institucija u Kaliforniji, objavio nekoliko naučnih radova, primio je američko državljanstvo i postao nastavnik na sveučilištu u San Franciscu. Baveći se pretežno američkim privredno-financijskim temama, ipak je uspio rezimirati svoja znanstvena saznanja o političko-ekonomskom položaju sela u jugoslavenskim zemljama do II svjetskog rata u knjizi »Peasants, Politics, and Economic Changes in Yugoslavia« (740 str, izdanje »Stanford University Press« 1955. godine). Tek šezdesetih godina, potkraj njegove sveučilišne karijere, zainteresirao se znanstveno temeljitije za ratna zbivanja u njegovoj bivšoj domovini i počeo rad na knjizi »Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945«. Pristupio je tom poslu s etikom objektivnog znanstvenog radnika, koji strastveno traži istinu; s akribijom i rutinom već iskusnog istraživača; s nepristranošću distanciranog Amerikanca, ali i s razumijevanjem čovjeka koji poznaje jezik, ljude, krajeve i prethistorije glavnih zbivanja kojima se bavi njegova knjiga. Obilno je koristio prednosti što ih pruža znanstveni rad pod patronatom bogatog američkog sveučilišta kakvo je Stanford: mogućnost da se nabavi sva literatura, da se nabave mikrofilmovi relevantnih njemačkih, talijanskih, jugoslavensko-emigrantskih, američkih, britanskih i drugih dokumenata, da se po potrebi putuje i istražuje po svim arhivima od Washingtona do Beograda. Također je zahvaljujući prijateljskoj suradnji s kolegama u Jugoslaviji lakše prokrčio put kroz obilje jugoslavenskih dokumenata u Vojnohistorijskom institutu u Beogradu i u drugim arhivima, a bilo mu je i omogućeno da razgovara s nekima od važnih sudionika. Rezultat je petnaestogodišnjeg takvoga rada golema prikupljena grada, koja je autora navela da svoj prvobitni plan o jednoj knjizi znatno proširi i da najprije objavi knjigu »The Chetniks«, a sada dovršava drugu knjigu o ustašama i drugim kolaboracionistima, dok će treća knjiga biti posvećena partizanima. I prije pojave Tomasevicheve knjige u inozemstvu, posebno u SAD, bilo je pokušaja da se povijesno obradi četnički pokret u ratnim godinama u Jugoslaviji. Pretežno se, međutim, radilo o pristranim apologijama četničkih emigranata u kojima se zagrižljivim antikomunizmom pokušala opravdati vlastita izdaja, ili pak o objektivnijim pokušajima koji su obično bili necjeloviti ili su pak trpjeli od nepotpunog uvida u izvore. Stoga je razumljivo da je u znanstvenim krugovima, posebno medu povjesničarima II svjetskog rata, knjiga Joze Tomasevicha »The Chetniks« bila dočekana s najlaskavijim superlativima: »Događaji u Jugoslaviji koji su uslijedili poslije raspada višenacionalne države 1941. godine. . . bili su toliko kompleksni, da još nijedna zadovoljavajuće potpuna i objektivna povijest o tom razdoblju nije napisana. Pojava knjige »The Chetniks«. .. kao prvog dijela najavljene trodjelne studije, pruža nam obećanje da napokon takvu kompletnu i kompleksnu povijest imamo na vidiku. . . Profesor Tomasevich zaslužuje najveće pohvale za temeljit i objektivan znanstveni pristup vrlo složenoj tematici, za koju će ova knjiga još dugo ostati temeljnim priručnikom...« (Stephen Clissold u »English Historical Review«, januar 1977). (Knjiga Joze Tomasevicha) ». .. daje nam o predmetu kojim se bavi takva razjašnjenja, koja bez sumnje u svim bitnim dijelovima možemo smatrati definitivnim. ..« (Jean-Marie d'Hoop u »Revue historique«, Paris, svezak CCLVI, 1). »Tomasevicheva analiza četničkog pokreta zaslužuje epitet djela koje je za ovu temu nezaobilazno.« (O. N. Haberl u »Südost-Forschungen«, svezak XXXLV, 1977). »To je knjiga s dubokim povjesničarskim uvidom, kakav se mogao i očekivati od autora klasičnog djela »Seljaci, politika i ekonomske promjene u Jugoslaviji«, koja je objavljena prije 20 godina...« (D. Wilson u »Historical Journal« Vol. 19/1, mart 1976). »Profesor Tomasevich, istaknuti američki povjesničar dalmatinskog porijekla, napisao je djelo velike znanstvene vrijednosti, koje ima daleko širi zamah nego li to sam naslov sugerira.. .« (F. B. Singleton u »The Times, Higher Education Supplement«, 22. 8. 1975). Mogli bismo tako nanizati još priličan broj sličnih pohvala iz uglednih pera u uglednim listovima i časopisima, ali moramo također reći da te pohvale nisu bile jednodušne. U »Amerikanskom Srbobranu« (Pittsburg, jula 1976) izišao je žučljiv napad iz pera bivšeg ljotićevca Karapandžića, u kojem je glavni argument protiv profesora Tomasevicha i njegove knjige tvrdnja, da jedan Amerikanac hrvatskog porijekla ne bi smio tako samopouzdano izricati svoje sudove o jednom srbijanskom političkom i vojnom pokretu i o historijskoj epizodi koja je prvenstveno srpska. Istovremeno, u »Hrvatskoj reviji« (Barcelona-Zürich decembra 1975) emigrant Bogdan Radića doduše priznaje Tomasevichevoj knjizi dokumentarnu vrijednost u odnosu na četnički pokret, ali mu žustro zamjera što prema ustaškom pokretu i NDH ima jednako negativan, ili čak još negativniji odnos, nego li prema četnicima Draže Mihailovića. U »Canadian Journal of History« (broj 1 od 1976) Alex N. Dragnich optužio je profesora Tomasevicha da zanemaruje ili namjerno prešućuje poštene motive koji su pokretali četnike u svim njihovim zapetljanim kolaboracijama. Takvi napadi na knjigu ostali su ipak zanemarivo malobrojni, a argumentacija im je bila providno politički pristrana, sasvim izvan sfere objektivnih znanstveno-povjesničarskih mjerila. U brojnim knjigama o NOB koje su objavljene u našoj zemlji neke se usput, kao perifernom temom, bave i četničkim pokretom. U njima ima vrijednih podataka, pa i pojedinih ocjena, ali nema niti cjelovitog pregleda niti sintetičkih sudova o četništvu. Nešto slično se može reći i za znanstvene radove u kojima se naši povjesničari, medu njima i neki od vrlo istaknutih, bave pojedinim epizodama ili aspektima četništva u Jugoslaviji za vrijeme prošlog rata: četnici u Srbiji 1941, počeci četništva u Hrvatskoj 1941-42, četnici u vrijeme bitaka na Neretvi i na Sutjesci, likvidacija četničkog vodstva u Crnoj Gori i dr. Mahom su to ozbiljni naučni radovi koji temeljito istražuju i historičarski iscrpljuju dijelove jedne opsežne teme i pružaju neophodan materijal za buduće sinteze, ali te povjesničarske sinteze o četništvu zasad još nemamo. Stoga je razumljivo da je pojava Tomasevicheve knjige »The Chetniks« i u stručnim krugovima u Jugoslaviji bila odmah zapažena i sa zadovoljstvom prihvaćena. O tome je prvi opširnije pisao naš povjesničar drugog svjetskog rata Dušan Biber u »Časopisu za suvremenu povijest« broj 2-3 1976. godine. Analizirajući iscrpno sve vrijednosti Tomasevicheve knjige, Biber nedvosmisleno zaključuje kako tako cjelovito djelo o toj temi još nemamo, pa ono svakako zaslužuje da bude prevedeno i pruženo na uvid i našem čitaocu. To su razlozi pored ocjene stručnih recenzenata koji su potakli izdavača da objavi prvo jugoslavensko izdanje Tomasevicheve knjige »The Chetniks« u hrvatsko-srpskom prijevodu. Izdavač to čini s provjerenim osvjedočenjem, da našoj javnosti pruža vrlo vrijedno djelo koje, iako napisano u stranoj zemlji i od autora koji nije naš državljanin, ipak pokazuje veliko razumijevanje naših prilika, paralelno s nužnom historičarskom distancom i objektivnošću. Vrijednost te knjige neće bitno umanjiti ni neke rezerve što ih sam izdavač osjeća prema dijelovima teksta, pa na to želi upozoriti i budućeg čitaoca. Na primjer, raspravljajući o slabostima stare Jugoslavije i uzrocima njena sloma profesor Tomasevich iscrpno sagledava nacionalni aspekt problema (neriješeno nacionalno pitanje), ali čini nam se da mjestimično zanemaruje socijalni. To se onda neminovno produžava i na procjene o uzrocima sukoba između četnika i partizana za vrijeme rata. Potpunijim sagledavanjem socijalno-klasne komponente tih sukoba autorova je analiza mogla biti bogatija za jedan važan sloj, u kojem se četništvo pojavljuje ne samo kao protivnik antifašističkih, borbeno-patriotskih, demokratsko-republikanskih i federalističkih koncepcija, već i kao predstavnik jednog socijalno i klasno neželjenog režima. Moglo bi se raspravljati i o načinu kako autor tretira kompleks izdaje. Tomasevich je kao nitko prije njega temeljito i detaljno prikazao i dokazao sve vidove četničke kolaboracije s okupatorom, i to je jedna od velikih vrijednosti njegove knjige. Ali, za autora, čini se, ta je kolaboracija bila samo politička pogreška, dok se mi, u ovoj zemlji, ne možemo osloboditi mučnog dojma o ružnoj izdaji. Teško možemo samo kao političku pogrešku tretirati mučka ubistva partizanskih komandira i komesara na spavanju, udarce iza leđa već u prvoj i u svim ostalim ofanzivama, poubijane ili okupatoru izručene partizanske ranjenike, denuncijacije okupatorskim vlastima, uloge vodiča i prethodnice okupatorskim jedinicama koje pale sela, otkrivaju skrivene partizanske bolnice i pljačkaju hranu koju je narod sakrio u zemunice. Iz svoje vremenske i prostorne distance autor možda nije ni mogao imati senzibilitet za taj najnečasniji aspekt četničkog djelovanja. Slično je s odnosom prema četničkom teroru. U svojoj vrlo opsežnoj i iscrpnoj studiji o četništvu autor raspravlja o četničkom teroru na svega pet-šest stranica. Opće konstatacije, kojima se autor tu zadovoljava, svakako su točne, i neumjesno je i pomisliti da se bilo što prešućuje ili zataškava. Ali teror je bio jedan od važnih sastavnih dijelova četničkog programa i gotovo uvijek najočitija manifestacija četničkog prisustva na nekom terenu. Jugoslavenski čitalac stoga nije navikao da se u raspravi o četnicima teror spominje samo periferno, jer teror i četništvo u našem su iskustvu, u našoj svijesti, ostali nerazdruživo povezani, gotovo kao sinonimi ili barem kao vrlo čvrsta simbioza. Autorov hladniji odnos moramo i ovaj put pripisati njegovoj američkoj distanci, koja se očigledno ponegdje pokazuje kao prednost, ali ponegdje i kao nedostatak. * Izdavač je jugoslavensko izdanje ove knjige priredio prema engleskom originalu »The Chetniks«, izdanje Stanford University Press 1975. Prilikom prevođenja na hrvatsko-srpski autor knjige mnogo je pomogao prevodiocu i uredništvu u preciziranju terminologije, te u provjeravanju citata i izvora. U sporazumu s autorom izdavač je terminologiju mjestimično prilagodio jugoslavenskim standardima. Na pet-šest mjesta izdavač je sam izostavio sažete prikaze povijesnih pozadina nekih zbivanja, koja su strancu vjerojatno neophodna, ali jugoslavenskom čitaocu dobro poznata, pa ga u ovako presažetom i simplificiranom obliku mogu i smetati. Po istom je kriteriju izostavljen i rezime na kraju knjige, koji je svakako bio namijenjen američkom čitaocu, a za jugoslavenskog koji pročita cijelu knjigu nije od interesa. Time je knjiga u odnosu na original skraćena za ukupno 11 stranica. Predgovor američkom izdanju izostavljen je po autorovoj želji. Znanstveni aparat (indexi, bibliografija) obrađen je i u ovom izdanju jednako kao i američkom, na izričiti autorov zahtjev. Izdavač je sebi uzeo slobodu da na desetak mjesta u knjizi stavi ispod teksta svoje vlastite bilješke, koje su uvijek označene zvjezdicom i potpisane s Izdavač. Pokušali smo u tim bilješkama dopuniti autora u nekim pojedinostima koje su nam se činile važnima, a na osnovi dokumenata ili podataka koji su postali poznati nakon što je ova knjiga već bila napisana (1974) ili ih autor iz bilo kojeg drugog razloga nije uzeo u obzir. Također smo zamolili jednog od recenzenata ove knjige - pukovnika Vojmira Kljakovića - da napiše svoj predgovor ovoj knjizi, u kojem se znanstveno djelo Joze Tomasevicha smješta u šire okvire cjelokupne historiografije o četnicima. Na kraju, izdavač i ovim putem zahvaljuje autoru što mu je povjerio jugoslavensko izdanje ovog djela, a recenzentima pukovniku Kljakoviću i prof, dru Marjanoviću zahvaljuje na stručnoj i drugarskoj suradnji, s uvjerenjem da smo svi zajedno našim jugoslavenskim čitaocima priredili zanimljivo i vrijedno izdanje. IZDA VAČ Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument