Radoslav S. Nedovic, Pantelija Vasovic: ZATAMNJENA ISTINA

Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument


DRAŽINA POLITIKA DA NIJE VREME ZA BORBU

Da bi se bolje razumeli događaji o kojima pišu autori kao o nekakvoj borbi četnika protiv okupatora prvih meseci ustaničke 1941. godine, nužno je sagledati čitavu strategiju i politiku tog pokreta prema okupatoru i njihovim saradnicima, ali i njihov stav prema drugoj ustaničkoj strani, kao i njegov stav o nužnosti voćenja borbe protiv okupatora.

Deo te strategije može se sagledati u uputstvu Vrhovne četničke komande i "Uputu za izvršenje zadataka četničkih odreda Jugoslovenske vojske", gde, pored ostalog, kaže: "Sukobi sa Nemcima - Da se izbegavaju".7

7. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 19.

Taj stav Vrhovne četničke komande jasnije je formulisan u "Programu četničkog pokreta za septembar 1941", dostavljenom Jugoslovenskoj vladi u Londonu. U tački 1. tog programa piše:

"Održavanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njihovim pomagačima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u neposredne borbe osim u slučajevima samoodbrane, kao što je slučaj u Hrvatskoj".8 Taj stav Vrhovne četničke komande utvrćen je prvih dana ustanka i nije se menjao ni u septembru, kada su partizani vodili na veliko borbe protiv okupatorskih jedinica i njihovih saradnika.

8. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 26.

Kakav je stav Draža Mihailović imao prema Nemcima, govori i ovaj podatak.

Prilikom stvaranja četničkih odreda Nemci su bili uvereni da Draža Mihailović ove jedinice formira radi borbe protiv komunista. Ovo ubećenje su stekli zbog toga što je Mihailović imao dobre odnose sa Aćimovićem, Nedićem i Ljotićem, prema kojima nije iskazivao nekakvo neprijateljstvo. Mećutim, kada se saznalo da su neke četničke jedinice učestvovale u borbama za oslobađanje Krupnja i Stolica, nemačka komanda šalje na Ravnu goru Sašu Nikolajevića, jednog od bliskih saradnika Draže Mihailovića, da ispita da li je ovo izvršeno po znanju Draže i njegove vrhovne komande.

Po povratku sa Ravne gore u Beograd, Nikolajević je podneo nemačkoj komandi izveštaj u kome se ističe da je Mihailović kategoričan da vodi borbu protiv komunista, da neće ništa preduzimati protiv nemačkih okupacionih snaga, a da, zbog raspoloženja naroda, nema mogućnosti da otvoreno radi sa Nemcima. Kao što se vidi, Mihailović nije u mogućnosti da saraćuje sa Nemcima samo zbog raspoloženja naroda, čime je jasno rečeno kakav je njegov odnos prema borbi protiv okuptora radi osloboćenja zemlje."9

9. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 609, i "Užička republika", knj. 2, str. 126-127.

Kada je, pod pritiskom partizanskih odreda u čitavoj zapadnoj Srbiji, gde su nemačke jedinice svakodnevno napadane, nemački komandant za Srbiju, čuveni zločinac Franc Beme, bio primoran da izda naredbu o povlačenju svojih jedinica iz Užica, Požege i Čačka, Vrhovni štab četničke komande bio je prinuđen da izvrši mobilizaciju svojih jedinica, i to isključivo da bi sprečio da partizani preuzmu ove gradove.

Svoj stav o borbi protiv Nemaca najbolje je objasnio sam Draža Mihailović u izjavi koju je dao komandi nemačke 342. pešadijske divizije, uručen u Valjevu 1. novembra 1941. U toj izjavi pod tačkama 4 i 5 on kaže:

"Ulazak u pojedine gradove je bio neophodan da se ne bi komunističke jedinice predstavljale kao oslobodioci i da ne bi povukle za sobom nenarodne mase. To se moralo dogoditi i radi toga da bi se sprečili komunisti da vrše teror nad stanovništvom." Dodaje se: "Četnička akcija nije usmerena protiv nemačkih jedinica, ukoliko one ne napadaju četnike i narod".10

10. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 861.

Vrhovni komandant četničke komande Draža Mihailović 28. oktobra, samo dan posle pregovora koje je vodio u Brajićima sa Josipom Brozom Titom o saradnji četnika i partizana, šalje u Beograd Komandi nemačkih snaga za Srbiju svoju delegaciju, koju su sačinjavali kapetan Nenad Mitrović i pukovnik Branislav Pantić, koja nudi saradnju okupatorskim snagama, radi uništenja komunista u Srbiji. Ti predstavnici, po ovlašćenju Draže, nude garancije "da će srpski prostor istočno i zapadno od Morave očistiti od komunitičkih bandi". Zatim se ističe da se on ne povodi nikakvim političkim ciljem i da "priznaje činjenicu da je zemlja pobeđena i da Nemci poseudju prava okupatora".11 Ova delegacija je boravila u Beogradu i vodila razgovore sa predstvnicima nemačke komande sve do 3. novembra.

11. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 858.

Delegacija je ugovorila direktan susret Draže Mihailovića sa predstavnicima Vrhovne nemačke komande za Srbiju, koji je održan u Divcima na dan (u noći) 12. novembra 1941. Pored Draže, u delegaciji su bili: major Aleksandar Mišić, pukovnik Branislav Pantić i kapetan Nenad Mitrović. Nemačku delegaciju je predvodio pukovnik Kogard. Mihailović je molio nemačke predstavnike da mu pruže pomoć u oružju i municiji, koju će upotrebiti za uništenje komunista. Svoju odanost nemačkim oružanim snagama, on je iskazao izjavom: "Nećemo se boriti protiv Nemaca, pa ni onda ako nam ova borba bude nametnuta".12 Verovatno je rezultat tih razgovora bio i taj što je sutradan Nemcima u Slovcu, na neposrednoj blizini, gde se pregovaralo, predato 365 zarobljenih partizana. Tako je pokazana odanost prema okupatoru. U svim drugim razgovorima ili pregovorima, kojih je u toku rata bilo dosta, o čemu će kasnije biti više reči, Draža Mihailović i njegovi zastupnici izražavali su veliku lojalnost okupatoru.

12. "Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u", tom XII, knj. 1, str. 871-878.

Iz takve političke i vojne strategije, koje su Mihailović i njegov Vrhovni štab imali prema okupatoru, njihovi odredi u prvim mesecima ustanka nisu preuzimali nikakve vojne akcije prema okupatoru. U svetlu takvog ponašanja nužno je rasvetliti neke navode autora u kojima se tvrdi da su četnici u više navrata vodili borbu protiv nemačkih vojnih jedinica, za koje ne postoje relevantni dokazi. U tom cilju navodi se da su četnici vodili borbu zajedno sa partizanima na planini Jelici 16. septembra, da su napadali nemačku kolonu prilikom njihovog povlačenja iz Požege i Jelendola, pa pri zauzimanju Užica i Požege, kao da su to bile "prva vatrena krštenja" četnika sa Nemcima.

Činjenice govore da su svi četnički odredi na čačanskom području poštovali stav svoje Vrhovne komande i da sukoba sa Nemcima nije bilo sve do borbi za oslobođenje Gornjeg Milanovca i Čačka. Najava povlačenja nemačkih jedinica iz Užica, Požege i Čačka, naterala je Mihailovića da izda naredbu o mobilizaciji i formiranju vojnih jedinica kako u te gradove ne bi ušli samo partizanski odredi, što bi za četnički pokret bilo kobno, jer bi kod narod izgubio svake simpatije.

Taj stav Draže i Vrhovne četničke komande u pogledu neutralnosti prema okupatoru jedino nisu ispoštovali četnički komandant i poručnik Ratko Martinović i pop Vlada Zečević, koji su vodili četničke odrede u valjevskom kraju. Oni su se sporazumeli sa rukovodstvom Valjevskog NOP odreda i 1. septembra otpočeli ratne operacije protiv Nemaca za osloboćenje Krupnja. U toj borbi, koja je trajala tri dana, ratovalo je 350 boraca Valjevskog NOP odreda i isto toliko četnika, koje su predvodili Martinović i Zečević. Zbog kršenja stava o neutralnosti prema Nemcima četničke Vrhovne komande, ova dvojica četničkih komandanata su kasnije morali napustiti četnike i prići partizanima, i sa sobom su poveli veliki broj svojih boraca koji su izrazili želju da se bore protiv Nemaca. Prema tome, navodi autora da je Krupanj osvojio od Nemaca major Veselin Misita su neistiniti.


Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument