Radoslav S. Nedovic, Pantelija Vasovic: ZATAMNJENA ISTINA
| Sadržaj | Prethodni dokument | Sledeći dokument | 
| 
 AVETI ZLA NA STRANICAMA "ČAČANSKOG GLASA"   U 
"Čačanskom glasu" od 1. novembra 2002. godine, uz feljton 
"Istorija ravnogoraca čačanskog kraja", Redakcija lista nam podari 
fotografiju pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini potporučnika Žarka 
Borišića, batinaša ubicu, koljaša, najvećeg zločinca našeg kraja u Drugom 
svetskom ratu. Mnogo porodice, potomci njegovih žrtava, sa ogorčenjem pitaju: 
Kome je ta fotografija namenjena i sa kojim ciljem? Kakve se poruke preko nje 
upućuju i kome? Ko to i zašto oživljava aveti zla Drugog svetskog rata? Jer, 
zna se da su za Žarkom Borišićem ostali mnogi grobovi nevinih građana, a i 
mnogi ljudi su ostali obogaljeni od njega i njegovih batinaša. Mnogi 
građani, uvređeni i ucveljeni, obraćaju se ovih dana Opštinskom odboru 
SUBNOR-a, traže da se protestuje kod nadležnih zbog oživljavanja kroz štampu 
ovih zločinaca, jer su iza takvih zločinaca ostale teške rane i ne bi ih 
trebalo povređivati. Da je ovaj revolt ozleđenih građana opravdan, navešćemo 
samo neke masovne zločine koje je Borišić počinio nad nedužnim građanima i 
borcima NOR-a. U 
noći između 6. i 7. decembra 1941. godine u Trbušanima, gde je rođen ovaj 
monstrum, ubio je devet svojih sugrađana, komšija, ali i neke od svojih bližih 
srodnika. Sa grupom svojih saradnika, te je noći ubio: Dušana Mićovića i 
njegovog sina Miodraga, LJubinka Kovačevića, Dragoslava Petrovića, Živorada 
Bogdanovića (borca Prve ljubićke čete), Milivoja Sarića i Jeremiju Karavidića 
(borca Posadne čete), Živanu Borišić (svoju sestru od strica) i Slavišu Lučića, 
omladinske rukovodioce u selu. Kao 
četnički komandant bataljona u Donjoj Gorevnici je 22. marta 1943. godine 
pohvatao, osudio na smrt, pobio i poklao 10 građana Donje Gorevnice i Mojsinja, 
među kojima su bile četiri žene: Ubijeni i zaklani su: Mileva Pavlović, 
Stojka Janković, Vuk-Mileta Aleksandrić, Svetislav-Cvele Kuzmanović, Budimir 
Radojević i devedesetogodišnji Stanojle Jelić, svi iz Donje Gorevnice, a iz 
Mojsinja čitava porodica Sibinke i Gojka Paunovića. Njihovu 
jedinicu kćerku Daru su zaklali; pored klanja, sekli su joj deo po deo tela, 
sve u prisustvu majke i oca, koje su likvidirali posle klanja kćerke. Naredili 
su meštanima da ove žrtve pobacaju u jamu rudnika i zabranili rodbini da ih 
sahrane. Đorđa Kuzmanovića naterali da mrtvo telo svog brata Cvela baci u 
jamu. Potrešen tim događajem, Đorđe je drugog dana izvršio samoubistvo vešanjem. U 
noći između 13. i 14. septembra 1943. godine u Slatini i Mršincima Borišić, 
zajedno sa Dragoslavom Vučićevićem-Crnjakom i Milošem Ćirkovićem, hvata i 
osuđuje na smrt sedam pripadnika NOP-a. Posle klanja njihova tela bacaju u 
Moravu. Zaklani su: Milija Vučetić, učitelj u penziji, njegova poćerka Ljubica Aničić, Mladomir Tutunović i Milojko-Mile Ranđić iz Slatine, 
Spiridon-Spiro Smiljanić, Mijat Panić i Radovan Rovinac iz Mršinaca. To 
je samo jedan manji deo zločina koje je izvršio ovaj monstrum nad građanima 
našeg kraja u toku Drugog svetskog rata. Spisak njegovih zločina je mnogo veći, 
ali nabrajanje bi zahtevalo mnogo veći novinski prostor za objavljivanje. Kada 
se sve ovo zna, a to su znali autori pomenutog feljtona, verujemo i Redakcija 
"Čačanskog glasa", nejasni su motivi da se ova fotografija nađe bez 
ikakvog komentara na stranicama lista. Mi 
razumemo da i danas ima ljudi u redakciji "Glasa", ili među onima 
koji o ovim zločinima pišu sve najlepše, da ovakve zločince obožavaju. Mi 
im to ne osporavamo, ali neka te svoje idole i njihove slike drže u svojim 
domovima, neka se sa njima tamo diče i ponose. Ali, mesto fotografija takvih 
zločinaca nije na stranicama lokalnog lista, jer moraju znati da su još živi 
potomci njihovih žrtava. Niko im ne bi zamerio da su, umesto fotografije ovog 
zločinca, objavljene fotografije njegovih žrtava. 
 
 |