PRVA KRAJIŠKA BRIGADA - SJECANJA BORACA
Sedmi dio
OD SREDNJE DO ISTOCNE BOSNE I NATRAG

TREĆI BATALJON PALI AVIONE Komandant naše brigade, Vojo Todorović, došao je na ideju da napadnemo aerodrom Rajlovac i na njemu popalimo avione. Na prvi pogled, biloje to vrlo čudno, jer je u pitanju bio jak i dobro utvrđen garnizon još nadomak samog Sarajeva. Međutim, Vojo je računao na iznenađenje i uspjeh, tim više što se neprijatelj osjećao relativno bezbjednim i jakim. Svima nama ideja je, i pored sve neobičnosti, bila primamljiva jer je "nudila" velik uspjeh, a i pružala mogućnost ostvarivanja jedne dugo priželjkivane osvete. Naime, za sve vrijeme naših dejstava oko Sarajeva neprekidno nas je uznemiravala i tukla neprijateljska avijacija. Bila nam je toliko dojadila da smo jedva čekali prilikudajoj se nekako osvetimo. Između ostalog, i zbog toga smo na Rajlovac pošli puni oduševljenja, spremni da izvršimo smion i energičan prodor i, tako reći, pregazimo i aerodrom i avione. Prikupili smo najosnovnije podatke o neprijateljskim snagama, njihovom rasporedu i utvrđenjima. Situacija na aerodromu bila je slijedeća: - ukupne neprijateljske snage brojile su preko 1000 vojnika, domobrana, ustaša i Nijemaca; - spoljni pojas odbrane protezao se ivicom aerodroma i sastojao se od iskopanih zaklona i izgrađenih bunkera. Inače, tuda se protezao i kanal - granica aerodroma, dubok 1 do 1,5 metar, posjednut manjim snagama; - glavne snage nalazile su se u rejonu hangara i na Semizovom brdu; - hangari su neposredno branjeni pojasom bunkera; - na visovima sjeveroistično od aerodroma nalazili su se položaji protivavionske artiljerije; - neprijateljski avioni bili su raspoređeni ivicom aerodroma, neposredno iza spoljnjeg pojasa odbrane, vjerovatno zbog opasnosti savezničkog bombardovanja. Nakon procjene tih podataka odlučeno je da brigada napad na Rajlovac izvrši noću između 10. i 11. avgusta 1943. godine. Plan napada je bio: - Drugi bataljon, podijeljen na dva dijela, desnom kolonom će izbiti na put i prugu Sarajevo - Rajlovac, porušiti ih i spriječiti intervenciju iz Sarajeva dok traje napad na Rajlovac, a lijevom (jačom) kolonom izbiće na put i prugu Rajlovac - Semizovac, porušiti ih i na mjestu diverzije ostaviti manje djelove, a ostalim snagama napasti vatrene položaje protivavionske artiljerije iznad Rajlovca; - Prvi bataljon i Prva i Treća četa Trećeg bataljona napašće aerodrom od rijeke Miljacke, popaliti avione, uništiti rezervoare goriva i hangare, a zatim će se povući zajedno sa Drugim bataljonom; - Druga četa Trećeg bataljona napašće željezničku stanicu i mjesto Podlugovi, uništiti u njemu postojeću posadu i spriječiti intervenciju neprijateljskih snaga iz Visokog ka Rajlovcu; - Četvrti bataljon ostaće da štiti pozadinske dijelove brigade na Vranici. Predviđeno je da poćetak napada svih jedinica bude 10. avgusta u 24.00 časa. Devetog avgusta naveče krenuli smo iz rejona Kreševa. Noću smo prešli put Sarajevo - Kiseljak i izbili na brdo iznad Semizovca. Maskirali smo se, postavili stražu oko sebe i ostali neprimijećeni cio dan 10. avgusta. Uza se smo imali suvu hranu, a bilo je i vode, tako da nismo imali potrebe da zalazimo u sela. Uz to, svakog ko bi slučajno naišao na nas zadržali smo kod sebe da bismo ga spriječili da, eventualno, oda naše prisustvo. Pred sam pad mraka krenuli smo, u jednoj koloni, u pravcu Rajlovca. Na čelu je išao Prvi a na začelju Treći bataljon. Rijeku Bosnu prešli smo u sumrak, preko drvenog mosta u Sarajevskom polju, a Miljacku pregazili neposredno ispred aerodroma. Po savlađivanju Miljacke, Drugi bataljon se, prema planu, podijelio u dvije kolone i krenuo na izvršenje postavljenog zadatka. Prvi bataljon je izbio neposredno ispred spoljnjeg pojasa odbrane aerodroma, a Treći bataljon desno od njega. Tu smo se našli tačno u 20,50 časova. U takvom položaju trebalo je da ostanemo neprimijećeni sve dok kolone Drugog bataljona ne otpočnu borbu za put i prugu, po planu tačno u ponoć. Dogodilo se, međutim, ono sa čime se u ovako smjelim akcijama mora računati - da baš svaki dio složenog borbenog poretka ne uspije da izvede sve kako je predviđeno. Tako se ovdje desilo da lijeva kolona Drugog bataljona nije dovoljno duboko zaobišla jugozapadni ugao aerodroma, pa ju je neprijatelj primijetio i na nju otvorio vatru. Kolona je prihvatila borbu, ali je, ujedno, produžila pokret prema označenom cilju. Tako smo se odjednom našli u situaciji da smo otkriveni prije vremena. U takvim okolnostima čekati s napadom do 24.00 - značilo je, u najmanju ruku, dati neprijatelju mogućnost da se sredi, čime bismo sopstvene izglede za postizanje uspjeha sveli na minimum. S druge strane, prijeći odmah u napad bilo je riskantno, jer kolone Drugog bataljona još nisu bile stigle na predviđenu liniju obezbjeđenja. Poslije kraće procjene, od svega nekoliko minuta, u kojoj su sagledane bitne okolnosti koje su odjednom i potpuno izmijenile situaciju zamjenik komandanta brigade, Borko Arsenić odlučio je da Prvi i Treći bataljon odmah prijeđu u napad, jer je bilo jasno da se sa zamišljenim planom više u cjelini ne može uspjeti, pa je bolje odmah učiniti onoliko koliko se može. Bilo je jasno da svaki minut čekanja ide naruku neprijatelju. Tačno u 22.00 časa, Prvi i Treći bataljon prešli su najuriš, odmah slomili otpor na spoljnjem pojasu odbrane i zapalili oko 10 aviona koji su se zatekli na pravcu našeg proboja. U isto vrijeme neprijatelj je sa okolnih visova otvorio žestoku vatru iz protivavionskih topova i svih drugih sredstava. Ta vatraje bila pripremljena tako da su putanje zrna i granata išle iznad aviona i tukle prostor ispred spoljnjeg pojasa i po Prvom bataljonu koji je napadao hangare i tako se našao u zoni dejstva guste neprijateljske vatre. Upravo na taj bataljon neprijatelj je uperio i svoje reflektore, što je borcima omogućilo slobodno kretanje i nesmetano paljenje aviona. Pri tom se lijepo vidio čitav sloj neprijateljske vatre satkan od svijetlećih zrna koja su letjela iznad naših glava. Po paljenju prvih aviona na aerodromu postalo je tako vidno da smo lako uočili jak streljački stroj kako se kreće od hangara ka nama. Odmah smo shvatili da bi taj stroj uspio da ojača spoljnu odbranu da smo sa napadom zakasnili samo nekoliko minuta. Stroj je bataljon odbio vatrom i vratio ga u hangare, a zatim produžio prodiranje južnom i jugoistočnom ivicom aerodroma. Paleći usput avione, izbili smo neposredno pred hangare. Do ponoći smo pokušali da prodremo i u hangare, ali bez uspjeha. Dok su trajale borbe na aerodromu i Drugi bataljon je izašao na prugu i put i spriječio intervenciju neprijatelja iz garnizona Sarajevo. Tačno u 24.00 časa povukli smo se sa aerodroma. Ukupno smo zapalili 30 aviona, a 4 do 6 oštetili mitraljeskom vatrom jer smo one do kojih nismo mogli doprijeti tukli mitraljezima. Poginule neprijateljske vojnike nismo ni prebrojavali, nije nam ni bilo do toga. Zarobili smo dva pilota. Druga četa Trećeg bataljona zauzela je Podlugove, serri jednog bunkera, koji je blokirala, zatim razrušila prugu i instalacije na željezničkoj stanici, i uništila nekoliko teretnih kompozicija zatečenih u stanici i punih ratnim materijalom. Treći bataljon nije imao ni jednog poginulog ili ranjenog borca, dok Prvi jeste desetak. Poslije povlačenja sa aerodroma sve jedinice brigade su uspjele da, pod bor-bom, prijeđu put Sarajevo - Kiseljak. Učinile su to u zoru 11. avgusta, sem Druge čete Trećeg bataljona. Upravo zbog saćekivanja te čete, koja je trebalo da se vrati sa Podlugova, zakasnili smo i bili prisiljeni da cio dan ostanemo u trouglu Sarajevo - Kiseljak - Visoko. Proboj po danu preko puta Sarajevo - Kiseljak bio je vrlo težak. Put je bio po-sjednut a duž njega skoro neprekidno su se kretale kolone. To su, u stvari, bile nep-rijateljske snage koje su se, poslije pete ofanzive, vraćale prema Bosanskoj krajini. Ipak, toga dana smo uspijeli da Prvu četu privučemo blizu puta, odakleje iznenada otvorila vatru na jednu kolonu, izbila na put i spalila 6 kamiona. U takvoj situaciji izvlačenje materijala je bilo nemoguće, tim prije jer je uslijedila intervencija neprijateljskih tenkova. Pred pad mraka uoćili smo pokrete neprijateljskih snaga sa više strana prema nama, sklonjenim u rejonu šume Crkvice (k. 933). Očevidno, namjeravali su da nas okruže i unište. A pošto su pretpostavljali da ćemo pokušati proboj sa cijelom bri-gadom, postavili su tenkove duž puta na Kobiljoj Glavi. Rastojanje izmedu tenkova zavisiloje od zemljišta, uglavnom 50 do 150 metara. Međutim, mi smo uočili zamku, izmanevrisali neprijateljske kolone i noću između 11. i 12. avgusta se, po grupama, probili izmedu tenkova i došli u sastav brigade. Za treći bataljon završena je akcija koja je neprekidno trajala tri noći i dva dana. Ali smo sve to lako podnijeli jer smo se debelo osvetili i pilotima i avionima, još bez ijedne sopstvene žrtve. Time nam se i ona ideja komandanta Voja Todoro-vića, na početku vrlo čudna, sada činila najprirodnijom, lako ostvarljivom, kakva je za nas, na kraju krajeva, i bila. Drago Đukić Sadržaj Prethodni dokument Sledeći dokument